Simbioza stroja i čovjeka u polučučnju djeluje komično, ali u ergonomskom smislu sve je dobro pogođeno, posebno uzmemo li u obzir gabarite malene Honde. Međuosovinski razmak je svega 1145 mm, što je gotovo pola metra kraće od onog na Hondi NC 750. No trik je u tome što Monkey ima sjedalo koje se nalazi na 775 mm od tla, dok spomenuti NC 750 ima sjedalo na visini od 790 mm, pa kut svijanja koljena nije preoštar i ergonomski trokut sjedalo-oslonci nogu-upravljač ne uzrokuje nikakav napor. Doduše, godio bi nešto povišeniji upravljač, ali tada bi silueta Monkeyja izgubila originalnost i više bi podsjećala na kakav chopper, a ne original iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. U svakom smislu ergonomija sjedenja je ugodna, gotovo kao na početnički orijentiranom nakedu. Ne vjerujete? Svratite u Hondin salon pa isprobajte sami, iznenadit ćete se.

A sljedeće iznenađenje stiže nakon pritiska elektropokretača. Jednocilindarski četverotaktni motor preuzet je od Honde Grom i u praznom hodu sramežljivo šapuće kao da uzastopno izgovara slovo p. Po pitanju mehaničke uravnoteženosti usporediv je s mehaničkim zidnim satovima, što odaje dojam filigranske izrade. Podsjetimo, Monkey 125 je stigao na tržište 2018. i tada je imao motor s četiri stupnja prijenosa, dok ovaj novi koji se ugrađuje od 2022. ima stupanj više za ugodniju vožnju izvan gradskog okruženja.

Sukladno zakonskim odredbama zadovoljava normu Euro 5, a performanse su ostale u poznatim okvirima. Na raspolaganju je devet KS, što je sasvim dovoljno da motorin mase 104 kg potjera do najviše brzine od 91 km/h. I pravi je užitak koristiti klasičnu spojku i mjenjač, baš kao na velikim Hondama, jer prsti lijeve ruke ne osjećaju ni najmanji napor, dok lijevo stopalo neopisivom lakoćom barata polugicom mjenjača. Slično je i s kočnicama, na oba kotača nalazi se disk, s time da sprijeda imamo promjer 220 mm uz podršku ABS-a i to onog čiju regulaciju nadzire IMU, što dodatno apostrofira sigurnost i skraćuje zaustavni put.

Još jedan interesantan detalj je prednja upside-down vilica (hod 100 mm), dok straga nalazimo dva amortizera (hod 102 mm) koji su također unaprijeđeni u odnosu na model iz 2018. U kombinaciji s malenim 12-colnim naplatcima s mesnatim gumama, kao i izdašno podstavljenom sjedalu debljine 70 mm, Monkey 125 vrlo podatno upija sve vrste neravnina i gradskih zamki kao što su šahtovi, tramvajske tračnice... Razmjerno je stabilan u svim situacijama, a po pitanju komfora čak je i bolji od skutera na kojima je ovjes često 'drven'.

Što se tiče stilskog dojma, riječ je o vrlo vještoj reinterpretaciji klasičnog Monkeyja uz dašak moderne tehnologije. Ima tu i ponešto plemenitih materijala, poput kromiranih blatobrana, upravljača i retrovizora, dok poveznicu s modernim vremenima čini digitalni LCD-kokpit s brzinomjerom, putomjerima i pokazivačem razine goriva u spremniku. Nije baš oličenje čitljivosti na jakom dnevnom svjetlu, ali pogled ionako ne treba često spuštati kako biste provjerili brzinu kretanja. Osim toga, još je rjeđe potrebno škiljiti prema pokazivaču goriva, jer šest razina, odnosno šest kockica predstavlja okvirni domet od 300 km. Deklarirana potrošnja je smiješno niskih 2 l/100 km, pa s jednim punjenjem spremnika možete 'odvaliti' dionicu Zagreb-Osijek.

Ako vas uhvati noć, tu su atraktivna i učinkovita LED-svjetla, a kad smo Monkey pobliže zagledali tijekom sunčanog dana, zaključili smo da nema prigovora ni na završnu obradu svih komponenti koja je tipična za Hondine motocikle. Jedini kamenčić u cipeli predstavlja cijena od nepunih 4500 eura što je pozamašan iznos za prometalo ovog kalibra. Istina, to je kultni motorin bogatog naslijeđa i u smislu svakodnevne praktičnosti racionalnije bi bilo investirati u skuter kao što je Honda PCX 125 i pritom uštedjeti. No tada uranjate u bazen konfekcije i baš zato nam se sviđa Monkey, s kojim ne samo da ćete biti viđeni, već će vam pružiti uslugu vožnje kao i svaka druga 125-ica. A svi znamo da se motocikl ne kupuje razumom već srcem.

