2009-09-29 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Motorevija

Stelvio je na testu izdržljivosti pobudio čitav spektar emocija

Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja psihološki je pojam o kojem ste možda učili u srednjoj školi. Definicija glasi - isti cilj ima pozitivne i negativne strane. Kod tog konflikta privlačenja i odbijanja rastu što smo bliže cilju, ali je odbijanje obično intenzivnije. To najčešće dovodi do odustajanja od cilja i udaljavanja od njega. Time raste privlačnost cilja, a zaboravlja se ono što nas odbija. Ponovno približavanje povećava komponentu odbijanja i tako se to može ponavljati vrlo dugo. Taj psihološki pojam savršeno točno opisuje naše osjećaje u druženju s Moto Guzzijevim stelviom tijekom godinu dana i 10.000 prijeđenih kilometara. Objasnit ćemo vam to pobliže.



Moto Guzzi je model stelvio predstavio kao novitet za 2008. iako je prije toga već dulje vrijeme najavljivan kao talijanska konkurencija BMW-u GS-u i drugim sličnim modelima. Ujedno je trebao preuzeti i titulu „admiralskog broda“ u ponudi kao najveći model. Koncepcija putnog endura odgovarala je za ugradnju kompliciranog Moto Guzzijevog V-2 motora kako zbog veličine, tako i zbog poveće mase. Odabran je tada najmoderniji motor s četiri ventila po cilindru i obujmom od 1151 (1200) ccm te najviše snage od 105 KS. Za prijenos je poslužio već postojeći kardan s sustavom vezanja CARC, a kotače, kočnice, ovjes i opremu redom su potpisali poznati proizvođači poput Bremba, Behra, Boscha, Pirellija i drugih.

Sve zajedno pokazivalo je iznimnu želju i predanost u razvoju modela da bi se što kvalitetniji proizvod poslao na tržište. Pod takvim dojmom pao je i dogovor uvoznika za Hrvatsku, tvrtke Piaggio Hrvatska, i naše redakcije o testu izdržljivosti stelvija od 25.000 km. Obostrano zadovoljstvo nije skrivano, a mi smo s nestrpljenjem čekali da stelvio obiđe druge redakcije kao testno vozilo i postane naš maratonac.



Uskoro smo ga preuzeli s nešto više od 500 prijeđenih kilometara i krenuli u avanturu. Već prvi test pokazao je više o motociklu, ali i nadolazećim problemima. Uz veliku masu i teško manipuliranje na mjestu, zabilježili smo odličnu voznost i komfor čim stelvio prijeđe 20 km/h. Snage je bilo dovoljno, ali je njen razvoj bio podešen u previsokim okretajima, instrumenti i ugrađena oprema funkcionirali su dobro, no lampica rezerve palila se nakon samo 180 km.

To je svakako bilo prerano s obzirom na obujam spremnika od 18 litara i rezervu od 4,5 litara. Uz to, pokazivač goriva izrađen je kao tri polja na LCD-displeju koja je vrlo teško pravilno čitati. Kad je spremnik pun, ne pokazuje tako, nego gornje polje ostaje „prazno“ i pokazuje samo simbol benzinske crpke, a kad pokazivač padne na donje polje, koje bi logično označavalo trećinu spremnika, pali se lampica rezerve. Malo bolje mjerenje potrošnje pokazalo je da nije problem u lampici, nego u enormnoj potrošnji od 10-12 litara na 100 km, što nikako nije bilo u skladu s našim saznanjima o Moto Guzziju. Posebno kad je u zraku titrala još svježa opaska kolege Kristijana o niskoj potrošnji modela norge 1200, s prezentacije dvije godine prije. Zanimljivo je bilo to što se radilo o istom motoru. Slijedio je prvi posjet ovlaštenom servisu.



