2011-01-17 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: GEC

Tada sam shvatio zašto taj motocikl i huligani respektiraju, a i da ga i ja jednom moram imati! U silnoj šumi sportskih motocikala koji su bili u mome vlasništvu suzuki GSX-R 1100 bio je jedan od najposebnijih. Brutalno agresivan, sportski, kompaktan - ikona 90-ih!
Slijedi vremenski odmak, dvadeset godina kasnije. Lokacija - kafić kod Tobija, Orašje, susjedna BiH. Pri posjetu filmskom festivalu koji se održava u Orašju pred spomenuti kafić stiže crno-sivi GSX-R 1100. Vlasnik je mlađi momak, Mirko Džoić iz Donje Mahale. Suzuki je u izvornom, serijskom stanju, osim upravljača. Ugrađen mu je ravni upravljač na povišene distance, a prostor oko instrumenata popunjen je uratkom od plastike i metala. Time je skriven upravo onaj dio koji me je i na mom GSX-R-u silno nervirao, jer je otkrivao instalacije i žice koje idu od prednjih svjetala.

Malo-pomalo ulazim u razgovor s Mirkom i postavljam ključno pitanje - Gdje si ga uspio naći u tako originalnom stanju? „Dovezao sam ga iz Švicarske, to je bio bratov motor. Porez na stare motocikle u Švicarskoj je jako visok, pa ga je on odjavio i nije znao što će s njim. Budući da bi morao platiti da ga deponiraju na otpad, odlučio ga je pokloniti meni.“


Mirko je tako ni kriv ni dužan preuzeo sjajan motocikl koji je tehnički potpuno ispravan, platio davanja
- porez i carinu - te na kraju suzuki i registrirao. Kaže da ga je koštao oko tisuću eura „na cestu“, sa svime. Susjedna BiH, naime, dopušta uvoz rabljenih motocikala bez obzira na starost, za razliku od Lijepe naše. Nećemo sada o tome bi li to Hrvatska trebala učiniti ili ne, fokusirat ćemo se samo na GSX-R! Vidjeti motocikl star dvadeset godina na kojem ne cure semerinzi na prednjim vilicama, kojemu su obje gume u dobrom stanju, a kočnice ispravne, zaista je rijetkost. Pogotovo ako se radi o sportskom motociklu!

Nostalgija me kopka, dižem se od stola da bih ga detaljnije pregledao. Okvir je netaknut, ni iz poklopca motora, a ni iz problematičnog uljnog hladnjaka ne „slini“ ni kap ulja, a na instrumentima stoji 77.362 km. OK, i nije tako strašno, jer pamtim i primjerke s dvostruko više kilometara. Naravno, ni jednom brojač na instrumentima nije toliko pokazivao. Uvijek su svi imali od 15.000 do najviše 30.000 km i bili su od drugoga vlasnika. Klasika.

Crv znatiželje kopka me sve jače - jednostavno želim probati taj motocikl. Želim osjetiti je li onaj neponovljivi osjećaj katapultiranja od prve do četvrte brzine jednak kao i prije dvadeset godina. Krećem u turu po bosanskoj Posavini.