2008-05-26 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Milagro

 Službene stranice modela SMV 750 dorsoduro

Muškarci u krizi srednjih godina? Znate, riječ je o onom životnom dobu kada počinju kupovati skupe satove te elegantna odijela i cipele, posjećivati kozmetičke salone, pokazivati svoje emocije, pa čak s vremena na vrijeme i, ako treba, pustiti pokoju suzu... Oni imućniji se, tek toliko da povećaju svoje samopouzdanje, malo-malo „počaste“ i nekim sportskim automobilom ili pak motociklom.
Upravo na posljednju „vrstu“ Aprilia polaže goleme nade! Naime, SMV 750 dorsoduro kao potencijalne korisnike vidi muškarce srednjih godina, dakle one u četvrtom ili petom desetljeću života, koji igraju žestoko i ne pristaju na kompromise.



Netko je na press-konferenciji priupitao što zapravo znači dorsoduro, je li to ime povezano s filozofijom motocikla? „Doslovce prevedeno značilo bi - jaka leđa! No, ništa time nismo htjeli reći. Cilj nam je stvoriti upečatljivo talijansko ime, kako bi taj motocikl bio što prepoznatljiviji“ - odgovaraju iz Aprilije.
I zaista je upečatljiv! Oštre linije i uglovi uglavnom preuzeti s modela enduro/supermoto RXV/SXV, evoluirano prednje svjetlo s pegasa, okvir od krom-molibdena i motor V-2 sa shivera - sve ujedinjeno u izuzetno atraktivnu i skladnu cjelinu koja mami uzdahe!
Iako su svi očekivali da će mlada talijanska tvornica iz Noale nakon nakeda shivera niz nastaviti s nekom oklopljenom verzijom sport-touringa, kao recimo prijašnjim modelom falco, milanska EICMA demantirala je i posljednja naklapanja. Aprilia golemi potencijal u njemu vidi zbog dva razloga. Dakle, prvi - cestovni supermoto motocikli su u trendu i svake godine uzimaju sve veći postotak od ukupne tržišne prodaje, a drugi je da ustvari i nema prave konkurencije u klasi. Jedini ozbiljan takmac dolazi iz Austrije i zove se KTM duke, no on je monocilindrik!
Koje prednosti u izravnoj usporedbi ima dorsoduro? Ono što je vrlo osjetno u usporedbi s najozbiljnijim konkurentom je primjerice nedostatak vibracija. V2 koji ima cilindre pod kutom od 90 stupnjeva ističe se nevjerojatnom uglađenošću i mirnoćom u cijelom radnom području, te iznimno mekim odazivom na gas, što još više iznenađuje znamo li da je upravo sa sustavom „ride by wire“ Aprilia na shiveru imala velikih početnih neugodnosti, koje je srećom vrlo brzo i uspješno eliminirala.
Kao i ovogodišnja „groznica“, i dorsoduro ima opciju biranja između triju mape ubrizgavanja - touring, sport i rain.
U modu sport, snaga i okretni moment maksimalno su dostupni kroz cijeli spektar okretaja. Uz to, SMV izuzetno kultivirano i već od 2000 o/min izravno prelazi na stvar, a da najbolje od sebe daje na 4000-9000 o/min. Mjenjač i završni prijenos iznimno su kratko stupnjevani, što u konačnici donosi eksplozivan nastup i izvrsnu elastičnost. Tako ćete primjerice na magistralnim zavojitim cestama u ritmu od 80 do 120 km/h moći bez problema voziti u šestoj brzini, a da ne osjetite zatrzavanje motora. Pritom okretaji motora katkad padnu čak i na 2000, no i to V2 iz Noale podnosi bez problema. U modu touring, okretni moment u nižim okretajima još je izraženiji, no stoga ispuhavanje slijedi osjetno ranije - negdje oko 7500 o/min.
Uz tempo vožnje koji smo naveli, ergonomija pristaje gotovo savršeno. Ravno i usko sjedalo koje je smješteno na visinu od 870 mm pruža dobar kompromis između udobnosti i osjećaja za podlogu, upravljač nije preširok i na krajevima je svijen prema vozaču, a oslonci za noge nisu prenaporni i smještaju koljena točno na zaobljeni rub 12-litrenog spremnika. Ergonomski je dorsoduro pun pogodak jer čak i visoke vozače stavlja u potpuno prirodan položaj koji ne ostavlja puno želja otvorenima.
Kada tako skladno projektirate ergonomiju, onda točno znate što želite! Ako je shiverov problem bio što je vozač bio previše nagnut prema prednjem kraju motocikla, dorsoduro takvo nešto ne poznaje. Težište vozača sada je točno u sredini, i to visoko, i zato se taj supermoto iz zavoja u zavoj prebacuje lagano i precizno uz minimalni napor. Osjećaj za podlogu je izravan i pun, nema osjećaja „lebdenja“, a pričvršćene gume dunlop qualifier pristaju mu poput najbolje skrojenog odijela. Razlika u ciklistici spram prvijenca shivera više je nego očigledna, i to - nabolje. Za to je osim dobrog rasporeda masa zaslužna i prednja vilica upside-down koja ima mogućnost podešavanja stlačivanja opruga i kompresije. Rad joj je uzorit i nema znatnog odstupanja u njezinom propadanju i povratu. Ipak, s tim se stražnji monoamortizer ne može sasvim složiti. Naime, na ravnim cestama radi dobro, no pri nasjedanju u rupe ili prelaska preko većih „hupsera“ motocikl na stražnjem kraju postaje nemiran, odnosno poskakuje. Tijekom testne vožnje uočili smo da je opruga monoamortizera bila poprilično stegnuta, pa bi vrijedilo eksperimentirati s njezinim podešenjem.



