2010-12-22 , Autor: Gojko Vukov Colić GEC, Slike: Gojko Vukov Colić GEC

Jednosatno zadržavanje u razgledavanju muzeja i ponovno smo na motorima te krećemo put zapada cestom E 16 prema fjordovima. Iako je naš cilj sjever, ta zapadna dionica prema svim spoznajama iz različitih vodiča, putopisa i web-stranica jamči nam da ćemo prolaziti vrlo slikovitim krajevima ispresijecanima velikim planinama i fjordovima.
Prva dionica puta iz Osla podsjetila me je na vožnju po Pariškom periferiku u nepreglednoj koloni automobila u tri reda. Lokalni motoristi koriste se prolazom kolone između desne i srednje trake tako da smo se - krenuvši za njima - za otprilike pola sata uspjeli izvesti iz strahovite gužve i dohvatiti se magistralne ceste E 16.

Predivan dan kao stvoren za vožnju u nadasve krasnoj prirodi vodi nas u prvom dijelu dolinom, a da bi se kasnije odlučili za kraći put do najvećeg norveškog fjorda zvanog Sognefjorden dugog 205 km, i to po cesti broj sedam. Zaputili smo se preko visoravni, a vizure pred nama teško je opisati riječima.

Planinska rijeka nabujala je od otopljenog snijega. Trava ima neku neobičnu boju, zeleniju od svake druge te znatno ljepšu čak i od alpske koja mi je dosad bila najljepša. Uz to, svako malo nailazimo na kampove koji potvrđuju da se ovdje isplatilo proći, a duž cijele ceste razasute su kuće koje služe kao vikendice.
Ljetno nam sunce otežava pogled u daljinu jer tuče izravno u vizir. Ipak, vozimo se na zapad. Temperatura zraka naglo pada i kad se spustila na devet stupnjeva, dostignuli smo visinu iznad 1000 metara. Radimo kratku pauzu kako bismo obukli topliju opremu. Dobro je, čitale su se vremenske prognoze i pratile temperature još dok smo bili u svom toplom domu na zagrebačkih plus 30.