2011-05-03 , Autor: Tomas Schmieder i Kristijan Tićak , Slike: Bilski, Kunstle, Loll, Schmieder, Sdun

Vozač Suzukijevog bandita siguran je u jedno: „Ovo voze samo oni koji su previše lijeni za mijenjanje brzina.“ Odgovaramo: „Ne, nema to veze s lijenošću. Sve je stvar praktičnosti.“
Uostalom, aprilia mana pored automatskog moda ima i mogućnost manualnog mijenjanja sedam brzina, klasično preko poluge, ili pak na tzv. tiptronic, odnosno na tipke. Čak i u automatskom modu uvijek možete pred ulazak u zavoj prebaciti u stupanj niže.
Ipak, klasični strah od novog, od mane 850 je već u začetku stvorila neželjenog gosta u svijetu motocikala.

„Manipuliraju s nama. Zar uistinu misle da ćemo voziti variomat!“ Intenzivni strahovi usmjereni u beskompromisnu eliminaciju spojke i mjenjača, a uvođenjem rješenja zvanog variomat ustvari su i bili polazna točka ideje testa izdržljivosti tog motocikla. Uz to, bili smo sigurni da će se u 50.000 km otkriti štošta što će u narednom razdoblju zainteresirati motociklistički puk.

A puk je i dalje, kao i sve ove godine, poprilično zatvoren za nove ideje. Jer, kako drukčije objasniti tek 300 kupaca na tržištu koje je donedavno „gutalo“ gotovo sto tisuća motocikala godišnje.
U redakciji su mišljenja oko mane bila podijeljena, no oko nekih je ipak vladao konsenzus. Dnevnikom vožnje stalno se provlačilo: „Dobar motocikl, udoban i izuzetno pogodan za putovanja.“ U to se uvjerio i autor ovog teksta nakon što je odradio turu oko Crnog mora.


Posebno oduševljenje aprilijom iskazivao je naš stručnjak za skutere Werner Enzmann. „Upravljivost je izvrsna, stabilnost uzorna, a automatika je pravi dobitak. No da se razumijemo, mana je sve samo ne skuter. Kontakt vozača u predjelu spremnika za gorivo je znatno intenzivniji, kočnice su izvrsne, motociklističke, te ulijevaju puno povjerenje.“

Međutim, kritičari su se intenzivno okomili na tipično skutersko obilježje - trzajući zvuk, te čak i ironično dodavali - napokon smo doživjeli da imamo skuter s izvrsnim ovjesom i kočnicama.
Također, sve koji tako razmišljaju, podsjetit ćemo da ipak postoji i gilera GP 800, maksi skuter identičnog agregata.

Premda bi V2 agregat hlađen tekućinom trebao razvijati 76 KS, od toga nema ništa. Točnije, ima samo 59 KS koje smo izmjerili na stražnjem kotaču, a pri brzini od 60 km/h mana razvija 48 KS. Nakon toga variomat okretaje drži na optimalnoj vrijednosti, u srednjim režimima.
A da je mana bezrazložno podcijenjena, potvrđuje i naše mjerenje - od 60 do 100 km/h treba joj tek 2,7 sekundi - što je vrijednost u rangu supersportaša.


Što se potrošnje tiče, prosjek je bio oko umjerene 5,3 litre na 100 km. Pritom je većinom jurila njemačkom autocestom, i to s ugrađenim opcijskim bočnih koferima i top-caseom.
Uz to, do pretkraj testa vozila se po principu toči-vozi. Točilo se isključivo gorivo, a potrošnja ulja u intervalu između dva redovita servisa nije bila mjerljiva. Isto tako, tu je i naslijeđe sa skutera - svakih 20.000 km potrebno je zamijeniti remen koji stoji oko 1000 kuna (montaža je uključena).
Mijenjao se i redoviti potrošni materijal poput pogonskog lanca koji je izdržao 30.000 km. Njih je mana svladala već u prvih šest mjeseci svoje dužnosti. Zračni filtar smješten je kao na harleyju - s lijeve strane, dok je u „lažnom“ spremniku goriva mjesto za kacigu.

Povrh toga, svi potrošni dijelovi kao i rezervni iznenadili su nas povoljnom cijenom. Tako smo primjerice zračni filtar plaćali tek 90 kuna, a za brtvu na ispušnoj grani izdvojili tek 160. Ručica kočnice također je povoljna - košta 220 kuna. Kočne pločice mijenjane su dvaput, a svi su dijelovi u trenu bili raspoloživi kod ovlaštenih Aprilijinih prodavača što nas je osobito ugodno iznenadilo.
S druge strane, neugodno nas je - po tko zna koji put - iznenadio dunlop qualifier koji dolazi kao serijska ugradnja. Kao osjetno bolja opcija nametnuo se roadsmart, guma iz iste kuće. Za preporuku su i metzeler Z6 interact te pirelli diablo strada.

No, valja nešto reći i o tamnim stranama našeg maratona s NA 850. Na 10.556 km pojavio se problem s nevraćanjem gasa koji na motociklu bez pritiska spojke, može biti pogubno opasan. Za sve je kriva prljavština koja se nakupila na sajlama, a pored tijela ubrizgavanja. Aprilia je reagirala opozivom te ugradila zaštitu koja bi ubuduće trebala spriječiti te ili slične slučajeve.

U zimi 2008./2009. su problemi s hladnim startom prouzročili zamjenu akumulatora. Alternative nije bilo, jer manu je strogo zabranjeno paliti na guranje. A i nemoguće, jer da biste pokrenuli motor, morate najprije stisnuti kočnicu. Da, cinici dolaze na svoje - baš kao na skuteru.
Prije kraja testa gospodin defekt je udario svom silinom. Indikator za ulje je - iako je razina ulja bila korektna - blještao crveno poput semafora. Iritirajuće, baš kao i cviljenje remena variomata. To je ujedno i bila naznaka potrošenosti rolica - skuteraška tehnika ipak je pretkraj testa pokazivala svoje slabosti.

No, u usporedbi s operacijom na kraju, prava sitnica. Šef testnog parka Rainer Froberg začuo je tuckanje, i na 41.918 km zabranio svaku daljnju vožnju. V2 je morao na hitnu operaciju nakon koje je utvrđeno da je bolcna na klipnjači stražnjeg cilindra - ovalna. U gornjem oku klipnjače bili su vidljivi tragovi habanja i risevi. Uslijedilo je rastavljanje do najsitnijeg dijela, ugradnja dviju novih klipnjača, kao i nove radilice.

U konačnici je taj veliki kvar pokvario ukupno dobru sliku maratona mane. Aprilia je navela kako nije imala pritužbi ili garantnih zahtjeva na sličan kvar. Tko zna, možda je riječ o tek izoliranom slučaju. Ili je pak sve variomatska manipulacija?

• Aprilia mana 850 GT ABS - Touring sa svrhom
  
• Aprilia mana 850 - Mana bez mana