Riječ je o motociklima koji slove kao multitalenti, bez obzira na konfiguraciju ceste ili terena. Ostaje samo pitanje - čiji koncept je ujednačeniji i bolji?
Najkasnije nakon predaha na velikom parkiralištu Fuscher Torla, postaje vam jasno - ljubimci Alpa su veliki putni enduri! Parkirani jedan do drugoga, složeni poput sardina u konzervi, redom upijaju prve zrake sunca kroz jutarnju izmaglicu... Africa Twin, Multistrada, Tenere, GS... Univerzalne sveznalice su od monotonih i mlakih motocikala evoluirali u strastvene te iznimno brze 'fotelje na dva kotača'.
Štoviše, njihov širok spektar primjene prometnuo ih je u najznačajniju klasu modernoga vremena, a proizvođačima ostaje tek da po svom receptu spreme omjer purizma i luksuza. Maratonac ili sprinter? Uglađeni gospodin finih manira ili pak sirovina koja puca od snage? Ili, koja ga to važna kompetencija izdvaja od ostatka društva? Naš 'test 1000 bodova' je barem po tom pitanju precizan i dovoljno jasan, put do vrha je u principu vrlo jednostavan - tko u svim kategorijama skupi najviše bodova, na koncu pobjeđuje.
A na vrhu u ovom trenutku (2020.) nije BMW GS, kako je većina vjerojatno pomislila, nego KTM 1290 Super Adventure. Što je presudilo u njegovu korist? Najveća snaga u klasi, sportske performanse i iznimni rezultati na mjerenju, kao i luksuzna oprema. Rekli smo, stvari su tu poprilično jednostavne. E sad, treba li vam sve to u spomenutim količinama za vožnju alpskim krajolikom?
Suzuki si je sigurno postavio slično pitanje pri razvoju aktualnog V-stroma 1050, te poprilično pojednostavio koncept i stavio ga u okvire svog (razumnog) budžeta. Putni enduro koji karakteriziraju skromnost i pragmatizam odriče se pomoći poluaktivnog ovjesa i njegova elektronskog podešavanja, baš kao i TFT-displeja, a pogoni ga V2 čija osnova (baza) na leđima nosi 18 ljeta. Što je u konkretnom slučaju samo veliki plus, jer Suzukijev V2 prede kao da je 'perpetuum mobile'. Svilenkast, uglađen, linearan - drugo ime za V-strom 1050 je, bez dvojbe, 'gospodin kultivirani'.
Očito je da prije dva desetljeća nitko nije vodio računa o debljini bloka motora ili masi osovine za uravnoteženje, i dobro je da je tako. V2 ima mekan odaziv na gas, dozira se precizno i čisto te ne pati od reakcija pod opterećenjem. Doduše, u pojedinim (oštrim) serpentinama traži stupanj niže no što smo naviknuli, no potisak iz nižih režima je sasvim solidan.
Je li V2 na kraju ipak platio danak prilagodbi na Euro 5? Smjesa goriva i zraka je u tu svrhu morala postati malo 'siromašnija', no s druge strane V-strom je dobio veća leptirasta tijela te veći hod ventila. U konačnici, dobio je i šest KS više, što bi se trebalo i osjetiti. U principu, modovi vožnje kod njega su suvišni - najbolje ga je postaviti u mod A (najoštriji) te na ostale zaboraviti. Sve na njemu, djeluje homogeno i lagano, pa tako i mjenjač koji doslovce klizi kroz stupnjeve te spojka koja zahtijeva minimalnu silu (servo).
No smanjimo euforiju na trenutak i postavimo stvari realno - Suzuki V-strom 1050 zasigurno neće osvojiti okršaj na Grossglockneru. KTM u svakom trenutku, između svake serpentine, dokazuje da je riječ o kompletnijem, sofisticiranijem, komfornijem i što je najvažnije - univerzalnijem putnom enduru. I bržem, naravno. Super Adventure uzbrdo u drugom stupnju prijenosa sa suputnikom ubrzava za 3,2 sekunde, što je gotovo dvostruko brže od V-stroma 1050 (5,5 sekundi). Njegov V2 sa 155 KS i full-elektroničkim paketom pomagala ga iz svakog nagiba ispucava kao iz praćke.
Temeljna postavka KTM-a je posve drukčija - u svakom trenutku djeluje napeto i agresivno, i toga se nimalo ne stidi. Vozač u svakom trenu mora biti potpuno posvećen traženju idealne linije prolaska kroz nagib te maksimalno koncentriran. Uz to, KTM traži odlučne reakcije i iskusnog vozača, jer njegov potentan pogon i sofisticiran ovjes u svakom trenutku motiviraju na brže, više, jače... Zaista je teško ignorirati sve te bogate mogućnosti podešavanja, budući da svaki 'klik' prekidača mijenja njegov karakter i pruža potpuno novi doživljaj vožnje. Da se razumijemo, stres će na KTM-u prevladati samo ako mu vi to dopustite.
Ima li stresa i na V-stromu 1050? Teško, jer ne podržava ga ni podešenje ovjesa (hod 160 mm), a još manje cijeli koncept. Showin ovjes pokazao se kao kvalitetno rješenje, dovoljno komforan i na najlošijim cestama, a opet dovoljno čvrst i transparentan na idealnoj podlozi. Čak i prilikom najoštrijih kočenja na mjerenjima prednja vilica nije dolazila na blok, a motocikl je cijeli zaustavni put prolazio stabilno, bez nesigurnosti. Podešavanje? Zaboravite prekidače s KTM-a i uhvatite se odvijača i 'kotačića'. Mnogima će i to biti suvišno, naravno.
Ostalo? Kako V-strom pada u nagib? Lako i brzo. Je li izražen moment uspravljanja pri kočenju u nagibu? Nipošto. U čemu je onda problem? Vjerojatno u tome što KTM Super Adventure može sve bolje. Nemjerljivo bolje. Na kraju se razlika mjeri u 27 bodova, no subjektivno je ona i znatno veća. Možda zbog sasvim drukčijih postavki i karaktera? Svakako. Suzuki V-strom 1050 jedino može žaliti jer se na Alpenmastersu ne boduju opuštenost i jednostavnost. Tada bi završni saldo sasvim sigurno izgledao - drukčije.