U uži krug favorita smjestili ste novi Royal Enfield Interceptor 650, jer vam opisom, performansama i cijenom od 54.000 savršeno odgovara. No, unutarnji glas koji zvuči poput onoga 'nemoj misliti na torticu' vas usmjerava ka prema rabljenom 'japancu'. Jer, to je ono što se od vas očekuje, svi prijatelji vas savjetuju – japanac je japanac, s njime ne možeš pogriješiti!

Uvod je naravno hipotetičan, no ispričan je na osnovu iskustava prodajnog savjetnika marke Royal Enfield u Novema Novi, Ivana Kristijana Brezovića. "Upravo je to najveća dvojba potencijalnih kupaca Interceptora 650 ili Continentala GT-a. Neki ju 'važu' doslovce do iznemoglosti" – govori na Brezović. Odlučili smo se pozabaviti ovom tezom iz prve ruke, a Interceptoru – koji je u posljednjih godinu dana doista vruća roba – pridružiti dostojnu konkurenciju u vidu Kawasakija Zephyra 750.

'Samuraj' na leđima nosi 28 ljeta, dakle riječ je o youngtimeru kojem samo dvije godine nedostaju da i službeno postane - oldtimer. 'Starac' je u vitalnom stanju, sve na njemu funkcionira besprijekorno, ima stvarnih 48.000 km a vrijednost na domaćem tržištu mu je između 25.000 i 30.000 kuna. No, konkretan Zephyr svoju vitalnost ne može zahvaliti organskoj prehrani ili zdravom načinu života, već redovnom održavanju i povrh svega – podosta uloženog novca.

Na oko je bio besprijekoran, u original boji i nikad 'na podu', te je s cijenom od 21.000 kuna djelovao kao vrlo dobra kupnja (nije li svaka u početku?). No, već nakon nekoliko kilometara iskristalizirali su se prvi nedostaci. Kočne pločice su 'prestarile', baš kao i gume čiji je DOT odavno za TV kalendar a ne za cestu. Nadalje, poklopac ventila u predjelu gumenih polumjeseca (brtvi) je počeo propuštati ulje, lamele prilikom ulaska u više okretaje priklizavaju a niti dim iz ispuha obogaćen mirisom benzina mu nije bio nepoznanica...

U redu, tako nešto je bilo za očekivati s obzirom da motocikl dosta dugo nije bio vožen. Ipak, detalji poput slavinice i membrana na spremniku goriva (čija neispravnost može uzrokovati kaos u motoru), ležajeva u stražnjoj vilici i u glavi okvira, velikog servisa koji je uključivao i nove gumice ventila kao i detaljnoj posvećenosti rasplinjačima digli su cijenu motocikla za barem 30 posto u odnosu na onu kupovnu.

Naravno, svaki rabljeni motocikl je priča za sebe no ono što želimo reći je da cijena za koju ste ga kupili sigurno nije i ona konačna. Priča kupovinom ne završava, već upravo suprotno – tek je započela. U bilo koji stariji rabljeni motocikl morate uložiti još (nemalo) novca, vremena, strpljenja, znanja i ukoliko to vidite kao problem – odmah odustanite od njega. Kupite nov motocikl, bez obzira na marku. Isto tako, koliko god vitalan ovaj Zephyr bio, nije Vlatka Pokos pa da vječno odoljeva zubu vremena. Ili prikladnije rečeno, vremenskim (ne)prilikama. Kombinacija soli i kamenčića oštetila je kotače i lak na stražnjoj vilici, korozija se može pronaći na nekim dijelovima okvira a i lak na spremniku goriva nakon tri desetljeća pokazuje znakove 'umora'. Sve u svemu, još ćemo jednom ponoviti - kupac rabljenog, u koliko god dobrom stanju motocikl bio, mora biti spreman i na ovakav scenario.

Sada kada smo razjasnili što možemo (i trebamo) očekivati od rabljenog klasika, idemo rezimirati što on zauzvrat nudi vama. Konkretno, Zephyr 750 vizualno reinkarnira ideju originalnog Z 900 i Z 1000 te se i osjećajem vožnje i glasanjem motora podosta približava svojim uzorima s kraja 70-ih. Njegov dvoventilski pogonski agregat originalno potječe iz Z-a 650 (1977.) te kao takav sa sobom donosi robustan potisak u srednjim režimima te vrlo konkretnu vršnu snagu od 76 KS. Zbog kratkog završnog prijenosa i petstupanjskog mjenjača donosi i prilično visoku potrošnju goriva (od 5,5 do 8,0 l/100 km/h) no buduće vlasnike bi prije svega mogao smetati primarni lanac (koji nema zatezač) koji 'klepeće' na praznom hodu.

Vlasnici Zephyra su istinski ljubitelji mehanike i tomu uopće ne pridaju nikakvu važnost. Znaju se često našaliti i reći – ako ne 'klepeće', znači da je mrtav! U vožnji je ovaj Kawasaki defintivno živahan i poletan, primanje gasa je meko i fino se dozira. Razvoj snage je isprva linearan da bi se nakon 6000 o/min kazaljka okretomjera strelovito zabila u crveno područje.

O takvoj živahnosti i poletnosti Royal-Enfield može samo sanjati, no indijski retro nije niti skrojen u tu svrhu. Unatoč agresivnom nazivu modela (presretač), njegov je stil sušta suprotnost. Vrlo je opušten, djeluje cool u svakoj situaciji i dopušta vozaču da punim plućima uživa u svakom trenutku. Povrh toga, njegovih 48 KS ga čini podobnim i za A2-kategoriju, što u svijetu nezahtjevih i manje iskusnih korisnika nije mala stvar. Isto tako, bilo bi potpuno pogrešno Interceptora na prvu doživjeti kao 'indijski jeftilen', jer u pojedinim elementima nadmašuje čak i neke moderne japanske konkurente.