Dijagnoza - jedna od bobina nije potpuno ispravna i vakuumi cilindara (što god to značilo) nisu ujednačeni. Nekoliko tjedana čekanja na popravak i ponovno smo bili u sedlu, no situacija nije bila ništa bolja. Ujedno je tom prilikom odrađen i nulti servis na 1000 km jer smo bili upravo na toj kilometraži. Potrošnja je i dalje ostala visoka, a vozač je imao osjećaj da gorivo doslovno isparava na auspuh. Uz to, sad je počela reagirati i dijagnostika motocikla, koja je žutim trokutom ukazivala da nešto nije u redu, automatski čok nije uvijek odrađivao svoje, a motocikl se počeo gasiti u praznom hodu i imali smo osjećaj da se motor „muči“ pri višim okretajima. Ponovno posjet ovlaštenom servisu, ovaj put to je bio Skutermoto na zagrebačkoj Peščenici.



Dijagnoza - ostaviti radi opsežnijeg pregleda. On je zahvaljujući vičnom majstoru napokon dao rezultate. Nije bilo problema s bobinom, cilindri nisu ponovno bili izbalansirani, iako nam je rečeno da je to urađeno pri popravku, niti je išta od toga uzrok naših problema. On je bio sljedeći: Moto Guzzi je stelvio pripremio za ozbiljnu offroad vožnju i zato je kutija filtra zraka smještena visoko pod vozačevim sjedalom, s otvorom za zrak na samom vrhu. Budući da se pomoću ključa može pristupiti samo prostoru ispod suvozačevog sjedala, taj dio nije vidljiv bez demontaže vozačevog. No, kako su ispod suvozačevog sjedala prostor za alat i pristup 12-voltnoj utičnici, tako je netko u tvornici, pri sastavljanju ili testiranju, tu ostavio plastičnu vrećicu od nekog dijela ili tko zna čega. Ona je kliznuvši niže otišla pod vozačevo sjedalo i začepila otvor filtra zraka i poremetila stehiometrijski odnos smjese. Ne uvidjevši to, serviseri su pokušavali podesiti balans ubrizgavanja goriva i time samo pokvarili stvar, što je dovelo do još većih problema. Nema sumnje da je jedna bobina izmijenjena nepotrebno.

Nakon magičnog dodira stelvio je postao drugi motocikl, potrošnja je pala na pet do šest litara, a u laganoj vožnji bilježili smo samo 4,6 litara na 100 km. Našoj sreći nije bilo kraja pa s osmijehom na licu odlazimo na prvi veći put u švicarske Alpe i doživljavamo stelvio u svoj njegovoj veličini. Visoki putni prosjek, komfor, lakoća upravljanja, ali i zadivljeni pogledi Talijana na proputovanju kroz Italiju pomažu da se ljubav i privlačnost ponovno rode.



S puta se stelvio vraća s ožiljkom na poklopcu ventila lijevog cilindra i oštećenom polugicom mjenjača, koje je zadobio nakon proklizavanja našom krivicom na jednoj oštrijoj strmini u Alpama. Druženje se nakon popravka nastavlja na obostrano zadovoljstvo, stelvio služi za svakodnevni odlazak na posao i putovanja, a kilometri se polako skupljaju. Od „čudnih“ stvari ostao je samo povremeni nepravilan rad na hladno, kad automatski čok ne odradi svoj dio posla.

Jedno jutro situacija se opet promijenila kad smo ispod plastičnog poklopca kartera uočili masnoću koja se drugo jutro pretvorila u mrlju na asfaltu. Stelvio je počeo gubiti ulje, ne u velikoj mjeri, no dovoljno da se zabrinemo i posjetimo servis. Ustanovili smo da se otpustio filtar ulja koji je u poklopcu kartera i kojemu se ne može prići bez posebnog alata. Taj posjet trajao je minutu i problem je riješen, no pri kontroli ulja ustanovili smo da je pristup poklopcu i mjeraču ulja ispod lijevog cilindra relativno kompliciran zbog plastičnog ukrasnog pokrova koji drže dva imbus vijka. Imbus ključ je u alatu motocikla i zbog te kontrole na dalji put ne bi bez alata trebalo kretati, posebno zato što stelvio nema klasičnu lampicu za tlak ulja, nego bi se kod pada tlaka ili nedostatka upalio već spomenuti žuti trokut. Budući da se on pali za bilo koji nedostatak, na putu bi trebalo provjeriti razinu ulja da bismo to eliminirali kao razlog paljenja trokuta i pronašli pravi uzrok.



