Iako nisam najmlađi u redakciji, ispostavilo se kako nisam jedini koji se žali na neučinkovitost vjetrobrana. Iz nekog razloga, dosad o toj temi nismo raspravljali međusobno. Moja kritika ne odnosi se samo na Suzuki, već sve ostale proizvođače koji su svoje motocikle opremili vjetrobranima daskastog oblika koji stvaraju neugodna vrtloženja zraka oko glave vozača. Budimo iskreni, stvari treba napraviti dobro ili postojeće poboljšati, barem do neke podnošljive razine. Na sreću, aftermarket proizvođači nude brojna rješenja za praktički sve modele motocikala, ali i to je potrebno naknadno platiti.

Osim poduže uvodne kritike, dva Suzukija su zaista vrlo dobri motocikli. Gotovo savršena kultiviranost primjećuje se odmah prilikom pokretanja motora od kojih – ništa čudno – 1050 nudi kudikamo bolji potisak, naročito u srednjem režimu. Veći V2 ima što za pokazati i u visokim okretajima, a u tim trenucima odmah nam se iz ladice sjećanja javlja TL 1000 S, koji je u visokim okretajima znao biti itekako papren. Bio je i emotivniji, a sada su veliki V2 prigušile i eko-norme, što je bilo neizbježno.

Iz ladice sjećanja izvlačimo i prvu generaciju modela SV 650, jer u V-Stromu 650 kuca isto srce.
Jasno, u odnosu na V2 obujma 1050 ccm ovaj manji zahtijeva više okretaje, uostalom tu je i 222 kg mase (plus vozač), a tik pred 9000 o/min započinje kraj predstave. Prebacivanje u viši stupanj prijenosa u tako žestokom ritmu popraćeno je povišenom razinom stresa i vibracija, pa je bolje držati normalni ritam vožnje i ubacivati u višu ranije, jer tada sve sjeda na svoje mjesto.

Oba motora su razumno ekonomična s gorivom, unatoč potrebi za vožnjom u višim okretajima, 650-ka troši pola litre manje na 100 km u odnosu na 1050. Zahvaljujući spremnicima goriva obujma po 20 litara, oba motocikla pružaju autonomiju od 400 km laganije vožnje bez potrebe za točenjem, što je za kategoriju putnih enduro motocikala vrlo dobra vrijednost. Također, oba motocikla mogu se opremiti aluminijskim originalnim bočnim koferima i topcaseom, kao i crash-barovima, što su itekako poželjni dodaci, a na popisu originalne opreme može se pronaći još svrsishodnih detalja.

 
Mala prednost koju nudi mali V-Strom u odnosu na većeg i skupljeg brata tiče se agilnosti. Ta razlika zapravo i mijenja pogled na ovaj obiteljski dvoboj. V-Strom 650 je živahan, vrckast, ali i bezbrižan motocikl kojim se jednostavno upravlja. Napominjemo, ovo su subjektivni doživljaji autora. S druge strane, vozači koji upregnu 1050 u sportski ritam vožnje mogu računati na njegovu podršku, ali trebaju biti svjesni da će graničnici na osloncima nogu zastrugati o asfalt nešto ranije no što je to slučaj s manjim V-Stromom.

Po pitanju hoda i karakteristika ovjesa, oba Suzukija su za kategoriju putnih enduro modela relativno čvrsto podešena. Na cestama s brojnim neravninama uputno je otvoriti kompresiju prednje vilice (pet klikova) na modelu 1050, dok konvencionalna vilica na modelu 650 nije podesiva. Na oba modela lako je podesiti tvrdoću stražnje opruge, što se izvodi vrlo jednostavno putem kotačića. Također, kotači sa žbicama, koji su prvenstveno namijenjeni za vožnju izvan asfalta i standardna su oprema na modelima s oznakom XT, daju dodatnu dozu elastičnosti u radu ovjesa. Lijevani kotači na normalnim verzijama jeftiniji su i lakši, pa verzije XT ne moraju biti prvi izbor ako se strogo držite asfaltiranih podloga.

Gdje se još kriju prednosti većeg modela oznake 1050? Osim u vučnoj sili, očigledna je prednost i u zaustavnoj sili. Kočnice zahtijevaju manju uporabu sile na polugici, dok model oznake 650 ima jednostavne dvoklipne plivajuće čeljusti koje zahtijevaju odlučan pritisak. Radijalne četveroklipne čeljusti na modelu 1050 nude više sigurnosti, lakše se i preciznije doziraju, a tu je i napredniji sustav ABS-a čije intervencije nadzire Boschev IMU, što podrazumijeva i prilagođeni rad ABS-a ovisno o kutu nagiba motocikla. U laganom tempu vožnje razlike u performansama kočnica teško je zamijetiti, no priča se drastično mijenja kod silovitih kočenja, gdje model 650 pokazuje izražene slabosti u odnosu na snažnijeg brata.

Izjava vozača – Ralf Schneider
"Moj favorit je V-Strom 1050"

Moje simpatije često su upućene manjim, odnosno slabijim modelima u obiteljskim dvobojima, ponajviše jer su agilniji i jednostavniji za vožnju, a samim time i bezbrižniji. Prema tim kriterijima, V-Strom 650 XT djeluje sasvim uvjerljivo, posebno kada se u obzir uzme razlika u cijeni od 40.000 kn. Pomalo čudno, ali slabiji V-Strom ima bolju nosivost i nižu potrošnju, a nekako je i bolje prilagođen putnoj namjeni. S druge strane, manji V2 izgubio je na srčanosti uslijed prilagodbe na normu Euro 5, dok se to kod većeg V2 ne osjeća u tolikoj mjeri. Kod modela 650 strašno mi nedostaje veća kultura rada u visokim okretajima, a po tom pitanju 1050 me vrlo ugodno iznenadio. U konačnici, veliki V2 osvojio me na račun naprednijeg paketa elektronike, a prije svega po reguliranosti ABS-a. U svakom slučaju, s oba motocikla uklonio bih serijske vjetrobrane koji su neučinkoviti.