Itekako je vidljiva posvećenost detaljima poput čepa spremnika goriva, ukrasnih logotipova, masivnih ispušnih topova... U usiljenom retro-valu, koji u posljednje vrijeme ipak malo jenjava, Interceptor djeluje potpuno iskreno i stvarno. Pravi krom i željezo, puno toga za vidjeti i opipati ali sve to bez nepotrebnog hajpa i pompe. Pohvalno.

Lijep je to prijevoz na dva kotača po principu 'ključ u ruke', bez dodatnih ulaganja, promišljanja i strijepnje. Da, motorizacija je sporohodna no isto tako i ugodna, okvir je čvrst, ovjes taman po mjeri. Indijci nisu konstruirali statusni simbol za zlatnu mladež, već vozilo na dva kotača za solventni puk. U progonstvu, u Indiji, nekoć britanski Royal Enfield nikada nije prestao graditi bilo što drugo osim jednostavnih i dostupnih motocikala u izvornom stilu ove marke.

Paraleni twin koji pulsira pod nama najsnažniji je motor koji je 'kraljevski' ikad proizveo. Imitira rad V2-motora a dostupnost okretnog momenta u širokom području omogućuje snažan nastup već od niskih okretaja, bez potrebe za približavanjem crvenoj zoni na okretomjeru. Zanimljivo, mjenjač broji šest stupnjeva prijenosa, i to je Enfieldov prvi uradak te vrste, jer dosad su koristili najviše pet.

Ako vozite u stilu 'easy-rider', u viši stupanj prijenosa možete ubaciti već na 3500 o/min, dok u većini situacija uopće ne treba prelaziti oznaku od 5000 o/min. Jednostavno, tu je vrh vala okretnog momenta s najviših 52 Nm pri 5250 o/min, pa tek u zahtjevnim pretjecanjima možete posegnuti za maksimalnih 48 KS na 7250 o/min. Masa Interceptora od 218 kg (spreman za vožnju) osjeća se samo pri manevriranju u mjestu. Okretan je zahvaljujući izdašnom kutu zakretanja upravljača, pa provlačenje kroz kolone automobila ne predstavlja nikakav problem.

U odnosu na Kawasaki, Royal Enfieldu najviše zamjeramo ugradnju 18-colnih kotača, koji sužavaju izbor kvalitetnih (i jeftinijih) guma. Mnogi će unatoč ABS-u (koji većina rabljenih motocika Zephyrova cjenovnog ranga nema) s nepovjerenjem pristupiti i mono-disku sprijeda, no njegov je učinak dostatan i pouzdan. Zbog stražnje osovine koja nosi dobar dio mase, uputne su i česte intervencije poluge stražnje kočnice. Za razliku od Zephyra, na Interceoptoru smo izmjerili i vrlo skromnu prosječnu potrošnju goriva od 3,8 l/100 km, što također nije zanemarivo.

Zaključak
Novo ili rabljeno? Dvojba je starija no ona 'plavuša ili crnka', no niti jedan izbor za vas ne mora biti pogrešan. Prije no što odlučite koju 'damu pozvati na ples', jednostavno u sebi morate posložiti prioritete. Konkretno, Kawasakiju Zephyru cijena više ne može padati te kao takav predstavlja vrlo stabilnu valutu s tendencijom rasta. Dijelova još uvijek ima napretek, cijene servisa su prihvatljive a bezvremenski 'kapljičasti' dizajn je još uvijek mamac za poglede, bez obzira u kojem kafiću i u kojem gradu ispijali kavu. E sad, godine nose svoje pa ukoliko se namjeravate vezati dugoročno, morate biti spremni i na kompromise koje smo detaljno opisali u tekstu. Interceptor je pak motocikl koji je vrlo blizu onoga što se nekada vozilo, s dodatkom korisnih sigurnosnih poboljšanja. Okvir je stabilan, kočnice jednostavne i sigurne, snage ima taman toliko koliko treba prosječnom korisniku. Nevjerojatno je koliko se možete približiti nekadašnjem iskustvu vožnje a da ne morate živjeti s nedostacima doista starog motocikla. Rustikalni stil u potpunosti odgovara njegovoj cijeni, a ipak postoji mnogo toga što na njemu volite pogledati i dodirnuti.

Pouzdanost i vrijednost pri prodaji još uvijek enigma
Japanski motocikli godinama su gradili mit o neuništivosti, a on je sazidan na čvrstim i stvarnim temeljima. Čak i s tri desetljeća na leđima, Zephyrov pogonski agregat i dalje djeluje zdravo i nepokolebljivo kao prvoga dana, a tržišta cijena motocikla je vrlo stabilna. Nasuprot tome, ne znamo što po tom pitanju u budućnosti možemo očekivati od Royal Enfielda. Interceptor 650 je trenutno u fazi međubilance našeg testa izdržljivosti, a tijekom 30.000 km nije zabilježio niti jedan kvar. U dnevniku vožnje stoji tek da su zamijenjeni gas-sajla (13.500 km), lanac i lančanici (22.500 km), ležaj u stražnjem kotaču (23.000 km) te prednje kočne pločice (29.800 km). Potrošenost dijelova u motoru kao i opće stanje motocikla biti će poznati nakon završne bilance na 50.000 km a koju ćemo objaviti u nekom od budućih izdanja Motorevije. Valja ponovno spomenuti da Royal Enfield daje tri godine tvorničkog jamstva te da su servisni intervali tempirani na kratkih 5000 km. Daljnja vrijenost prilikom prodaje? Do bilo kakvih zaključaka na ovu temu morati će proteći još malo vremena, budući da je broj rabljenih na prodaju - iznimno skroman.