2008-09-27 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Grad je jednima košnica, a drugima veliko igralište. Kada urbani klinci odluče zavladati gradom, sjedaju na BMX-ove bicikle i svladavaju moderne prepreke najkraćim putem. Nogostupi, stepenice, klupe u parku i odvodni kanali postaju cesta, a oni postaju BMX banditi.
Svi ostali, klinci i stariji koji također svaki dan trebaju svladavati grad, žele nešto slično, a sada to imaju prilike i imati. Radi se o lakom jednocilindarskom gradskom motociklu korejskog porijekla - hyosungu RT 125 D. Njegova jednostavna građa nakeda, univerzalnost i gume balonke na žbičanim kotačima vraćaju nas pomalo u prošlost, kada su svi laki motocikli tako izgledali.
Bilo da se radilo o japanskim ili europskim proizvođačima, nekadašnji scrambleri izgledali su upravo tako. Tada su jedan cilindar i jednostavna građa odjednom postali rezervirani za demodirane motocikle s komunističkog ili Dalekog istoka, a mi smo počeli žudjeti za snagom i performansama.
Danas kada je gorivo poskupjelo, kada je gužva u velikim gradovima sve veća, a potreba za brzim kretanjem gradom najveća, motocikli poput RT-a vraćaju se u punom sjaju. Svi koji bi za relativno malo novca željeli pouzdano gradsko prometalo koje je jeftino održavati i registrirati, a da to opet nije skuter, mentalno su na terenu ovog malog nakeda.
RT 125 D koncepcijski ne treba puno opisivati jer se njegova namjena i okvirne performanse vide na prvi pogled. Vozačka pozicija je udobna, dobro podešena prema širokom upravljaču i vozaču omogućuje lako upravljanje u gradu. Među automobilima malo smeta upravljač, no gdje prolazi on, prolazi i sve ostalo, a na dužim relacijama smeta nešto tvrđe i usko sjedalo.
Ako ga odlučite vikendom istjerati u prirodu, on se lako pretvori u lagani enduro s primjesama triala, što vam omogućuje eksperimentiranje, iako ste početnik. I u gradu i izvan njega čelični okvir i ovjes rade zadovoljavajuće, dobro amortiziraju i ne pokazuju znakove tipične istočnjačke tuposti i tvrdoće pri ublažavanju. Samo je prednja vilica pod većim pritiskom kod oštrih kočenja ili oštrijeg terena, kada vožnja već izlazi iz okvira onoga za što je RT namijenjen.
Njemu je svakodnevica u gradu ipak najbolje radno mjesto, a tu očarava i kočnicama. Dok prednji disk radi solidno, stražnji bubanj je otkrivenje. Godinama nismo imali prilike probati tako dobru stražnju kočnicu te koncepcije koja se lako i čisto dozira, bez imalo nedorečenosti - inače karakteristične za to rješenje. To pokazuje da bubanj, ako se dobro napravi, ne mora biti dokaz šparanja pri izradi, nego može biti jeftino i trajno rješenje jednostavno za održavanje.



Ostaje motor. Jednostavan, ne posebno efektan u nastupu, ali upravo onakav kakav trebate na takvom motociklu. Ako želite da vam 125-ica eksplozivno razvija snagu, to radije potražite u nekakvoj dvotaktnoj jurilici. Ovaj zrakom i uljem hlađeni motor nešto je drugo - uporna mazga. Iako mu specifikacije govore o najvećoj snazi od nepunih 12 KS pri 10.000 o/min, u vožnji vozač ima osjećaj da je motor najjači u srednjim okretajima. Razvoj snage je linearan, mogli bismo reći spor, ali konstantan i dovoljan da uz malo igre s petobrzinskim mjenjačem po gradu uvijek krstarite u pravoj brzini. Da ubrzate do maksimalnih 100 km/h u petoj na dužim ravninama, ali i da se u prvoj uspnete i ponekim stepenicama ako se usudite.
Dok ga god ne tjerate u visoke okretaje, a to često (ako poštujete ograničenje brzine) u gradu nije potrebno, motor će raditi tiho i trošiti vrlo malo. Stekli smo i osjećaj da je „nepoderiv“, što je dobro znati.
Osim što je zabavan, RT je i praktičan, s velikom prtljažnom pločom za smještaj putnog kofera straga, a čovjeku dođe da mu ugradi i žičanu košaru kao na damskim biciklima sprijeda, kada krene u kupovinu. Zato tako praktičan motocikl za otvorenu cestu nije. Najviša brzina nije mu previsoka, a nakon dužeg puta postaje neudoban. Slično je i s vožnjom suvozača. Iako začuđuje činjenica da mali RT s dvije osobe ide gotovo jednako dobro kao i s jednom, vožnja udvoje treba biti na kraćim relacijama, i to prije svega zbog uskog i suvozaču relativno neudobnog sjedala.
Asketska oprema najviše se vidi na malim instrumentima. To nije nikakav nedostatak jer informacija ima dovoljno, a jedino nedostaje barem signalna lampica rezerve. Iako mu je spremnik obujma devet litara, a naša izmjerena potrošnja 3,1 litru, vozač nema informaciju o razini goriva ako ne zaviri u spremnik, što je nepraktično.
Budući da u posvemašnjoj navali skutera ima i onih koji bi u gradu vozili laki motocikl, važno je naglasiti da je RT dostupan po cijeni neznatno višoj od 20.000 kuna, što je manje od mnogih skutera tog obujma. Zato, ako biste samo otišli na posao ili ste postali BMX bandit, uz RT vam grad vrlo lako može postati igralište.