Motorevija
PRETRAGA
2024-03-19 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: MPS
Bookmark and Share

Oba velika putna endura imaju opravdane nade da će osvojiti planinsku krunu. Ali koji će ući u finale?



Svatko tko posvećeno prati Alpenmasters mogao bi biti pomalo iznenađen parom XL-endura koji se ovdje natječu jedan protiv drugog. Uostalom, pravila našeg usporednog testa nalažu da u borbi za kralja Alpa smiju sudjelovati samo motocikli koji nikada prije nisu bili na usporedbi ili su potpuno novi. Iako je Multistrada V4 u posljednje dvije godine trijumfirala na alpskom terenu, sada se suočava s mogućom konkurencijom iz vlastite tvrtke u obliku V4 Rallyja. Ducati je nedavno predstavio varijantu Rally kao najnoviji izdanak velike enduro obitelji s V4 srcem. Upravo stoga ona obogaćuje teren na ovogodišnjem Alpine Mastersu.

Izgleda vrlo slično Adventureu iz BMW-a. U još uvijek aktualnoj fazi, bokser od 1250 ccm s debelom 'bačvom' goriva od 30 litara još se nije natjecao na Alpenmastersu. I bilo bi interesantno kada bi 1250-tka ponovno pobijedila u planinama, na samom kraju svoje karijere. Naime, R 1300 GS već je predstavljen i stigao je u salone.



Brojni zavoji čekaju dva velika endura i detaljan test sjedenja. Oba su izuzetno udobna. Debeli spremnici (u oba stane do 30 litara benzina) dimenzijama na prvi pogled djeluju gotovo zastrašujuće. Jednom kada vam se stražnjica spusti na enduro sjedala, zajamčeno je da ćete se dobro osjećati. S malim, ali suptilnim razlikama. Ducatijev spremnik uži je u predjelu nogu i kut svijanja koljena vrlo je uzak, dok je BMW-ov spremnik širi u predjelu koljena. Upravljač kao sam od sebe pada u vozačeve ruke. Na Multi V4 Rallyju vozač se mora malo više rastegnuti prema njemu, malo je viši. Osim za stojeću vožnju, Ducatijev raspored prikladniji je za visoke ljude, dok u osnovi sve veličine vozača odgovaraju BMW-ovom položaju sjedenja.

Premda masa ovog dvojca nije igrala ulogu pri prvom kontaktu, do izražaja je došla u prvim zavojima do vrha prijevoja Stelvio. Zavoji od 180 stupnjeva toliko su blizu planine da kada ima puno nadolazećeg prometa, gotovo zahtijevaju manevar skretanja s upravljačem do samog graničnika kako bi se prošli. Također, cesta je pod nagibom, pogađate, često pod onim koji vam 'odmiče' tlo pod nogama. Dakle, svatko tko na tom mjestu izgubi ravnotežu teško da će proći 'neokrznut'.
 
S iznimno responzivnim motorima i obiljem potiska od najnižih okretaja, i BMW i Ducati uklanjaju strah iz ovog scenarija, ali njihova masa zahtijeva puno pažnje i odlučne komande na upravljaču s obzirom na kombinaciju niske brzine i kuta naginjanja. Oba teže 270 kilograma ili više s punim spremnikom, a s nosačima za prtljagu i aluminijskim koferima nisu daleko od brojke 300.



Ne, iz perspektive upravljivosti, ovaj dvojac ne osvaja puno bodova, ali impresioniraju vrlo uravnoteženim ovjesima koji vješto koriste duge hodove za uklanjanje straha od mnogih neravnina legendarnog Stelvija. I to u touring i brzom ritmu vožnje. Oba su poluaktivna i oba motocikla automatski prilagođavaju ublažavanje impulsima unesenim u ovjes. Na najvišoj razini, BMW ima nešto bolje rezultate od Ducatija, pružajući više udobnosti uz izraženu stabilnost u vožnji. Ducatijev amortizer malo je grublji od BMW-ovog, ne puno, ali tek toliko da se osjeti primjetna razlika.

