2010-08-19 , Autor: Thomas Schmieder, Danijel Puljek, Slike: fact

Prijelaz s dvo- na četveroventilni način rada osjeća se pri ubrzavanju čak i sa zatvorenim očima, jer se tonalitet i karakter VFR-a u tom slučaju drastično mijenjaju: 1200-tica je potpuno drukčija, a ipak slična. Brujanje njezinog V4 motora prate zvukovi mljevenja u kardanu i profinjena pjesma pogonskog kotača u trećem i četvrtom stupnju prijenosa. A okretni moment? Puno je bolji nego kod 800-tice, naravno. Ipak, poprilično je suzdržan u donjem broju okretaja za jedan takav bolid.

Veliki V4 doista već pri davanju gasa u mirovanju snažno „grize“, ali si zato pri 3000 o/min dopušta „prazni hod“ te tek pri 4000 okretaja opet propisno poteže. Zamorno. Jer, upravo to nam je najčešće potrebno u vožnji. Pritom se mogu osjetiti i reakcije kardana. Na kraju krajeva, kod 1200-tice često smanjujemo stupanj prijenosa jer se na seoskim cestama uzorno ponaša u trećem i četvrtom stupnju prijenosa. Osjetno drukčije nego na starom, s obzirom na to da veliki motor pokazuje i drugu stranu. Kad elektronski upravljana zaklopka na ispuhu pri 5500 o/min otvori gornji od dva ispušna otvora, 1200-tica se strese cijelom dužinom, kao i vozač, a motor zvuči slobodnije, punije i blagozvučnije. Je li tu u pitanju željena sličnost s karakterom manjeg modela?

Novi karakter ipak donosi određene mušice. Nagli porast okretnog momenta pri 5500 okretaja rado će prije svega u drugom i u trećem stupnju prijenosa ostavljati crne linije na asfaltu, a pri vlažnom zraku u kosom položaju nećete izbjeći kapljice znoja na čelu. Potpuno je nevažno što izmjerena snaga od 164 KS kaska za tvorničkim podacima od 173 KS. Uostalom 1200-tica je ionako ograničena na brzinu od 250 km/h. Pridržavajući se zakona o cestovnom prometu, na testnim vožnjama potrošili smo cijelih šest litara goriva na 100 km zahvaljujući high-tech injektorima. Pritom i nakon što smo prevalili tih 100 km i dalje svijetli svih sedam crtica na nepreciznom pokazivaču goriva.

Kod modela 800 se pak nakon prevaljenih 100 km gasi i druga crtica od njih osam. Nije ni čudno da u malom spremniku od 18,5 litara kod 1200-tice iznenada zavlada suša, dok štedljivija 800-ica sa svojim 22-litrenim spremnikom nije još ni na rezervi. Kod manjeg modela iskoristi se svaki metar ceste. On je doista lakih nogu i mami na vožnju, što je i logično s obzirom na međuosovinski razmak, koji je kraći 8,5 cm. Manji VFR ima stražnju gumu veličine 180, a veliki široku od 190. Na testu smo koristili gume dunlop roadsmart (sa specijalnom oznakom K) s izvrsnim prianjanjem, koje su se pokazale odličnima za 1200-ticu. Njihove prednosti su enormne u usporedbi s gumama bridgestone BT 021 N koje smo spominjali u prvim testnim vožnjama. Vožnja je neutralnija i preciznija, stabilnija i praktičnija.
Set Bridgestoneovih guma koji se koristio na motociklu pri testiranju u međuvremenu je poslan na ekspertizu proizvođaču u Japan zbog uočene razlike u ponašanju u vožnji. Po pitanju preciznosti upravljanja „debeli“ VFR je puno bolji, čak i od 800-tice s gumama bridgestone BT 020 BB, iako vozaču 1200-tice brzo okretanje u uzastopnim zavojima znatno teže polazi za rukom nego vozaču malog VFR-a. Na izlasku iz zavoja veliki VFR rado skreće prema vanjskoj putanji.

Ovjes izrazito osjećajno slijedi reljef ceste. Kod 800-tice je stražnja vilica s amortizerom san snova, nudi idealan kompromis udobnosti i zategnuto podešene, stoičke stabilnosti. 1200-tica ne može tome parirati, njezin nešto slabiji amortizer ima manje rezerve, te počinje pumpati u vožnji udvoje ili na izbrazdanom terenu. Pogotovo s obzirom na to da je područje podešavanja povrata poprilično malo.
S druge strane, vilica upside-down velikog VFR-a bolje je podešena od konvencionalne teleskopske vilice manjeg modela. 800-tica iritira kod snažnog pritiska na kočnicu između ostalog zbog stražnje gume koja snažno „pleše“. Nevezano uz ABS, koji se dodatno naplaćuje kod većeg modela s masom na prednjem dijelu i serijski opremljenog ABS-om, kod snažnog kočenja stražnji kotač u nekim situacijama može se podignuti od tla. Treba li to doista raditi natprosječni model? Ako ništa drugo, dostojan nasljednik ne bi smio.

Inače, iznenađujuće puno duše malog VFR-a ocrtava se u njegovom velikom bratu.