2010-04-28 , Autor: Peter Mayer, Slike: Jacek Bilski

Propeti konjići

Uz kreštavo zviždanje agregata, ducatijev prednji kraj diže se od tla. Upravljač se u trenutku zatrese lijevo-desno, no u desetinki sekunde sve se vraća u ravnotežu. Dovoljno brzo da bismo se fokusirali na pronalaženje idealne linije prolaska kroz zavoj koji izranja ispred nas. Procjena, spuštanje u nagib, prolazak, gas! Uz ponovno propinjanje na stražnji kotač!

Trkaća staza? Planinski prijevoj? Moglo bi biti, no nije. Za tu vrstu manevara na ovim je motociklima sasvim dovoljan i domaći teren. Bez obzira na to radi li se o vijugavim seoskim cesticama ili urbanim avenijama, supermoto se podjednako dobro snalazi.



Iako, jednocilindarski koncepti koji su dosad dominirali tom klasom polako, ali sigurno gube primat. Štafetnu palicu preuzimaju V2 motori. KTM 990 supermoto ili ducati hypermotard 1100 svoje kupce osvajaju argumentima poput nježnijeg i kultiviranijeg rada, veće snage te bolje elastičnosti. Single-frakcija u tim elementima nema prostora za debatu. Ipak, ostaje jedna sitnica - cijena! Za njih treba izdvojiti gotovo 100.000 kuna, što nadmašuje i cijenu nekih maksi sportaša.

Stoga je Aprilijin potez - lansiranje dorsodura 750 u proljeće 2008. - vrlo razumljiv. I, dakako, razuman, jer je cijena tog motocikla bila povoljnija od njegove velike konkurencije čak tridesetak tisuća kuna. To znači da je bila na razini jednocilindarske konkurencije.

Ove godine Talijani idu korak dalje. Za približno 74.000 kuna ne dobivate samo V2 sa 91 KS, nego i - ABS. Zato su u Ducatiju pomislili kako je vrijeme da Aprilijin SMV dobije konkurenciju.


U Apriliji znaju svoj posao - integracija ispuha u stražnji kraj vrlo je uspješna Novo - Sachsov monoamortizer s posudom za izjednačavanje

Tako je nastao „baby“ hypermotard. Na prvi pogled mali i veliki brat sliče kao jaje jajetu. Razlike su unutrašnje naravi. Vrijednosti promjera i hoda identične su onima na starom monsteru (803 ccm), a glave cilindara su s manjeg „čudovišta“ - 696. Stražnja vilica preuzeta je sa sportaša 848, kućište motora je od lake legure, dok je prednja vilica upside-down standardnog promjera 43 mm. I to je to, mali hypermotard je spreman za juriš. Šest kilograma lakši, šest „konja“ slabiji i, što je možda najvažnije - 22 tisuće kuna jeftiniji od modela 1100.

Ono što se da naslutiti na osnovi tih podataka minimotard i realno ispunjava. Nastup iz oštrih zavoja oduševljava. Mekano, uglađeno, s puno potiska iz donjih režima, ducati izlazi kao iz katapulta i pritom nudi maksimalnu zabavu.


Aprilia je nadimak za moderno. Tri mappinga, sustav ride-by-wire i ABS. Aprilia je izmislila V2 supermoto srednje klase

Subjektivni dojmovi potpuno su opravdani, a na kraju krajeva to dokazuju i mjerenja - 796-ici za ubrzanje od 0 do 140 km/h treba 6,7 sekundi, što je samo pola sekunde slabiji rezultat od postignuća velikog brata.

No, donji režimi su ipak relativan pojam. Tek od 4000 o/min motor počinje funkcionirati onako kako bi trebao, nedostatak obujma ipak se ne može toliko očito sakriti. Vibracije se osjete samo u drugoj polovici okretaja, brzine se prebacuju precizno i lako, a spojka se zahvaljujući sustavu APTC dozira pritiskom jednog prsta.

Ako ste pasivni promatrač, nakon čitanja ovih redaka mogli biste postati pretjerano euforični - da, recimo, nema napadnih reakcija pod opterećenjem koje kvare idealnu liniju prolaska zavoja i da, na kraju krajeva, u bočnim ogledalima nema - dorsodura!
 


Svako primicanje funbikea iz Noalea kao da ispaljuje otrovne izjave tipa - zrakom hlađeni motor, dva ventila po cilindru, arhaična tehnika! Kakve to uopće veze ima sa koncepcijom supermota? Da, u Apriliji su tradiciju ostavili za neke druge marke - primjerice Vespu i Moto Guzzi.

Dorsoduro znači nešto drugo, prije svega moderno. Tekućinom hlađeni agregat, dvije bregaste osovine u glavi i četiri ventila po cilindru te sustav ride-by-wire potpuni su kontrast klasično strukturiranom ducatiju.
 

Jednostavno ducati - jednostruka stražnja vilica te zrakom hlađeni L2 dio su naslijeđa crvenih iz Bologne

Zato jahanje na valovima okretnog momenta nije ni upola toliko emotivno. Ipak, činjenice govore u prilog Aprilijinom motoru. Bilo da se radi o strelovitom svladavanju uskog zavoja ili hvatanju putanje za prvi sljedeći koji nailazi, aprilia tiska svim silama. I to ne samo u prekratko postavljenoj šestoj brzini, nego i u svima ostalima (pogledaj okvir mjerenja).

