Test | Mastertest u Alpama 2009. (2.dio) - Toureri i sportaši
Toureri/sport-toureri - BMW K 1300 GT, harley-davidson road king, kawasaki ER6-f, suzuki burgman 650 A
ČETIRI STRANE SVIJETA
Bilo bi idealno kad biste na sportašu doputovali, a nakon toga zasjeli na funbike i naizmjenično redali zavoj po zavoj. No, kako to uvijek biva, svakodnevica je daleko od idealnog, pa su za Alpe primjerenije koncepcije poput skutera, cruisera i tourera za početnike i elitu
Kategorija toureri/sport-toureri u posljednje je dvije godine na mastertestu u Alpama više sličila usporedbi različitih koncepcija nego motocikala iste klase. Sjetimo se samo prošlogodišnje ekipe - honda DN-01, suzuki hayabusa, triumph rocket III u putnoj verziji te pobjednik te klase kawasaki GTR 1400. Upravo posljednja usporedba potaknula je brojna razmišljanja i polemike, nakon kojih je Motorradov šef testa i tehnike Gert Thole sastavio još raznolikiju četveročlanu grupu, predvođenu najsporijim članom - suzukijem burgmanom 650.
Dnevni mjerač puta očitavao je 270 km! Umor? Ni najmanjih naznaka za takvo što. Zaštite od vjetra ima u izobilju, pozicija sjedenja je uspravna, gotovo kao u fotelji, a ni prostora za smještaj prtljage, ni ispod sjedala ni na njemu, ne nedostaje. Jedini problem u krivudanju alpskim cestama mogao bi biti burgmanov motor. Iako respektabilnog obujma od 638 ccm, na stolu je „istiskao“ samo 37 KS (izmjereno na stražnjem kotaču - tvornica deklarira 56 KS na radilici), što je za zahtjevne planinske dionice premalo.
Šarmantno gradsko rješenje automatskog mjenjača tu nažalost ne funkcionira. Prije svega u oštrim i sporim zavojima, gdje kombinacija malih kotača (15 cola sprijeda, 14 straga) i kašnjenja u primanju gasa zbog automatike u prijelomnoj točki zavoja skuter čini prenervoznim. Takve reakcije donekle se mogu izbjeći ranijim kočenjem te dobro odmjerenom dozom gasa koja „napinje“ vozilo već prije ulaska u zavoj. No, burgman kao alternativu nudi i ručni mjenjač! Sve uzalud, jer ni njegov angažman ne mijenja bitnije stanje stvari. Šteta, jer suputnik se ni na jednom motociklu u toj klasi ne vozi udobnije. U zbroju bodova je čak i „kralj ceste“ harley-davidson - iza njega.
No, harley ne zaostaje samo u komforu suvozača, nego na ispitu pada i u zahtjevnoj vožnji između čunjeva, troši previše goriva, a o masi da i ne govorimo. Ipak, unatoč svemu navedenom, nešto u njemu ipak postoji. Možda je tajna u širokoj poziciji hvata na upravljaču, možda u „kamionskom“ okretnom momentu s niskih okretaja, a možda je ipak sve samo stvar jezovitog zvuka! Bit će da sve to pomalo pridonosi jedinstvenom osjećaju istinskog cruisinga koji ni jedan drugi proizvođač motocikala ne uspijeva prenijeti bolje od Harleyja.
No, stare bolesti poput pretjerane mase (373 kg) te slabih kočnica i dalje su sastavni dio „američkog načina života“, iako vrijedi napomenuti da se u posljednjoj stavci bilježe stanoviti pomaci nabolje. Oba ta nedostatka road kingu se, ruku na srce, u konačnici mogu oprostiti, no da suvozač unatoč pozamašnim dimenzijama sjedala, zbog loše profilacije, trpi neudobnost te da su bočni koferi preuski i premaleni - zasigurno ne bi trebalo.
Za gotovo trećinu novca manje Kawasaki nudi početnički san svakog hobi tourera - ER-6f. Dva cilindra raspoređena u 650 ccm obujma, oplate „od glave do pete“, ABS te priprema za kofere (oba uz doplatu) - gotovo da ne ostavljaju otvorene želje! Kawa je za razliku od prethodnika - skutera i cruisera - pravi motocikl. I to sasvim normalan i jednostavan. Na brzim dionicama miran i ugodan, u serpentinama lagan i opušten. Aktivna pozicija sjedenja, kratki međuosovinski razmak i uska stražnja guma pomažu u veselom dirigiranju kroz mnogobrojne zavoje.
Ciklistika je, naravno, potpomognuta i veselim pogonskim agregatom. Iako ima gotovo tri puta manje snage od jednog sportaša klase 1000, ER-6f je na tom terenu puno upotrebljiviji i življi. Veselje vrtnje dodatno iskazuje nakon 6000 o/min, što će malo vještiji vozači itekako znati pretvoriti u prednost brze vožnje. Prednja kočnica dozira se jednim prstom, ovjes u dovoljno ublažava sve neravnine, a potrošnja se može mjeriti gotovo u decilitrima. U prosjeku je kawasaki trošio nešto više od četiri litre na 100 km, što se potpuno slaže s imidžem tog motocikla. No, hvalospjevi ER-6f-u prestaju kad se spomene smještaj suputnika, što i nije potpuno nevažna stavka u toj klasi. Ipak, za „all inclusive“ cijenu sličnu ovoj za takve mu se stvari jednostavno mora progledati kroz prste.
Suprotno kawi, BMW K 1300 GT kupce traži među elitnom klijentelom, a tu se sasvim opravdano traži dlaka u jajetu. Za gotovo 150.000 kuna (cijena u Njemačkoj) dobivate full opremu poput ESA-a, ABS-a, tempomata, kontrole proklizavanja stražnjeg kotača, grijače ručki i sjedala. Potonje se u Dolomitima i ljeti pokazalo vrlo korisnim, jer je temperatura u prijepodnevnim satima bila i ispod 10 celzija. Iz kojeg ga god aspekta promatrali, K 1300 GT u svakom pogledu zaslužuje superlative. Gigantski četverocilindarski „nuklearni reaktor“ snage 165 KS oduševljava reakcijama na gas, uglađenim radom, ravnomjernošću, pa čak i zvukom.
I ovjes je potpuno na visini zadatka. Sustavi paralever i duolever sprečavaju poniranja prednjeg kraja, što omogućuje kočenje duboko u zavoj. Nominalna masa od čak 293 kg stvara predrasude da GT-u nedostaje agilnosti. Pogrešno, jer on se iz nagiba u nagib prebacuje vrlo lako, i pritom crta sve moguće radijuse pri prolasku zavoja. U putanji kroz zavoje ništa ga ne može izbaciti iz ravnoteže - rupe, zakrpe, hupseri - pa čak ni polirano glatka podloga.
Superlativi ne prestaju ni kad se govori o dosegu (čak 500 km), ergonomiji vozača i suvozača, izvrsno odmjerenom elektronskom podešenju ovjesa ili pak neprimjetnom radu ABS-a. Pobjednik usporedbe „četiri touring svjeta“ jednostavno može biti - dominantniji.
Zaključak
Iako ova klasa mastertesta govori o „četiri strane svijeta“, na kraju se sve ipak svodi na samo - dvije. Dok harley-davidson road king i suzuki burgman 650 nikako ne pripadaju univerzalnim talentima, BMW K 1300 GT i kawasaki ER-6f prave su sveznalice u kraljevstvu nebeskih zavoja. Naglasak je ipak nešto više stavljen na njihove putne kvalitete, kako u konačnici i treba biti.
Slijedi - sportaši
Zajednica | Komentari