Jednodnevni izlet: Neotkrivena okolica Zagreba - Magazin

Članak | Jednodnevni izlet: Neotkrivena okolica Zagreba

2020-04-27 , Autor: Vanja Margetić, Slike: Vanja Margetić

Donosimo zanimljive lokacije na području Zagreba gdje možete nakratko pobjeći od zabrane i loših vijesti. Naravno, to činite odgovorno

Koronavirus je zaustavio svijet, paralizirao promet, zabranio izlazak iz gradova... Unatoč svemu, motociklisti su jedva dočekali sunčano i toplije vrijeme kako bi lovili ceste i gutali kilometre. Kretanje je još uvijek ograničeno, ali ne i zabranjeno, bar ne na području grada i županije u kojoj živite.

Za prvu ruku ograničili smo se na grad Zagreb. Prvo mjesto koje svakako treba posjetiti je park ispred sveučilišne, nikad dovršene bolnice. Nakon novog rotora u pravcu Lučkog na prvom semaforu, skrenite desno. Park je idealan za uživanje u prirodi. Osim klupa i stolova postavljeni su i ''otoci'' za roštiljanje s pripadajućom 'opremom'. Vatru nismo palili, kažu oni kulinarske struke da je najteže kuhati, za male grupe, čitaj dvoje.

Predah od dugotrajne vožnje, koja je krenula sa zagrebačkog Laništa iskoristili smo kako bi upijali sunčeve zrake i uživali u tišini parka. Stolovi i klupe postavljeni su na dovoljnoj udaljenosti tako da straha od socijalnog kontakta nema. Gutljaj dva vode i krećemo dalje. Novi asfalt vodi nas uzvodno uz Savu. Vozimo se uz nasip sve do Riverside golf Kluba. U normalnim okolnostima, nešto bi pojeli u restoranu, možda i odigrali partiju golfa, to sada nije moguće.

Gdje prestaje asfalt, počinje makadam. Provlačimo se između rampe i krećemo u pravcu Jankomira. Vozimo uz nasip, tražimo mjesto gdje odmoriti od kamenog puta. Zaustavljamo se, čistimo prašinu s odijela i kaciga. Laganim koracima krećemo prema riječnom koritu, pronalazimo mjesto idealno za odmor. Svojim tokom Sava na pojedinim mjestima zna napraviti prirodnu plažu. Upijamo zrake sunca i krećemo dalje.

Ovoga puta idemo nizvodno. Kamenom cestom do golf kluba, nakon toga novi asfalt. Iako je vrijeme kada su inače najveće gužve, zagrebačkim ulicama prolazimo bez problema, automobila nema. Stižemo do Mosta mladosti, vozimo u smjeru centra. Nakon mosta na prvom semaforu, skrećemo lijevo, pratimo savski nasip, prolazimo ispod Mosta mladosti i vozimo nizvodno u pravcu Toplane, odnosno Domovinskog mosta. Savski nasip nam je s desne strane, cesta je dobra.

Nakon prolaska Toplane, cesta se sužava i takva je dobrih kilometar, dva. Prvi metri ne otkrivaju ništa spektakularno, no onda dolazimo do nekoliko povezanih jezera. Ribiči su na svojim pozicijama. Grize li, pitamo? Odgovaraju, slabo ili ništa. Tražimo mjesto za odmoriti, klupa uz jezero ima dovoljno i na propisanoj su udaljenosti jedna od druge. Odmor, voda, vitamin D, netaknuta priroda u ''centru'' grada, gdje ćeš bolje.

Nakon izležavanja na proljetnom suncu, krećemo dalje. Vozimo uz polja prepuna plastenika u kojima rastu salata i mladi luk. Opet prelazimo s asfalta na makadam. No, ovoga puta nakon željezničkog mosta koji vidite u daljini, penjemo se na nasip i njime vozimo neko vrijeme. Pogled nam bježi na kamenu cestu koja vodi prema samoj rijeci. Pun pogodak, pronašli smo još jednu plažu. Ovoga puta, kombinacija pijeska i kamenja. Idealno za odmoriti, Sava i priroda uistinu su dobitna kombinacija.