TEHNIČKI PODACI

Motor
Zrakom hlađeni, jednocilindarski četverotaktni, jedna bregasta osovina u glavi, dva ventila, klasičan karter, elektronsko ubrizgavanje goriva, mjenjač s pet stupnjeva, završni prijenos lancem
Promjer x hod 50 x 63,1 mm
Obujam 124 ccm
Snaga 9 KS (7 kW) pri 6750 o/min
Okretni moment 11 Nm pri 5500 o/min

Okvir i ovjes
Čelični okvir, sprijeda upside-down vilica, straga dva amortizera, hod ovjesa sprijeda/straga 100/102 mm

Kočnice
Sprijeda disk promjera 220 mm, straga disk promjera 190 mm, ABS
Gume sprijeda 120/80 - 12, straga 130/80 - 12

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1145 mm, dužina 1710 mm, širina 755 mm, visina 1029 mm, visina sjedala 775 mm, spremnik goriva 5,6 litara, masa motocikla 104 kg

Garancija dvije godine
Cijena 4446 eura (33.500 kn)


INTERVJU
Aleksandar Stanković: 'Monkey sam odabrao da bih se približio ljudima koji ne voze motore'

Za četvrtu sezonu putopisnog serijala 'Vjetar u kosi' naš poznati novinar odabrao je malenu Hondu kojom je prevalio 3000 km kroz Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru. U kratkom razgovoru otkriva još neke zanimljive detalje s puta


MR: U prethodnim sezonama serijala 'Vjetar u kosi' vozio si velike motore, kako i zašto si se odlučio za malenu Hondu na 12 cola?
Stanković: Da, bilo je tu svega. Harley-Davidson Street Bob, pa Suzuki V-Strom 650, zatim Yamaha WR 250 i eto na kraju Honda Monkey 125. Kao što vidiš, išli smo od 1200 ccm do 125 ccm. Monkey sam odabrao da bih se približio i ljudima koji ne voze motore, odnosno da ih zainteresiram za njih. Baš nekidan mi se u šoping centru javio jedan mladi momak koji kaže da je kupio prvi motor samo zbog 'Vjetra u kosi'.

MR: Može li se sa 125 ccm putovati ravnopravno s ostalim sudionicima u prometu? Je li devet KS dovoljno za magistralne ceste? Kako se Monkey nosi s izraženijim uzbrdicama kojih ne nedostaje po BiH?
Stanković: Može. Nikakvih problema nisam imao. Na magistrali su ionako stalno neka ograničenja brzine tako da se najčešće ni ne može voziti brže od 60-70 km/h, a tu je Monkey kao kod kuće. Na dužim i većim uzbrdicama najviša brzina je 70 km/h i to je to. Pomiriš se s tim i voziš. Ako se netko pita može li se obilaziti spore kamione - može.

MR: Stasom nisi košarkaš, ali pretpostavljamo da ti ergonomija sjedenja odgovara? Kako je na višesatnim vožnjama?
Stanković: Monkey je najudobniji motor koji sam ikada vozio. Mekan ovjes i fenomenalno sjedalo znači da sam se cijeli dan mogao voziti bez ikakvih problema. Imam 180 cm i 90 kg i ništa me nije boljelo. Pretpostavljam da bi vozači iznad 185 cm imali problema s nogama, ali ja ih nisam imao. Naravno, mekan ovjes znači udobniju vožnju, ali i oprez u zavojima. Fuziće strugao nisam.

MR: Četverotaktni motorić je ekonomičan. U prosjeku, koliko je trošio na proputovanju kroz BiH? Koja mu je idealna putna brzina?
Stanković: Najbolji je u rasponu od 60-80 km/h. Potrošnja je dvije litre na 100 km. Nikad nije bila veća, možda tu i tamo decilitar manja. Odličan je i za makadam i asfalt.

MR: Koliko kilometara si prevalio tijekom snimanja prošlogodišnjeg serijala? Dokle si se najdalje zaputio malenom Hondom?
Stanković: Hondom sam prešao oko 3000 km i potrošio 60 litara benzina. Najdalje smo bili do Virpazara u Crnoj Gori.

MR: Sigurno imaš nove planove za predstojeću sezonu? Kamo ćeš se zaputiti i koji motocikl će biti odabir za sljedeću putopisnu avanturu?
Stanković: Slijedi 'Vjetar u kosi 5'. Mislim da će biti Slovenija i sjeverna Italija, dakle Alpe. Čini mi se da ću ove godine na put nekim retro Royal Enfieldom. Ipak sam ja u pedesetima. Možda Classic 350 ili Interceptor, tko će ga znati.