Test | Piaggio Beverly 300 ie - Novi Beverly
Što se ergonomije tiče, nema nikakvih zamjerki. Sve je točno tamo gdje treba biti, a visina sjedala od 790 mm pogodna je i za niže vozače ili vozačice te za one više, kojima u kombinaciji s dobro odmjerenom visinom upravljača ostaje podosta mjesta za koljena pri skretanju. Ta se prednost ipak rijetko sreće. Instrumenti su moderni, namjerno u analognom izdanju, uz dodatak multifunkcionalnog displeja s podosta informacija koji, osim dnevnih brojača kilometraže te standardnih sitnica poput sata, uključuje i hvalevrijedan podatak o vanjskoj temperaturi. Ispod instrumenata, na unutrašnjoj strani prednjice, spremnik je koji u dva odvojena prostora može primiti zadovoljavajući broj sitnica, pa time možemo i zaključiti dio o ergonomiji i prostoru, i to s pohvalama.
U vožnji, osim ljepotom, beverly oduševljava i voznošću. I to onako istinski, kako na skuterima dugo nismo osjetili. Tako izvrsno odmjerenog balansa mirnoće po pravcu, brze reakcije pri promjeni pravca, pravog tempa padanja u nagib bez straha od prebrzog zatvaranja upravljača i brzog odgovora motora na gas nema u klasi. Za grad savršeno, a na otvorenoj cesti gotovo savršeno. Mislimo da gradski skuter ne treba ni tražiti više.
Pri najvišoj brzini od 130 km/h prema instrumentima skuter je uzorno miran, a utjecaj vjetra na glavu vozača manji je nego što se čini da će biti pri prelasku brzine od 100 km/h. Očito je dobro izrađena aerodinamika visoko podignutog prednjeg svjetla učinila svoje, a pri višim brzinama više smeta „brijanje“ vjetra po unutrašnjoj strani nadlaktica i prsima nego glavi. Svejedno, svima koji žele potpun mir preporučujemo ugradnju barem manjeg vjetrobrana s popisa dodatne opreme.
A sada motor. S novim beverlyjem potpuno smo prešli na quasar 300 i polako u zaborav odlazi klasa 250 ccm. Nema razloga za žaljenje, osim zbog nešto skuplje registracije, jer sve ostalo ide u prilog obujmom i okretnim momentom neznatno jačem motoru. Izvana je pretrpio vizualne izmjene da bi pristajao oštrijim linijama novog beverlyja. Tako su pokrov variomata, kućište zračnog filtra iznad njega i ispušni top s druge strane sada osjetno moderniji nego prije, a ipak dovoljno prate prepoznatljive linije na koje smo navikli. Ponašanje motora u vožnji ne treba puno opisivati jer je njegov rad doveden do savršenstva već u posljednjim modelima prethodnika.
Iznimno brz start, linearan razvoj brzine, uz okretaje motora konstantno podešene u optimalnom režimu, znaju složiti Piaggiovi tehničari, a to su ovdje i učinili. Uz to, motor i na više od 100 km/h ostaje dovoljno živahan te brzinu uzorno prikuplja u svakom režimu, a i tik do najviše brzine. Izmjerili smo potrošnju od 3,4 litre na 100 km, a jedini prigovor nekima će biti nešto bučniji ispuh pri agresivnijem dodavanju gasa. Nama nije smetalo.
Kočnice su još jedno oku vidljivo tehničko poboljšanje koje se osjeti i u vožnji. Naime, zbog prednjeg diska promjera 300 mm i izgleda prednjeg kotača beverly zaslužuje pažnju, a kada dodamo da je prednja kočnica također i vrlo učinkovita te ugodna na dodir, stvar je kompletna. Straga je kočnica ipak bliže prosjeku i tipično je piaggiovska, učinkovita, ali tvrda i bez točno definirane točke najvišeg pritiska.
Na kraju možemo zaključiti samo jedno. Piaggio je odradio dobar posao, što tehnički, što dizajnerski. Ostaje nam samo pomalo čangrizavo prigovoriti sitnicama poput nedostatka gumba za daljinsko otvaranje sjedala na ključu te još uvijek vidljivim omaškama pri finalnom sastavljanju, iako je završna obrada na visokoj razini.
Novi je beverly uvijek bio veći konkurent drugim modelima u klasi nego što su to oni bili njemu. Sada ima konkurenta u obliku samog sebe, samo starijeg godišta jer se oni s početka priče teško odriču svojeg sadašnjeg beverlyja. Njihov ljubavni trokut raspetljat će vrijeme, a za sve ostale bitna je informacija da je beverlyjeva cijena ostala na razini starog modela - korektnih 35.913 kuna.
I da ne zaboravimo - kada dođete u salon, slobodno recite da ste preporuku vidjeli u Motoreviji.
Zajednica | Komentari