Adventure i Rally također daju sličnu sliku kada je u pitanju stabilnost u zavojima. Sami, u paru s putnikom - nema veze, stabilni su i uvijek sigurni na cesti. Tek kad je brzina viša u dugim zavojima nizbrdo, u Ducatijev ovjes ulazi dašak nemira, koji primjetno nagriza kombinaciju velike mase i vozačeve želje za naginjanjem. Nije da se ovdje stvara pogrešan dojam: oba motocikla odlično svladavaju svaki zavoj prijevoja, puni su 'ko brod' u pogledu opreme, od sustava za pomoć u vožnji, preko blipera, koji na Ducatiju radi školski, do raznih modova vožnje koji gotovo nijednu želju ne ostavljaju neispunjenom. Tek kada dođe do čistog, nefiltriranog doživljaja vožnje, primjećuju se opisane male prednosti za BMW.



Prijevoj Umbrail duboko se uvlači u stražnji dio prijevoja Stelvio. Sada su nam potrebne kočnice, i to dobre. Ukratko: Nema bojazni ni za one koji kasno koče. Njihove performanse ostaju na vrhunskoj razini i nakon dvadesetog kočenja prije zavoja, tek mogućnost doziranja dvaju sustava otkriva minorne razlike. Dok BMW-ove kočnice grizu žustro i čvrsto s malim hodom poluge, Ducatijeva polu-radijalno postavljena pumpa ima nešto mekšu točku pritiska s većim hodom poluge. Naposljetku, pitanje ukusa. Kao rezultat toga, oba su motocikla uvijek sigurna do zadnjeg centimetra.

Danas je vruće, ali pomoć je nadohvat ruke: u Pradu u Eurobaru rade najbolji sladoled od šumskog voća na cijelom području. Temperature se penju prema 30 stupnjeva pa smo dva velika endura brzo ugurali na parking i otišli na osvježenje. Iako ležerno rukovanje ovim dvojcem uopće nije tako ležerno. Zbog visokog težišta i velikih dimenzija ponekad se doimaju tvrdoglavi poput magarca. Uostalom, znojenje primjetno ne prestaje kada dva 'bolida', koja koštaju blizu 30 tisuća eura, polako tonu u zemlju pri manevriranju pred likujućom publikom.



Sve je dobro prošlo, a sad brzo po nagradni sladoled. Na posljednjoj dionici, malom šumskom cestom prema Suldenu, ponovno sjaje BMW-ov GS i Ducatijeva Multistrada V4, moćno se ispaljujući iz zavoja i tako vještom uglađenosti peglajući oštećeni asfalt da lete preko ceste brzinom nekog sportaša. Kakva zabava, i kakvi sjajni motocikli. Ipak, u glavu vam se polako uvlači misao da su oba malo previše za ovaj teren: preveliki, prestaloženi, preteški! Ili možda ne? U finalu Alpenmastersa, do kojeg je GS stigao sa samo nekoliko bodova prednosti, mora pokazati funkcionira li koncept velikog endura prikladnog za avanture na dugim relacijama.



Zaključak
Postoje li tehnički bolji motocikli na Alpenmastersu 2023? Vjerojatno ne. Ono što ovaj dvojac može zaista je inspirativno. Činjenica da je BMW malo ispred Multice je poklon. I GS i Multistrada V4 pokazuju koliko su različite mogućnosti primjene za velike endure. U verzijama Adventure i Rally, međutim, koncept vozila postavlja ograničenja u pogledu zabave u vožnji i upravljivosti na uskom terenu.

BMW R 1250 GS Adventure



PLUS:
motor je snažan u svim režimima
kultiviran razvoj snage
vrhunski ABS
bogata oprema
velika nosivost
doseg u nedogled

MINUS:
upravljivost
masa i dimenzije otežavaju manevriranje
grub mjenjač

Ducati Multistrada V4 Rally



PLUS:
motor nudi potisak u svim režimima
razvoj snage u svim režimima
izvrstan blipper
velika nosivost
doseg u nedogled

MINUS:
upravljivost
tvrda spojka
velike dimenzije i masa





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Gilera GP800 Gilera Runner 50 SP Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X KTM 690 Duke KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Yamaha YZF-R125 Honda CBF 600 N Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1600 GTL (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki DL1000 V-Strom Honda VFR 1200 F Kawasaki ZX-10R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha YZF-R6 2008- Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- BMW K 1300 GT 2009 Megelli sport 125 R Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda VFR 800 2003- Aprilia RSV 4 R Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia shiver 750 Honda CBF 600 S Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- Kawasaki Z 750 R (2011.) BMW R1200GS 2007 Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Honda XL650V Transalp Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSR 750 (2011.) Hyosung GT 250 R Honda CBF125 MV Agusta F3 675 (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Aprilia Pegaso 650 I.E. Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R