Nije ovjes jedino što je poboljšano na SMV-u 750! Rad radijalno montiranih četveroklipnih kočnih čeljusti te valovitih 320-milimetarskih diskova iznimno je dobar. Ručica kočnice u prvom dijelu hoda reagira agresivno i proporcionalno silini stiska. Tu također treba pohvaliti napredak, jer na shiveru je osjećaj bio preizraženo „spužvast“. Stražnja je pak kočnica prava enigma. Nekada reagira agresivno, uz blok i cviljenje gume, a katkad očekivana reakcija izostane.
Od nekakvih uočenih nedostataka mogli bismo još spomenuti štitnike na upravljaču koji su smješteni „mrvicu“ preblizu ručica kočnice i spojke, tako da u nekim brzim reakcijama prsti za njih ipak zapnu.
Neki će kao nedostatak vidjeti i nemogućnost smještaja suputnika, odnosno manjak oslonaca za noge. Hrvatski uvoznik je to uočio, pa će za naše tržište dorsoduro serijski biti isporučiv s osloncima za noge suputnika i rukohvatima (što je inače dodatna oprema).
Dakle, što muškarci srednjih godina mogu očekivati od dorsodura? Iako je najavljen kao motocikl za napredniju klijentelu, dakle - ne za početnike - SMV sa sobom donosi zavidnu dozu lakoće upravljanja i uglađenosti što ga čini izuzetno „plodnim tlom“ za klijentelu allround. Njegova koncepcija i jedinstveni obujam svrstavaju ga u klasu za sebe, a agresivnim i oštrim linijama, koje pred vas neodoljivo projiciraju sliku gradskog otpadnika, moći će tek rijetki odoljeti. Ipak, ono što na njemu ponajviše fascinira je napredak koji je Aprilia napravila u odnosu na prvi iz serije tih motocikala koje pogoni V-2 iz njezine vlastite produkcije, te konkretna vizija koji se krug kupaca zapravo želi dotaknuti tim modelom. Jedino je možda ponešto prenaglašen njihov slogan - „Play hard“ iliti „Igraj muški“, jer dorsoduro je uglađen motocikl, s iznimno velikom dozom fun-faktora. Vrline koje ni od koga ne treba skrivati.