Ništa čudno, jer ove puteljke teško je i pronaći na lokalnim autokartama. Ako se ne zovete Karsten i niste obdareni izuzetnim talentom za vožnju, teško da ćete doživjeti krajolik na modelu 1290 ovako dinamično, uz visok oblak prašine. Motocikl je velik i težak, s grdosijom od 250 kg nije se za šaliti, treba uvijek čvrsto držati uzde. Ne treba zaboraviti da se pred vozačem nalazi golemi spremnik goriva obujma 23 litre, koji se iznad pogonske jedinice obujma 1302 ccm izdiže poput planine i sprječava prisniji kontakt vozača i stroja. Sjedalo je na pozamašnih 890 mm iznad podloge, ali se sjedi relativno duboko u motociklu. Na modelu 890 Adventure R ergonomija sjedenja je drukčija, iako se sjedalo također nalazi na 890 mm iznad podloge. Međutim, sjedalo je uže i drukčije oblikovano, odnosno nije stepenasto što omogućuje jednostavno pomicanje tijela unazad. Nadalje, spremnik goriva je manjeg obujma (20 l), a pogonska jedinica od 889 ccm je kompaktnija, niža i uža, pa su vozačeva koljena manje raširena, što pogoduje bržem stvaranju povjerenja.

A samopouzdanju pogoduje i manja masa, s punim spremnikom goriva kazaljka vage zaustavlja se na 214 kg, što je relativno malo za enduro ovog kalibra. Iako se na modelu 890 nalaze gume Metzeler Karoo 3 čiji profil nije ekstremno grub, i dalje riječ motociklu koji se jako dobro snalazi izvan asfalta. S druge strane, 890 na zavojitoj asfaltiranoj cesti pruža prirodan osjećaj vožnje o kojem 1290 na Bridgestoneu može samo sanjati. Naime, vožnja po cesti je tema koju ne možemo ignorirati, jer oba motocikla moraju dobro disati i s asfaltiranim podlogama. Adventure modeli iz Mattighofena nemaju problema na javnim prometnicama, uz uvjet da vozač pristaje na manju količinu povratnih informacija. To posebno vrijedi za 1290, koji zbog terenskih guma pati od nedostatka transparentnosti tijekom kočenja, kao i vožnje u dubljem nagibu, odnosno tijekom ubrzavanja na izlascima iz zavoja.

Da ne bi bilo zabune, grip koji pruža AX 41 je dostatan, ali lampica kontrole trakcije na velikom TFT zaslonu svjetluca poput božićne jelke. U modu road, žućkasta lampica je stalni suputnik, a razlog je što kontrola trakcije intervenira konzervativnije, što se posebno osjeća na izlascima iz zavoja kada sprječava neželjeno driftanje. Na modelu 890 kontrola trakcije ima manje posla, prvenstveno zbog toga što gume Karoo 3 ostvaruju bolji grip na asfaltu i kontaktna površina je veća zbog dizajna gazne površine. Stoga se 890 bolje snalazi na asfaltu, lakše skreće, agilniji je i pruža više povratnih informacija unatoč pozamašnom hodu ovjesa od 240 mm sprijeda i straga.

 
Veliki Adventure ima hod ovjesa od 220 mm sprijeda i straga, ali na snažnim kočenjima ponire dublje, na što utječe i veća masa motocikla. Neki su kritizirali WP-ov ovjes, međutim, na povratne informacije nema ni najmanjeg prigovora. Prije nego što ponovno napustimo asfalt, provjeravamo i maksimalnu brzinu. Modelu 1290 dozvoljeno je pojuriti do 160 km/h, a slabiji 890 ne smije preko 170 km/h. Pogađate, razlog su terenske gume, s cestovnima je priča bitno drukčija. No, u ovakvoj konfiguraciji 890 pri maksimalnoj brzini počinje lagano lelujati, dok 1290 djeluje stabilnije, vozi kao po tračnicama i kao da sugerira – odvrni taj gas, pusti što piše na naljepnici s ograničenjem brzine.

Nakratko se zaustavljamo i ponovno uključujemo offroad mod vožnje, uz isključenu kontrolu trakcije. Karsten ponovno počinje 'vitlati' veliki Adventure po makadamu, što je dakako izvedivo i s manjim modelom. Bez obzira na to što kamenčići ne frcaju tako visoko u zrak i prašina brže pada na tlo, 890 se nameće kao idealno rješenje za prve izlete izvan asfalta, dok istovremeno pruža bolji osjećaj tijekom vožnje po cesti. U izravnoj usporedbi, 1290 je istinski specijalist, motocikl za vješte vozače i prave znalce, offroad heroje koji asfaltirane podloge koriste samo kako bi se približili prirodi.


Izjava vozača – Jens Moller Tollner
"Moj talent kao ograničavajući faktor"

A što da kažem? Ja nisam brat blizanac vozačkih veličina kao što su Kevin Benavides, Ricky Brabec ili Toby Price, koji su redom pobjeđivali na reliju Dakar. Koje su posljedice toga? Moj talent za offroad vožnju je ograničen, u tome je poanta. Svi koji uhvate Adventure R za rogove, bilo da je riječ o manjem ili većem modelu, asfalt moraju shvatiti kao nužno zlo. Ti motocikli osmišljeni su za kretanje bespućima, za vožnju po cestama nemaju puno smisla, tu su normalni Adventure modeli bolji izbor. No, pričamo li o makadamu, 890 mi djeluje nekako pitomije i ulijeva više samopouzdanja. Istovremeno sam svjestan potencijala koji nudi 1290, ali ja ga jednostavno nisam u stanju iskoristiti.

Izjava vozača – Karsten Schwers
"Ovo je bolje nego let avionom"

Beskrajne padine i brežuljci usred ničega – preko njih 1290 Adventure R leti punim gasom! Ima li veće zabave od ovoga? Priznajem, opisani scenarij više je želja no realnost, ali za mene je to poprilično ostvarivo. Istina, sve se to može odraditi i s modelom 890, ali suverenost koju nudi 1290 vrlo je opojna, kao da u bestežinskom stanju letim preko svih prepreka na putu. Veliki Adventure R moj je favorit i jasna preporuka za sve one koji žude za istinskom avanturom izvan asfalta, pod uvjetom da imaju dovoljno iskustva i kondicije. U tom slučaju, svaki izazov je ostvariv.