Članak | Jednodnevni izlet: Motociklima kroz prašinu Dinare
Dinara - vječna inspiracija dalmatinskog kraja mnogim planinarima,
avanturistima, ali i motoristima. Prepuna života, a opet dovoljno
divlja, s pejzažima sličnim svemirskim krajolicima
Ceste prema Dinari idealne su za touring s motorima, pogotovo prvi dio do rijeke Rude, kao i dio skretanja na branu Peruča. Vijugave su, s vrlo malim intenzitetom prometa, pa se može uživati u prekrasnim pogledima na prirodu. Ovisno o ruti kojom se krene iz Splita, na obroncima Dinare i visoravnima možete biti za otprilike sat vremena. Dinara je stoga idealna za dnevni bijeg, ono što u Dalmaciji zovemo 'odmor mozga'.
Vrijeme – idealno. Rana jesen kada inče u Splitu i dalje prevladavaju visoke temperature, znači da na Dinari i okolnim mjestima nije 'za umrit'. U motorističkoj opremi vožnja je bila ugodna budući da nas je sunce pratilo cijelim putem. Krenuli smo iz Splita s tri motora: BMW 1250 GS Adventure, BMW 1200 GS i Suzuki V-Strom 650. Željeli smo laganu rutu, cruising vožnju s dovoljno mjesta za odmor i stajanje što je značilo da na Dinaru ovaj put dolazimo više kao turisti, a ne stari znanci.
Iz Splita smo krenuli prema Kamenskome preko D1 u smjeru Trilja kada smo otišli u pravcu Voštana cestom 220, iz Voštana smo otišli na izvor rijeke Rude gdje smo napravili prvu pauzu. S izvora Rude preko Otoka otišli smo za Vrdovo gdje se nalazi jedna od najljepših visoravni u ovome kraju. S moto gledišta vrlo je interesantna budući da nije previše zahtjevna, a pruža ugodnu, pitomu vožnju s tonama prašine. S Vrdova smo se spustili u Sinj i nazad u Split. Ukupno 150 kilometara vožnje.
Vožnja do Kamenskog je vožnja lokalnim cestama, za motore ovog tipa nimalo zahtjevna. S tog gledišta Voštane, odnosno izvor rijeke Rude koji se nalazi na nadmorskoj visini od 350 m, u širem predgorju Kamešnice logičan je izbor našeg prvog odmarališta. Parkiramo blizu stare mlinice i gasimo motore.
Dočekuju nas stara mlinica, livada i roštilj. Idealno dnevni izlet ili dulju pauzu. Iako stoljetni mlin u kamenu odavno nije u uporabi, slapište pored njega prizor je koji oduzima dah. Simbioza vode i kamena. Odlučujemo se prošetati i uživati u prekrasnoj slici koju nam pruža priroda.
Kao i Dinara, izvor rijeke Rude zaštićeno je područje, a obuhvaća izvorišno jezero i kanjon gornjeg toka rijeke do ostatka stare mlinice. Budući da je Ruda prepoznata i kao stanište nekih ugroženih i endemičnih vrsta riba i rakova na osjetljivom području ove rijeke zbog očuvanja tih vrsta sportsko-rekreacijski ribolov je zabranjen. Unatoč ambijentu koji je stvoren za opuštanje uz smirujuće zvukove rijeke, ovog puta odluka je pala da lokalnu hranu probamo u restoranu Kennedy u Hrvacama. Foto dokumentaciju ovog dijela izleta namjerno izostavljamo, ali restoran svakako preporučujemo kao mjesto gdje se mogu probati lokalni specijaliteti, u domaćoj atmosferi.
Nakon Rude uputili smo se preko Otoka na Vrdovo. Ravno Vrdovo je visoravan koja se nalazi između planine Dinare i planine Kamešnice, nadmorske visine preko 900 metara. Ta visoravan idealna je za makadamsku vožnju. Put po visoravni zapravo vodi do jednog od najpoznatijih planinarskih domova na Dinari PD Sveti Jakov. Prvi dio puta najvećim dijelom je asfaltiran do izlaska na visoravan. Cesta se ovdje lagano sužava što nam govori da je izlazak na visoravan blizu. Prepuštamo se krajoliku i uživamo dizati prašinu. Kada smo došli na vrh prijevoja prestaje asfaltirana cesta i ostatak vozimo po blagom makadamu. Ravnica i predivna priroda svugdje oko nas. Bez stabala, samo makije i ta makadamska cesta. Kao da smo u drugoj državi!
Od početka visoravni do PD Sveti Jakov vodi odlična makadamska cesta u dužini od 4700 m. Na prostoru visoravni nalaze se dva planinarska dom i to: Vrdovo i Moj Mir. Do PD Sveti Jakov na križanju putova kada smjerokaz upućuje na skretanje desno za Vrdovo treba nastaviti ravno. Dom je otvoren svima uz prethodnu najavu.
Kako se dan bližio kraju tako smo i mi svoj put privodili blizini kuće. Iz Gornjeg Bitelića uputili smo se prema Potravlju i Sinju. Nekih 15-ak kilometara možete odraditi preko D1 ili preko D219. Mi smo izabrali prijelaz preko brane Peruča. Pogled je spektakularan posebice za bistrog i sunčanog dana kakav je bio naš. Zapravo smo se iznenadili da je brana otvorena za prelazak. Poslije toga je uslijedio put kroz stara sela i suhozide dok nismo došli na dio penjanja i predivnih serpentina s pogledom koji je pucao na cijelu dolinu. S Peruče odlazimo za Sinj i Brnaze te nakon ukupno 150 kilometara stižemo kući. Gasimo motore i planiramo idući izlet na dva kotača.
Sadržaj realiziran u suradnji s
Rent-a-GS
Zajednica | Komentari