Dovoljno da uvijek pola dužine kotača bude brža od hypermotarda. No, omjer snaga se mijenja nailaskom na veće neravnine. Višak obujma i gotovo šest „konja“ više ne može prestići vesela vrtnja dorsodurovog agregata. Na aprilijinoj strani je još samo manja sklonost vibracijama na višim režimima.


Stilski osmišljen - hypermotardom dominiraju šiljaste linije i trokutasti oblici. Bočna ogledala na upravljaču mogu se sklopiti

Sklonosti naglim reakcijama pod opterećenjem ne može se osloboditi ni moderni aprilijin agregat. Upravo suprotno. U modu sport trzaji i „cukanja“ osjetno su jači nego u modu touring, a ne dobiva se na efektu povećanja snage. U modu rain reakcije su nešto blaže, no gubitak okretnog momenta zaprepašćuje (pogledaj krivulje snage).

No, supermoto je manje razum, a više nagib, kočenje do iznemoglosti, akrobacija, a toga oba motocikla nude u izobilju. Nude i za taj tip motocikla prikladnu ergonomiju. Uspravno sjedenje, široki upravljač, oštar kut svijanja koljena - takva filozofija omogućuje prije svega preglednost situacije.

Aprilia svojim vozačima nudi offroading (širok upravljač, duboko sjedalo), dok je ducati orijentiran trkaći (ravan upravljač, relativno visoko sjedalo). Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Dorsoduro se uravnoteženo, potpuno neutralno, ali još opušteno vodi kroz sve radijuse. Hypermotard pak hvata trkaća groznica. Prednji kraj uslijed pojačavanja ritma vožnje pada sve brže u nagib, pa vozač stalno mora sve jače gurati upravljač u kontra smjeru da bi spriječio „poklapanje“ prednjeg dijela.
 

Kako god vam se sviđa - dorsoduro pripada naraštaju najsvestranijih funbikeova

Taj fenomen ubija dobro raspoloženje, a vlasnicima većeg hypermotarda poznat je još otprije. Poznat je i Ducatijevim inženjerima. Stoga su za 2010. u proizvodni program uveli hypermotard 1100 evo SP, koji ima pet centimetara dužu prednju vilicu. No, od toga model 796 ništa ne profitira. Ne profitira ni od prve ugradnje bridgestonea BT 016, gume poznate prije svega po neutralnosti. Kao svojevrsna utjeha dolazi samo komforno podešeni ovjes koji se podjednako uspješno nosi i s idealnom i s valovitom podlogom. Za razliku od toga, vozač dorsodura zaplače pri nailasku na najmanje neravnine. I prednja vilica, kao i stražnji ovjes (od ove godine ugrađuje se monoamortizer s komorom izjednačavanja) reagiraju vrlo nervozno.

No, zato su aprilijine kočnice predvodnice u klasi. Bravo, gospodo, tako se to radi. Brembova kočna čeljust i snagom i doziranjem nadmašuje hypermotardovu, a uz to je dostupan i ABS. Na posljednju stavku treba i upozoriti. Pri ekstremnim kočenjima, unatoč ABS-u, može doći do podizanja na prednji kotač, što su naši testni vozači već iskusili na testiranju shivera 750 GT. Ipak, ugradnja ABS-a na dorsoduro pokazuje da je taj trend jednostavno nezaustavljiv, bez obzira o kojoj se klasi motocikla radi.



Gel-sjedala i soft-koferi kao dio dodatne ponude ne mogu dorsoduro izvesti izvan okvira klase i koncepcije. Ako će već netko „pregristi“ poglavlje zaštita od vjetra, doseg zasigurno neće. Umjesto obećanih 13 litara volumena spremnika goriva (što je već samo po sebi nedovoljno), dobivate - 11,8 litara. To je najveća količina goriva koju smo uspjeli natočiti, iako smo se prije nailaska na benzinsku crpku vozili doslovce na parama.

Ducati je puno više orijentiran na svoje originalno porijeklo. Dodatni smještaj prtljage može se dobiti montiranjem bisaga na spremnik goriva, zaštita od vjetra još je lošija, a preklopna bočna ogledala ostaju samo dobra ideja koja u praksi ne služi ničemu. Potrošnja goriva izrazito je skromna (4,7 l/100 km), a smještaj suputnika začuđujuće komforan.


1. Aprilia dorsoduro Homogen ovjes, potentan motor i velika doza razuma savršeno pristaju funbikeu iz Noalea. Iako nije trkač, SMV 750 je odličan supermoto.
2. Ducati hypermotard 796 Onaj tko voli hypermotard 1100 jednako će obožavati 796. Gotovo isti užitak nudi se za čak dvadesetak tisuća kuna manje. I najzagriženiji fanovi ducatija dobro će razmisliti na čiju će stranu na kraju stati.

Iako iste klase, ova dva motocikla pružaju potpuno različit osjećaj filozofije supermota. Aprilia je uspjela ujediniti funbike i svakodnevne vrline, a ducati i dalje podupire izvornu, sportsku beskompromisnost. Pobjednik testa je na kraju, kao i u životu, onaj spremniji na kompromise, a to je u ovom slučaju - dorsoduro.

MJERENJA, TABLICE, REZULTATI: