2011-01-17 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: GEC

Prvi start motora nije onako čist i agresivan kao nekada. Tek iz trećeg pokušaja, uz dodavanje gasa, budi se „siktavi“ četverocilindraš hlađen kombinacijom ulja i zraka. Skakutanje kazaljke okretomjera više nije ni približno živahno kao nekada, svaka reakcija na dodavanje gasa kao da se događa s određenim vremenskim odmakom. Da, ipak su to rasplinjači. Iako GSX-R 1100 iz 1990. ima jedne od najboljih i najštedljivijih baterija rasplinjača - Keihinove promjera 36 mm - kašnjenje se osjeća.
Otpuštam tvrdu hidrauličnu spojku i krećem. Naravno, ni približno intenzivno kao prije dvadeset godina. Lagano, sve do 6000 o/min, pa druga, treća i tako do 140 km/h. Još je taj agregat prava sila momenta i snage. Brzine su raspoređene dugačko, jer mjenjač je petobrzinski. Za lagano krstarenje dovoljno je voziti u četvrtoj, dodaš gas i „cuk“ - R vuče kao lokomotiva.

Ono što je nekada bilo ultrasportsko sada mi više sliči toureru. Pogađate, radi se o ovjesu. Prednja Showina vilica upside-down promjera 43 mm bila je prva svoje vrste. Prva koja se ugrađivala u serijski motocikl. Svi ostali dobili su upside-down nakon GSX-R-a. Podešenje prednjeg i stražnjeg ovjesa vrlo je komforno, na svako dodavanje gasa stražnji amortizer osjetno „mijesi“. Bilo bi zanimljivo poigrati se podešavanjem, no za to nažalost nema vremena.


U cijelom iskustvu vožnje jedino što smeta na tome motociklu su - kočnice. Nissinov sustav nikada nije bio predmet pozitivnih kritika na tome modelu, pa nije ni nakon 20 godina. No, zato su se tijekom dva desetljeća ispričale svakakve legende o pouzdanosti tog čuvenog agregata. Od toga da je izdržao 24 sata pod punim gasom na Suzukijevom testiranju 1990. godine pa sve do onih lokalnih da je spomenuti Rene jednom prilikom držao pun gas i pritom pekao jaja na rebrima cilindara motora.
No, to već spada u domenu urbanih legendi. Ipak, mislim da će GSX-R 1100 uvijek biti poseban motocikl. Motocikl uz koji i nakon dvadeset godina još glasno urlam - „I've got the power“!