2008-05-21 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Kako bismo ispričali priču o tom motociklu, moramo ispričati priču o zemlji u kojoj je nastao i životnoj filozofiji ljudi koji ondje žive. Južna Koreja jedna je od tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta, a svakako jedna od rijetkih koja se može pohvaliti vrhuncem tehnološkog znanja današnjice. Slijedeći standardni istočnjački put prema uspjehu, vrijedni Korejci godinama su kopirali zapadnjačku tehnologiju i usvajali neophodno znanje koje su pretakali u sebi svojstvene proizvode.
Istočnjačka tradicija nalaže da svaki čovjek stvara za budućnost, za svoju djecu i da niti jedan poduhvat zbog toga nije pretežak. Tako je Koreja u proteklih nekoliko desetaka godina, posebno nakon korejskog rata sve posvetila tehnologiji, pa tako i školstvo i mlade. Nacija je do kraja 20-og stoljeća naučila sve što se naučiti dalo i sada se nalazi pred jednim novim izazovom. Korejci su školstvo iz tehnološkog počeli pretvarati u znanstveno, a kopiranje tuđe tehnologije polako zamjenjivati svojim vlastitim izumima. Koreja je postala visokotehnološki div vrijedan divljenja zahvaljujući promišljanju iz kojeg bismo i mi mogli nešto naučiti - treba raditi za budućnost.
Proizvod tog naprednog promišljanja napokon je pred nama. Nakon dugo vremena površnog poznavanja, skepse i predrasuda pred nama je stajala aquila - na našim prostorima najprepoznatljiviji model iz široke game uglednog korejskog proizvođača Hyosung. Aquila nam je svojim izgledom i karizmom doslovno u trenutku ispričala priču o korejskom putu do uspjeha. Nastala na temelju Suzukijevog V-twina izvorno iz modela SV 650 i oblikovana tako da podsjeća na Harley-Davidsonov model V-rod, aquila je dobila i nešto iz novije korejske povijesti - vlastiti duh i tehnološki potpis. Upravo je to čini odličnim Hyosungovim predstavnikom, jedne nove sile koja će svoju snagu tek pokazati na našim prostorima. Sile koja je apsolutno usvojila gradnju motocikala i koja je odsad sposobna samostalno graditi svoj imidž visokokvalitetnih motocikala izrađenih tako da bi i poneki japanski uzor od njih mogao ponešto naučiti.

Aquila je kao i Koreja, tehnološki potpuno ravnopravna najvećima, a s dovoljno vlastite osobnosti. Motocikl izvorno pripada klasi custom koja je namijenjena laganoj vožnji i koja sa sobom donosi prostrano i opuštajuće vozačko mjesto te mnoštvo kroma i pretjerivanja u masi i sjaju. No, obično takvi motocikli manje su snage, teški za vožnju i opremljeni kočnicama i ovjesom slabijih karakteristika. Često s izlikom da pri sporijoj vožnji bolje ni ne treba. Tako su oni koji vole ovakav izgled, ali i pokoju konjsku snagu više, bili dosad prisiljeni ili smanjiti apetite ili voziti sportski motor. Odsad to više nije tako. Upravo je na tom polju aquila vrlo jaka i pogledom na određene detalje - podesivu prednju vilicu upside-down, dvostruke samoventilirajuće diskove s moćnim čeljustima sprijeda, disk straga, završni prijenos remenom, trokrake aluminijske kotače i tako dalje i tako dalje - vidljivo je kuda su Korejci smjerali. Križali su custom i sport, pritom ne štedeći nekoliko centi i ugrađujući odličnu opremu na motocikl koji izvrsno izgleda - svaka čast.
Vozačka pozicija iznimno je udobna, s temeljem na niskom sjedalu koje omogućuje lakšu manipulaciju motociklom pri vožnji u gradu. Upravljač je širok i dovoljno dug, kako bi ruke vozača na njega bile dobro oslonjene i kako bi kontrola „udaljenog“ prednjeg kraja bila zadovoljavajuća. Oslonci nogu također su pomaknuti prema naprijed tako da vozač uživa u čistoj poziciji easy-ride. No, filozofija easy-ride poboljšana je odličnom pozicijom poluge mjenjača čija je polugica podešena odmah iznad noge vozača, a hod kratak. To omogućuje izmjenu brzina kao na sportskom motociklu bez nepotrebnog povlačenja cijele noge na gore kao što smo kod nekih motocikala tog tipa navikli. I prostrana metalna polugica stražnje kočnice također je pravilno smještena, te zahtijeva minimalan pomak noge na osloncu pri angažiranju. Polugice na upravljaču ne mogu se podešavati po daljini, ali su na pravilnoj udaljenosti za većinu vozača te je upravljanje motociklom vrlo lako. Spoj sa sportom vidi se i prema instrumentima, odnosno po modernom, gotovo svemirskom LCD-displeju koji daje podatke. Dok drugi žure u smjeru potpunog retro oblika i sve više pažnje posvećuju dizajniranju analognih instrumenata, Korejci su odlučili biti drugačiji. Cjelokupnom stilu motocikla upravo takvi instrumenti odgovaraju, a na njihov zelenkasti prikaz prigovora nema. Jedino jako sunce pod određenim kutom ponekad otežava čitanje. Idealnu poziciju za vozača pomalo kvari samo nešto tvrđe sjedalo s užim dijelom za suvozača. Zbog pozicije nogu i ruku „prema naprijed“ vozač intenzivno opterećuje stražnjicu na dobro perforiranom sjedalu. Kada bi ono bilo malo mekše, određeni udarci od većih neravnina koje ne upiju stražnji amortizeri ne bi uspjeli doprijeti do njegove stražnjice. Suvozač je smješten korektno, s osloncima nogu i visinom podloge podešenom i za duže relacije, no njegovo strpljenje najčešće će doći kraju zbog nešto uže podloge sjedala koja je morala pratiti uski stražnji blatobran.



