2017-10-18 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Rossen Gargolov i fact

Zeleni, plavi, crveni i sivi s dodatkom neon-žute – ako ništa drugo, kategorija nakeda srednje klase je najšarolikije društvo na ovogodišnjem Alpenmastersu. Okršaj je to Japana i Engleske, dvoboj trocilindarskih (Triumph, Yamaha) i četverocilindarskih (Kawasaki, Suzuki) pogonskih agregata...I uz sve to, ujedno i kategorija u kojoj je razlika u cijenama najmanja. Naime, između najjeftinijeg Suzukija GSX-S-a 750 i najskupljeg Triumpha Street Triple S-a je razlika od 12 i pol tisuća kuna. Nasuprot tome, Kawasaki Z900 i Yamaha MT-09 su cjenovno gotovo poravnati u kunu – oko 75 tisuća!


Je li i snaga njihovih agregata poravnata? Kawa je sa 125 KS najsnažnija, što je s obzirom na gotovo 100 ccm prednosti u obujmu i logično, dok se ostatak ekipe kreće na oko 115 KS. No, zanimljivo je da Z900 svoje prednosti na papiru u potpunosti realizira i u praksi. Naime, na točki mjerenja između serpentine 28 i 27, potrebno mu je samo 3,9 sekundi da bi došao do gornje granice od 75 km/h. To je treći najbolji rezultat na ovogodišnjem Alpenmastersu, naravno u okviru svih 20 motocikala koji su nastupili. Samo su dva KTM-ova V2 sa 1290 ccm imala bolji rezultat, što dovoljno govori o Kawinim kvalitetama u ovom poglavlju mjerenja.

Takav angažirani nastup na tako kratkom prostoru je zlata vrijedan u ovakvim uvjetima vožnje. Uz to, spojka je na Z900 jako mekana i lako se dozira, a kočnice su također najučinkovitije u ovoj kategoriji. Kawasaki se kroz labirint serpentina na Stelviju kreće nonšalantno poput pozera na špici, a uz to još uvijek uspijeva i nametati tempo ostatku ekipe. Vozač sjedi na najniže postavljenom sjedalu, u svakom se trenutku osjeća sigurno i sve ima pod kontrolom. Preciznost je na zavidnoj razini, stabilnost uzorita a ovjes je odlično sinkroniziran. Da, ovo je najbolji (i najkompletniji) Kawasaki koji smo vozili u posljednjih desetak godina, pa je tim više nejasno zašto se dovraga u Akashiju nisu odlučili i za ugradnju kontrole trakcije. Pa na maksi skuterima svakim danom sve više postaje neizostavni element, no na Z900 je još uvijek nema!


Motocikl koji donekle uspijeva pratiti visok Kawin tempo je Triumph Street Triple u oznaci S. Kroz serpetnine se kreće lakonogo i brzo, nastup iz nižih režima je impozantan a upotrebljivost u srednjim okretajima sjajna. Uz to, Triumph je od Kawasakija lakši za nevjerojatnih 20 kg, te u brzim izmjenama pravca tu prednost znalački i koristi. No, zašto ga Englez na kraju nije i dobio? Jer se štedilo na komponentama na kojima to od Triumpha nismo očekivali! Recimo, ovjes je podesiv samo po tvrdoći opruge a prednje kočne čeljusti su plivajuće, s dva klipa. Triumph je svjesno ušao u ovu odluku, jer se nekako ipak morao distancirati od skupljeg modela R-a. No, s druge strane je Triumph sjajno uštimao cijeli paket i iz njega izvukao najbolje što se dalo izvući. Primjerice, kočni put od 26,5 metara je za 2,3 metra kraći no kod Yamahe MT-09.


Cjenovno najpovoljniji motocikl u ovoj kategoriji - Suzuki GSX-S 750 – jednostavno nije mogao bolje od trećega mjesta, a to prije svega može "zahvaliti" podkapacitiranom pogonskom agregatu. Iako je sa 114 KS na papiru dobro "potkovan" (Suzuki deklarira 108 KS), na alpskim cestama djeluje umorno i usporeno. Vidljivo je to u mjerenju međuubrzanja, gdje je Suzuki sa 10,1 sekundom (50-100 km/h, 2000 metara n.v.) uvjerljivo najlošiji motocikl u kategoriji.


Suzukijev naked pokazuje lagane deficite i po pitanju upravljivosti, cijelo vrijeme od vozača zahtijeva puni angažman i odlučnost. Da se razumijemo, nije to nikakva drama, ali jednostavno GSX-S 750 traži veću pozornost i koncentraciju no preostala tri nakeda. Veće neravnine, čak i u bržem tempu vožnje, "pegla" komforno a kočnice su za nijansu slabije od pobjedničkih na Kawasakiju. Uz to, tu je i kontrola trakcije te već standardni nedostatak nemogućnosti smještaja prtljage.


Yamahino četvrto mjesto iznenadilo je cijelu ekipu. Naime, iako hrabri i karakterni trocilindraš ima predispozicije za puno više, u ovome se društvu nije uspio nametnuti. I to unatoč činjenici da je jedini od njih opremljen i quickshifterom, što bi trebalo itekako olakšati život u Alpama. Pozitivne su karakteristike elastičnost pogonskog agregata i agilnost, dok one negativne čine loša spojka koja zatrzava prilikom kretanja te svojeglava upravljivost. Ovo posljednje je bilo primjetno i na prošloj generaciji MT-09 i manifestiralo se "preklapanjem" upravljača u sporim zavojima. Isto tako, prilikom snažnih kočenja do izražaja dolazi premekana prednja vilica koja ide na blok zbog čega ABS rano intervenira. Tu nažalost niti odlične kočne čeljusti preuzete sa R1 ne mogu ništa promijeniti. Stražnji monoamortizer na neravninama pak reagira suviše nervozno te time remeti preciznost i brzinu prolaska zavoja.


1. mjesto
Kawasaki Z900


Plus:
izvrsno podešen motor, fantastičan razvoj snage
razantna ubrzanja, čak i na jako strmim dijelovima
nevjerojatno upravljiv, udobna pozicija sjedenja

Minus:
(opet) nema kontrole trakcije
nemogućnost vezanja prtljage zbog nedostatka fiksnih točaka

2. mjesto
Triumph Street Triple S


Plus:
živahan triling sa punašnim nastupom iz podruma
jako upravljiv i lagan
odlično podešen ovjes, učinkovite kočnice

Minus:
prejednostavne komponente
uski retrovizori, loša preglednost

3. mjesto
Suzuki GSX-S 750


Plus:
stabilan i vrlo dobro podešen ovjes
odlične kočnice
ugodan smještaj vozača i suputnika

Minus:
suzdržana međuubrzanja
"tvrdoglav" u serpentinama
nemogućnost vezanja prtljage


4. mjesto
Yamaha MT-09


Plus:
temperamentan motor
dobra međuubrzanja i elastičnost
upravljiv, ali i nervozan - prebrzo pada u nagib

Minus:
spojka zatrzava na početku
premekano podešen ovjes unosi nemir
neudoban smještaj suputnika, oslonci za noge previsoko

• Marketing
  

• Alpenmasters 2017 - Power nakedi
  
• Alpenmasters 2017 - Moderni klasici