Nastavljamo dalje i gotovo dvije tisuće kilometara vozimo bezbrižno, iznova uživajući u stelvijevu karakteru i njegovoj korpulentnoj pojavi, sve do kratkog izleta našeg grafičkog urednika na relaciji Zagreb - Rijeka i nazad. Već na parkiralištu u Rijeci uljna mrlja na asfaltu ispod kartera bila je poveća, pa smo pretpostavili da je opet riječ o opuštenom filtru ulja. U pomoć nam odmah uskaču dečki iz ovlaštenog servisa Moto Matušić, ali ustanovljavaju da ovaj put nije riječ o filtru, nego o gubitku ulja iz nekog drugog dijela motora. Ipak čiste motor, provjeravaju ulje i kolega se vraća u Zagreb, ali sa stražnjim dijelom motocikla i gumom prekrivenom uljem, tako da se već plašio proklizavanja i pada. Postaje nam jasno da je ovaj put nešto ozbiljnije, iako dijagnostika motocikla nije javljala ništa.



Još jedan posjet sad već poznatim licima u servisu na Peščenici i porazan rezultat - popustila je gumena brtva (semering) na radilici prema košari spojke i suhoj lameli pa je ulje preko spojke i kroz njeno kućište pronašlo put van. Zanimljivo je da spojka, iako prekrivena uljem, nije pokazivala tendenciju proklizavanja. Taj popravak na dulje vrijeme „prizemljio“ je stelvio nadomak 8000 km, a usput smo u servisu otkrili neispravnost na kabelima svjećica, koji su također zamijenjeni. Zbog tog kvara, a pri ponovnom sastavljanju motora napravljen je redoviti servis koji bi inače trebao biti na 10.000 km, a posljednjih 2000 km stelvio je odvezao bez problema, uz samo neke sitnije zamjerke.

Budući da je zbog dužih stajanja u servisu stelvio sporo „nizao“ kilometre i ušao u svoju drugu godinu i zato što je Moto Guzzi za 2009. doradio model i predstavio dorađeni NTX, u dogovoru sa zastupnikom odlučili smo planiranih 25.000 km skratiti na 10.000 km. Novim modelom Talijani su već godinu nakon prvotnog izmijenili stvari na bolje i riješili dosta sitnih nedostataka koji su smetali i nama.



Na kraju moramo zaključiti, vraćajući se na na početku spomenuti konflikt. Test izdržljivosti ovog motocikla nije išao predviđenim tokom. Za to su dijelom krivi motocikl i tvornica koja ga je, prema našem mišljenju, trebala još malo dotjerati prije izlaska na tržište, jer unatoč odličnim komponentama koje su ugrađene, kao cjelina nije bio na pravoj razini. Također, česti posjeti servisima i njihovo mijenjanje nisu pomogli u trenutku kad je trebalo riješiti probleme na novom modelu. Iako moramo zahvaliti ovlaštenom servisu Skutermoto sa zagrebačke Pešćenice, generalno gledano dijagnoza i otklanjanje nedostataka moraju biti brži i efikasniji.

Zbog cijelog spleta okolnosti druženje sa stelviom bilo je doslovno izmjenjivanje privlačenja i odbijanja. Kad bismo morali u servis, bio nam je potpuno odbojan, već drugi dan nam je jako nedostajao i obratno. Ne možemo reći kako bi na sve to reagirali drugi vozači, ali jedno je sigurno - nakon prijeđenih 10.000 km i korigiranja svih dječjih bolesti naš stelvio je tek spreman za „akciju“ i vjerojatno će voziti još dugo. S koliko aluzija na konflikt s početka priče - ne znamo.