U vožnji se motocikl ponaša uzorno, posebice kada pogledamo podatak o međuosovinskom razmaku. Na pravcu je vrlo stabilan sve do najviše brzine blizu 200 km/h - što je uistinu pohvalno. Čvrstoća gradnje vidi se i pri oštrijem ubrzavanju ili kočenju kada nema nikakvog osjećaja uvijanja ili bježanja s pravca. Stabilnost po pravcu nije utjecala na agilnost. Motocikl se iznimno lako vozi, najviše voli duge brze zavoje gdje dobar ovjes ne dopušta bilo kakvo „klimanje“, a maksimalni nagib definira položaj oslonaca nogu vozača. Upravljivost treba zahvaliti niskom težištu, niskom sjedalu te mudro izabranom, većem predtragu prednjeg kotača kojim je dobiveno dovoljno „nestabilnosti“ potrebne za agilnost pri skretanju. Umirenju prednjeg kraja pomaže i za col veći prednji kotač.
Kada smo već kod njih, kotači su sportski dizajnirani i bogato opremljeni, a pritom mislimo na kočne diskove. Aquila je opremljena dvostrukim samoventilirajućim diskovima sprijeda i diskom straga na koje djeluju kočne čeljusti s po dva klipa. Ta kočna sila dovoljna je za sigurno zaustavljanje 220 kg teškog motocikla i pridodanih tereta. Pritom treba naglasiti da je prednja kočnica izuzetno konkretna, ulijeva sigurnost i može se zadovoljavajuće dozirati. Jedino je osjećaj na polugici pomalo tvrd i vozač isprva ne može ocijeniti tempo njenog hvatanja. Navikavanje na taj dio njene osobnosti ide brzo kao i za stražnju kočnicu koja je zadovoljavajuće učinkovita i ima dobar osjet na papučici. Svakako treba pohvaliti ovjes, rak-ranu većine modela custom, koji nerijetko pate od pretvrdih stražnjih amortizera i meke vilice sprijeda. Ovdje to nije slučaj jer je ovjes dobro uravnotežen. Prednja podesiva vilica upside-down dobro upija neravnine, ali je i dovoljno tvrda za oštrije kočenje ili oštriju vožnju po zavojima s neravnom podlogom kada ne uznemiruje motocikl. Straga su amortizeri kraćeg hoda, no dovoljno osjetljivi da vožnja bude udobna i koji dobro surađuju s prednjom stranom tako da prigovora na njihov rad nema. Jedino u vožnji udvoje, veća neravnina dovodi ih u krajnji položaj, no to i tako pripada koncepciji customa i rijetko se može izbjeći.
Na kraju motor, stari znanac koji je svoje kvalitete odavno dokazao, ovdje je osvježen injektorom i razvija 80 KS. To je respektabilan iznos potiska za tu klasu, a aquila se komotno može „pozabaviti“ i ponekim sportašem - i to bez ustručavanja. Motor gura linearno i iznimno ugodno, a u kombinaciji s dobrim mjenjačem neće vas pretjerano tjerati na igranje po polugici mjenjača. Vibracije su gotovo neprimjetne, retrovizori se mogu „čitati“ pri svim režimima rada, a u oštrijoj vožnji za koju su i motor i ciklistika sposobni nedostaje brojač okretaja. Potrošnja je u granicama normale, a mi smo u mješovitoj vožnji izmjerili 5,1 litru na 100 km što je korektno u odnosu na snagu i masu.



Završna obrada je uzorna, a pristup kreiranju pojedinih detalja poput golemog ispušnog topa originalan. Testirali smo motocikl opremljen originalnom dodatnom opremom - vjetrobranom, stražnjim naslonom i štitnicima motora - koji vožnju čine udobnijom. Ukusno oblikovan vjetrobran dopušta putnu brzinu bez opterećenja od gotovo 150 km/h, pa njegovu ugradnju pri kupnji preporučujemo.
Želimo li ukratko stvoriti zaključak, stvari su sljedeće. Pohvaliti svakako treba svježinu koju je aquila unijela u svoju, dosad slabo popunjenu klasu, a to zaslužuje i cijena po kojoj je to učinila. Naime, za 51.916 kuna dobit ćete izvrsno zamišljen i izgrađen motocikl čija vrijednost na tržištu tek treba biti otkrivena. Korejci su zaista pretočili svoju filozofiju u njega jer Hyosungovu aquilu s pravom možemo nazvati motociklom izgrađenim za budućnost.