2010-12-22 , Autor: Gojko Vukov Colić GEC, Slike: Gojko Vukov Colić GEC

Da bi sreća bila još veća, uspio je kupiti obje gume od ukupno pet na skladištu. Iako se u osnovi radi o radionici za popravak motornih sanjki, majstori su uz Đurinu asistenciju u pola sata završili montažu. Svima nam je laknulo. Ravničarskim cestama vozimo se do Tornija, lučkog grada na obalama Baltika. Iscrpljeni od puta pokušavamo pronaći restoran, ali nažalost smo zakasnili pa se zadovoljavamo nezdravom hranom iz fast fooda prekoputa hotela gdje ćemo noćiti. Sutradan nastavljamo prema doma i odabiremo švedsku stranu Baltika zbog bolje prognoze. Zahvaljujući malom rezervaru na HP-u učestalo posjećujemo benzinske, pa tako stižemo i do najlošije ikad. Izgled pumpe bolje bi pristajao nekoj u ratnoj zoni, a ne u visokorazvijenoj Švedskoj.

Nakon dramatične akcije spašavanja kreditne kartice iz podivljalog automata na pumpi, krajnjim naporom uspijevamo natočiti motore. Pauzu za ručak iskoristili smo u vrlo simpatičnom brazilskom restoranu u gradiću Husemu. Kraj dana obilježen je kišom i ponovnim navlačenjem kišnog kombinezona.

Umor je učinio svoje. Odustao sam od cilja dana u Stockholmu i stao 250 km prije u gradiću Soderhamnu. Ostatak ekipe produžio je do švedske metropole, a to je bio i završetak našeg zajedničkog putovanja. Sutradan sam se odmoran odvezao do Trelleborga odakle sam se noćnim trajektom nakon osmosatne vožnje prevezao do Rostocka u Njemačkoj.
Preda mnom je bilo još svega 1360 km do kuće. Dvojbu - odvesti sve u danu ili dva - riješio sam nakon prolaska Passaua i oborio osobni rekord vožnje u jednom danu. Vjerujte mi, to me izmorilo više no svi dosadašnji kilometri zajedno. A bilo ih je napretek.