Test | Piaggio x-evo 400, peugeot satelis 400, yamaha majesty 400 - Troboj monocilindara

2009-12-09 , Autor: Josep M. Armengol, Ozren Buriša, Danijel Puljek

Iskoristili smo dolazak obnovljene yamahe majesty 400 te usporedili taj izvrsni japanski jednocilindarski skuter s našom omiljenom dvojkom iz Europe

U svijetu maksi skutera s jednocilindarskim motorom situacija se može opisati kao „Europa protiv Japana“. S europske strane, sve modele pokreće isti pogonski agregat, Piaggiov master, motor koji postoji u izvedbama sa 400 i 500 ccm. S japanske strane, još u kategoriji 400, Suzuki i Yamaha također imaju monocilindarski skuter, a Honda u svoj također nedavno obnovljeni SW 400 ugrađuje dvocilindarski motor izveden iz silver winga 600 (s klipovima i radilicom prilagođenima za manju kubikažu).

Otkad je predstavljen 2004. godine, majesty je dobio jedino drugi kočni disk sprijeda, i to već iduće godine, no Yamaha ga je nedavno doradila, što je dobra prilika za usporedbu s konkurentskim modelima. U ovom slučaju jedino europskima, jer nismo imali prilike testirati burgman 400, koji je, s ABS-om, upravo stigao u prodaju. Stoga smo iz prijašnjih testova uzeli senzacije iz Piaggia i Peugeota, koje su poslužile kao savršeno mjerilo za ocjenu novog majestyja. Željeli smo vidjeti do koje je mjere Yamaha uspjela ispolirati njegove nedostatke te kako opravdava njegovu poprilično višu cijenu u odnosu na europske proizvode.

Piaggio X-evo 400

+
Stabilnost
Kapacitet prtljažnika
Cijena
-
Bez kombiniranih kočnica
Zaštita od vjetra
Nesiguran bočni nogar
=
NAŠA OCJENA 8 najpovoljnija kupnja

Uz stariju inačicu X8, ovaj Piaggiov maksi skuter jedan je od najboljih putnika na tržištu. Obitelj X-evo je, uz MP3, najviša razina u Piaggiovoj gami, što njegova završna obrada ili oprema jasno pokazuju, otkrivajući kvalitetu gdje god pogledate. Položaj sjedenja vozača uvelike se razlikuje od onog na peugeotu, a još više od yamahinog. Na potonja dva sjedi se „u skuteru“, dok se kod X-eva sjedi „na njemu“. Sjedalo je najviše postavljeno, uključujući i podnicu za noge, koja je dosta viša od suparničkih. Za ilustraciju, razlika je kao da vozimo neki naked umjesto cruisera.

Upravljač je također uži, a iako položaj nije neudoban ni na duge staze, najviši i najniži vozači na njemu neće uživati kao na satelisu ili majestyju. Naročito u gradu, gdje veći međuosovinski razmak od peugeotova (s identičnim motorom) smanjuje agilnost. S druge strane, na brzim cestama piaggio se vozi kao na tračnicama. Oni koji se sjećaju modela X9 500 u X-evu će otkriti skuter izvrsne stabilnosti uz razumnu agilnost u gradu, uglađeni motor od 400 kubika i nisku potrošnju, a to je samo šlag na torti.

Iako podaci o performansama pokazuju brojke vrlo slične za sva tri modela, uz malu prednost yamahe u kratkim ubrzanjima, piaggiova prednost je na brzim cestama iznad 120 km/h. Od te brzine pa do maksimalnih više od 160 km/h prema instrumentima piaggio ubrzava lakše od ostalih. Pritom je udoban i suvozaču, vrlo snažan i s jako iskoristivim prtljažnikom, zahvaljujući dvostrukom pristupu, dobra mu je završna obrada, bez istaknutih slabosti, a uza sve to i cijena je korektna. Nema sumnje da je X-evo najveća vrijednost za uloženo u usporednom testu.

Peugeot satelis 400 urban (ABS)

+
Ponašanje u vožnji
Vrlo sigurne kočnice
Kapacitet prtljažnika
-
Nema parkirne kočnice
Visoki položaj suvozača
Vibracije
=
Naša ocjena 8 francuska škola

Peugeot satelis jedan je od naših omiljenih modela, a bez obzira na to koju verziju isprobamo, uvijek siđemo s njega s osmijehom na licu. Od inačice od 125 kubika s motorom u vlastitoj proizvodnji pa do 500-tice s agregatom porijeklom iz Piaggia, preko modela 250 te ovdje testiranog 400. Pogon svih modela, uz iznimku 125-ice, potječe iz Italije. Ovom prilikom vozili smo jednu od najzanimljivijih inačica tog skutera, onu „koju bih si ja kupio“ kad bih morao birati iz kataloga tog francuskog proizvođača.