Odluka je pala, ovdje ručamo. Pašteta, sardine, kruh, paprika, voda i nešto slatko za kraj. Sunce je poprilično jako, pa nas lovi popodnevni umor, a još je toliko kilometara pred nama. Nakon bezbrižnog izležavanja na savskom pijesku, valjalo bi poći dalje. Plan je obići Medvednicu, ali samo sa zagrebačke strane, da ne bi bili u prekršaju. Savu i njene blagodati ostavljamo iza sebe.

Pogled puca prema tornju na vrhu Medvednice. Osvojit ćemo i njega danas, unatoč velikom broju prevaljenih kilometara. Vožnja kroz grad još se jednom učinila jednostavnom, nipošto onakva na kakvu smo naviknuli u normalnim okolnostima. Ravne zagrebačke prometnice odlučili smo zamijeniti zavojitom sljemenskom cestom.

Na Sljeme ćemo od strane centra, Gračanskom cestom, nastavljamo preko Blizneca i evo nas na Sljemenskoj cesti. Na cesti nema prometa, a sama cesta u prvom dijelu je dobra, ali zbog izgradnje žičare pojedini dijelovi poprilično su raskopani. Svaku priliku koristimo za uživanje u prirodnim ljepotama Medvednice, relativno mala brzina vožnje nam to u cijelosti dopušta. Na jednom od odmorišta koje gleda na Zagreb stajemo, predah je to i za nas i za Stroma. Prevrćemo po koferu ne bi li našli nešto slatko. Nakon nekoliko trenutaka, na smom dnu kofera nešto ipak šuška. Još jedno pakiranje napolitanki kao da se skrivalo od nas.

Uživamo u pogledu prema Zagrebu, grickamo napolitanke, dok nas sunce grije. Skupljamo dojmove s dnašnjeg putovanja, koje je unatoč zabrani kretanja bilo zanimljivo. Krećemo prema vrhu Sljemena, fotografija tornja koji se vidi i iz grada za uspomenu. Inače bi u normalnim okolnostima na vidikovcu s pogledom na Zagorje pojeli štrukle ili palačinke, ali sve je pa tako i taj restoran zatvoreno. Krećemo prema gradu, sići ćemo na Šestine, pa put Črnomerca. Na spuštanju nema opuštanja, cesta je na pojedinim dijelovima prljava i oštećena. Posebno treba biti oprezan na kočenju, kako se spuštanje ne bi pretvorilo u noćnu moru. Dolaskom do Šestinske crkve postaje nam jasno da su ljudi ipak poslušali savjete i ostali doma. Na cesti gotovo nema automobila. Kako je riječ o dijelu Zagreba s obiteljskim kućama, primjećujemo ljude vani, ali u svojim dvorištima, na preporučenoj udaljenosti.

Ni u gradu na cesti nikoga. Gotovo da ne znam kada smo u ovako kratkom vremenu prošli s jednog kraja grada na drugi. Mislim da ni stariji stanovnici Zagreba ne pamte toliku pustoš na prometnicama. Stižemo do garaže, skidamo kacige i tresemo prašinu s odijela. Unatoč malom broju kilometara, osmjeh ne silazi s lica. Avantura je u potpunosti uspjela, otkrili smo neka mjesta u gradu u kojem živimo, pokraj kojih u užurbanom ritmu svakodnevno prolazimo, nesvjesni njihove ljepote i privlačnosti. Iza nas je osamdesetak prevaljenih kilometara. Neki će reći malo, ali za uživanje u ovim drugačijim vremenima i više nego dovoljno. Zatvaramo garažu, ostavljamo Stroma da odmara, učinilo nam se da nam je namignuo. Tko zna, možda uistinu je.

Zajednica | Komentari