2010-10-24 , Autor: Ozren Buriša, Slike: jkuenstle.de, Rossen Gargolov

Koliko motocikl srednjeg obujma ima šanse protiv divova? U planinama svakako puno, što pokazuje i dvostruki kralj Alpa - suzuki V-strom 650. Ondje nedostatak snage često uopće nije hendikep jer on uglavnom podrazumijeva niz drugih vrlina poput lagane upravljivosti. Dva motocikla iz Japana i dva iz Europe sukobili su se u Dolomitima da naposljetku ispliva onaj koji se u Alpama najviše osjeća - kao kod kuće.


Najlošije prilagođen - Ducati Monster 796


Taj mali Ducati monster 796 ima isti zavodnički duh ostalih modela iz obitelji. To ponajprije duguje atraktivnom dizajnu te ugodnom zvuku, ali nije sve u površnom doživljaju. Naime, on u ovoj kategoriji ima najveći obujam, najveću snagu, i to uz najmanju masu. No, vrlo često ni to nije dovoljno. Zamjerke idu ponajprije na račun položaja sjedenja. Uz niski upravljač izvan vidnog polja katkad imate osjećaj kao da letite, ali da na nizbrdici ne biste uistinu i poletjeli, morate se čvrsto nasloniti na ruke i noge. Uz to, zbog tog je položaja jako opterećenje na zglobovima ruku i malo je vozača koji se na modelu Ducati monster 796 mogu doista opustiti.

Na testu elastičnosti u cijelom rasponu okretaja pod opterećenjem u drugoj brzini, s poteškoćama je svladavao 15-postotni nagib na prijevoju Fedaia u odnosu na četverocilindraše. Budući da je to tipično za ducati, ne iznenađuje da je slab ispod 4000 okretaja te da je potrebno puno se igrati sa spojkom. Unatoč moćnim kočnicama te dobrom ABS-u, Ducati Monster 796 je najlošije prilagođen zahtjevima Alpa.


Vrlo strastven - Aprilia SL 750 shiver


Poput monstera, Aprilia Shiver SL 750 je još jedan tipično talijanski motocikl - vrlo strastven po pitanju estetike i voznosti. Iako nominalno nema najveću snagu, mjerenja u ubrzanjima i elastičnosti su dala ponajbolje rezultate. Uz to, karakteriziraju ga snaga i mirnoća okretnog momenta te sposobnost da dobro povlači čak i pod opterećenjem. Nadalje, korisna stvar u planinskom promjenjivom okruženju su i tri mape paljenja. Sveukupno, zahvaljujući elektronskom upravljanju, odgovor na dodavanje gasa je bolji i linearniji nego prije te se bolje može dozirati. Ipak, uz V-motor naslijeđene su i tipične karakteristike koje se jasno razlikuju od japanskih rednih četverocilindraša.

Također, dizajneri su napravili pun pogodak po pitanju ergonomije. Sjedalo je visoko, a vozač sjedi uspravno i lagano. Jedan od važnih razloga zašto nije uspio pobijediti japance, svakako je sporo regulirajući ABS koji uz punu upotrebu sile dopušta i stunt - i prebacivanje preko nosa.


Prtljaga je zakazala - Yamaha XJ6 diversion F


Puni oklop ima jasnu prednost - aerodinamičku zaštitu od vjetra. To je samo jedan od bonusa kod ionako udobnog motocikla kojim se mogu prijeći velike udaljenosti. Yamahin recept se na ovom testu pokazao izuzetno uspješnim, što smo vidjeli prošle godine kada je model Yamaha XJ6 diversion odnio pobjedu u ovoj kategoriji. Eh da, snaga nije spektakularna, ali zadovoljava u većini slučajeva. Okvir je čelični, ovjes je konvencionalan, a kočnice jednostavne. Ipak, na mjerenjima je postigao dobre rezultate. Štoviše, upravljanje yamahom je pravi užitak, a linije prolaska zavojima se - neovisno o stanju podloge - crtaju posve opušteno i intuitivno.

Uz to, Yamaha XJ6 diversion je iznimno povoljan motocikl koji se izvrsno snašao u planinama. Koji je razlog zaostatka za hondom? Kratko i jasno - prtljaga. Dok honda u ponudi ima sustav kofera, yamaha je u tome zakazala. Čak štoviše, garancija ne dopušta ni ugradnju kofera nekog drugog proizvođača, što je dovoljan razlog da joj izmakne pobjeda.


Štedljiva, precizna, jednostavna - Honda CBF 600


Honda CBF 600 nudi originalni sustav kofera kao dodatnu opremu. No, to nije jedini razlog zašto je postigla prednost. Vozač sjedi opušteno, ali ne i pasivno, a sjedalo je podesivo po visini. Sustav podešavanja nije najjednostavniji, ali postoji.

Iako su zavoji u Dolomitima nerijetko komplicirani, honda CBF 600 ih svladava sama po sebi, a upravlja se vrhunski precizno. Kočenje također ne predstavlja probleme, a uz te kvalitete vožnja zavojima nizbrdo postaje pravi užitak. Međutim, samo nizbrdo. Naime, na uzbrdicama, 600-ka ima svoje granice. Tek iznad 8000 okretaja motor se budi, a u oštrim zavojima često moramo voziti u prvoj brzini dok se na ravnim dionicama koristila čak i šesta. Zahvaljujući nježnoj mjenjačkoj kutiji i dobro prigušenim reakcijama na dodavanje i oduzimanje gasa to nije problem, ali nije ni osobito dinamično. Dodajmo još i najnižu potrošnju te izvrstan doseg i Honda CBF 600 ima ono nešto što se traži za pobjedu u Alpenmasteru.

Motorevija vam preporu�a!

I vaš oglas može biti ovdje!