Za početak, motor 400 koji je nešto sporiji (minimalno sporiji, osim ako putujete sa suvozačem), ali radi puno finije od motora 500 te također troši nešto manje (ni jedan ni drugi nisu veliki potrošači, Piaggiov motor je izvrstan). Osim toga, i vjetrobran je kompletan (verzija RS izgleda sportskije, ali ima skraćeni vjetrobran koji manje štiti od vjetra).

I konačno, ali ne i manje važno, u ovaj urbani satelis ugrađen je sustav kombiniranih kočnica uz asistenciju Peugeotovog ABS-a. Te kočnice, iako po cijenu jednog diska sprijeda (verzije 400 i 500 bez ABS-a imaju dva diska sprijeda), nude izvrsnu moć zaustavljanja zahvaljujući asistenciji (dovoljan je jedan prst), a uz to pružaju i više sigurnosti jer ABS, do granice stiska, onemogućuje blokiranje kotača. Koristi se samo lijeva ručica, na što se morate naviknuti, a osobno bi nam bilo draže da se koristi desna (ona se ne treba koristiti, osim ako sustav zakaže).

Satelis je obitelj skutera s dobro razrađenom ergonomijom pa se svi, oni niži od 160 ili viši od 180 cm, za upravljačem osjećaju udobno. Skuteri su agilni u gradu, stabilnost im je jako dobra na brzim cestama, udobni su i snažni, a krasi ih i dobra završna obrada. Na našem su se testnom modelu osjećale vibracije, ali su smanjene balansiranjem prednje gume. Uz tu iznimku, skuter se odlično ponašao tijekom cijelog testa, pa je zato pobjedničko postolje podijelio s Piaggiovim X-evom. Nažalost, na našem se tržištu taj model ne može nabaviti, a u ponudi je umjesto njega jači satelis 500.

Yamaha majesty 400

+
Vozne osobine
Kapacitet prtljažnika
Udobnost
-
Nema kombinirane kočnice
Stabilnost pri velikim brzinama
Nedovoljna zaštita od vjetra
=
Naša ocjena 7 preporučujemo

Majesty 400 iznenađuje na više načina. Prvo, iznenađenje je što je Yamaha uložila u aluminijski okvir u toj klasi skutera, a potom ga sakrila do te mjere da se može vidjeti samo ako se nagnete (jako) kod prednjeg kraja te gledate ispod oklopa. Jasno je da se ne radi o marketinškom triku za privlačenje kupaca, nego je aluminij korišten isključivo da bi se postigao kruti okvir bez povećanja mase.

S druge strane, motor je složeni monocilindar s vrlo dobrim performansama koje su se tek sad uspjele izjednačiti s rivalima i koje je Yamaha, uz malo osobnog dodira i iznad svega s manje „konzervativnom“ spojkom od prethodne, uspjela vratiti u prvu startnu liniju. Napokon, skuter je vrlo japanski, s položajem sjedenja kao na cruiseru (nisko sjedalo, noge ispružene prema naprijed, široki upravljač), pa je kao takav savršen za duge vožnje, ali širina mu je najveći neprijatelj kad se treba kretati kroz gužve. Naročito bi se ispuh morao prilagoditi da bi manje smetao i virio van.

Prvo što se uoči na pogled i na dodir majestyjeva je kvaliteta. Završna obrada još je bolja nego na rivalima. Odmah se primjećuju jako dobri detalji kao što su podesive poluge kočnica ili solidni mali spremnik na ključ te dobar osjećaj pri dodiru sjedala ili ručki. U vožnji dobar osjećaj i dalje ostaje, a dorađena spojka osjeti se pri ubrzanju, koje je puno bolje nego prije. U tehničkoj tablici u zagradama pišu performanse prijašnjeg modela pa se vidi gdje se dobilo na vremenu - pri ubrzanju od nule do 30 km/h (gdje najviše do izražaja dolazi djelovanje mjenjača, u startu).

To omogućuje da agilnost u gradu bude na visokoj razini nakon prvog davanja gasa, a motor i na brzim cestama solidno vuče i ubrzava sve do visokih brzina u kojima se dobro osjeti otpor zraka (naročito uz niski vjetrobran...). Nakon 140 km/h, unatoč krutom okviru, a zbog meke vilice, osjeća se ljuljanje i gubi se preciznost na prednjem kraju. Ako iskoristimo potencijal prednjih diskova, također ćemo otkriti granice prednje vilice. Možda je to zbog geometrije podešene za brzinu (međuosovinski razmak je velik, pa je ostavljen mali hod da se ne bi naštetilo okretnosti). Osim toga, vilica je premekana za naš ukus.

To je u konačnici i jedina kritika majestyju, jer je sve ostalo jednako dobro, ako ne i bolje od konkurencije, a kvalitetnija je i završna obrada. No, „visočanstvo“ košta osjetno više od konkurenata. Pad vrijednosti jena očito mu ne ide u prilog.

MJERENJA