NEDOSTACI

Tijekom testa na stelviju smo otklonili nekoliko većih i manjih nedostataka koji nisu bili problematični u vožnji, ali su znali živcirati. Većina se mogla otkloniti za nekoliko minuta, a iz iskustva znamo da su česti na mnogim motociklima. Zbog toga donosimo njihov presjek.

Zbog kočnog ulja koje je ostalo iznad gumene brtve spremnika ulja polugice spojke  kroz odušne kanale ono je kapalo van i pri bržoj vožnji završavalo na vozačevom  lijevom rukavu Nakon jednog puta u Italiju vjerojatno smo od vibracija izgubili jedan od dva glavna noseća vijka motora

Gumena brtva ispod poklopca spremnika zbog topline povećala je promjer i izišla izvan utora pa je bilo potrebno nekoliko puta skinuti poklopac i vratiti je na mjesto Otpušteni filtar ulja uzrokovao je curenje ulja po karteru, pa je stelvio na parkirnom  mjestu, ali i stražnjoj gumi, ostavljao masne tragove

4.

Većina vijaka i navoja na okviru i mjestima vezanja motora pokazala je tragove korozije

Gumena brtva na kardanu nije potpuno brtvila i nešto ulja na dužim putovima završavalo je na kućištu kardana Plastična zaštita kartera vrlo je brzo pokazala svoju pravu crnu boju ispod zaštitne sive. Ljuskanje boje vjerojatno je pospješilo i curenje ulja s kartera

SERVIS I TROŠKOVI

Nakon rješenja problema sa semeringom i uljem stelvio je lako dogurao do kraja testa i 10.045 km

 

Zbog specifičnog tijeka testa sve redovne servise koje smo trebali obaviti u prvih 10.000 km obavili smo uz neki drugi pregled. Da smo na servise dolazili prema servisnoj knjižici, tada bismo obavili nulti servis na 1000 km i prvi sljedeći redovni na 10.000 km. Nulti servis uključuje promjenu ulja i filtra te kontrolu i košta oko 900 kuna, a redoviti uključuje promjenu ulja, filtara ulja i zraka, uravnoteženje vakuuma cilindara te kontrolu i košta oko 1200 kuna.

Zbog početnih problema s visokom potrošnjom također je nemoguće dati potpuni presjek prosječne potrošnje goriva. Zato smo na osnovi stanja nakon popravka izračunali prosječnu potrošnju od šest litara na 100 km, najvišu potrošnju pri visokim putnim brzinama na autocesti od 7,8 litara i minimalnu u prosječnoj vožnji magistralnom cestom od samo 4,6 litara.

Cijeli test stelvio je izvezao na svom serijskom kompletu guma pirelli scorpion sync, koji se pokazao kao izvrsna kombinacija za njegovu ciklistiku i masu. Na kraju testa zrele su za promjenu, posebno stražnja, koja se ubrzano trošila zbog dosta kilometara na autocesti. Taj Pirellijev model ostaje naša preporuka i za dalje.

---

Moto guzzi 1200 NTXPuno dotjeraniji nasljednik
 
„Obični“ stelvio u 2009. dotjeran je, a dobio je i izvedbu NTX, luksuzniju inačicu po uzoru na BMW-ov model GS adventure. NTX je dobio ABS, uz ionako odlične kočnice, izmijenjena mu je krivulja snage i momenta motora da bi više snage bilo dostupno u nižim okretajima. Izmijenjen je štitnik kartera, dodani su roll-barovi i štitnici ručki upravljača, moguće je dokupiti grijanje ručki, dodana su bočna svjetla i još podosta toga. Zapravo je NTX odličan update modela - usporedni test njega možete i najoštrije konkurencije možete pročitati u Motoreviji br. 10 2009.










Click below for the English version of the test