Test | Yamaha XJ6 diversion - Neokrznuta
„Mala crvena“ se u našoj garaži tek nakratko zadržala. U „ratu“ koji je trajao 50.000 km, vozili su je svi i koristili je za baš sve! No, je li yamaha XJ6 diversion „preživjela taj sukob“ bez trajnih posljedica?
Je li XJ6 diversion iznimno puno motocikla za vrlo malo novca? Kaže se da je statistika „majka svega“, a upravo statistika prodaje motocikala u Hrvatskoj u posljednje dvije godine kaže sljedeće - XJ6 je najprodavaniji motocikl na našem tržištu.
Već u debitantskoj godini, XJ je privukao ukupno 106 kupaca i s trona najprodavanijeg svrgnuo snažnijeg konkurenta iz vlastite kuće - FZ6/fazera. Čime je XJ 6 zaslužio toliko povjerenje? Rasprostranjena Yamahina servisna mreža, fer cijena, pouzdan i smiren pogonski agregat, niska potrošnja, prihvatljiv dizajn? Možda je najpravednije reći da je kod XJ 6 n/diversiona presudilo sve po malo! Ili, još bolje, Yamaha je u toj godini imala svega po malo više od konkurenata u klasi.
Iako, jednog se svakako moramo dotaći! Naime, zbog trenda stalnog porasta cijene japanskih motocikala, XJ6 diversion je u premijernoj godini formiran na 55.900 kuna, što ustvari odgovara cijeni jednog FZ6, također u njegovoj premijernoj godini. No, na što želimo ukazati? Primjerice, da ste prije sedam godina za iste novce umjesto 78 KS, čeličnog okvira te prednjih dvoklipnih kočnih čeljusti, dobivali 98 KS, alu-okvir i četveroklipne kočne čeljusti. Da, vaš novac danas vrijedi osjetno manje, no to je tema za neku drugu prigodu.
Bez ikakve dvojbe, Yamaha je tim modelom pogodila „središte“ allrounderske i početničke klijentele, a to potvrđuje i naš test izdržljivosti. Naime, mali crveni se u našoj garaži nije dugo zadržavao. Preuzeli smo ga u svibnju 2009. godine, a tek 16 mjeseci kasnije na instrumentima je stajalo 48.700 km. Koristili su ga svi i za sve. Uz to, XJ6 diversion je služio za vikend putovanja, dolazak na posao, odlazak u grad po „kruh i perece“, godišnji odmor te naposljetku i duža putovanja.
Upravo ta njegova naglašena svestranost bila je predmetom stalnih pohvala u dnevniku vožnje, ali i na usporednim testovima. Primjerice, na Mastertestu u Alpama 2009. je u kategoriji allroundera trijumfirao i ušao u veliko finale te tako dodatno potvrdio svoje kvalitete.
Također, brojni su testni vozači bili oduševljeni dobro odmjerenom visinom sjedala (790 mm) te ugodno podešenim ovjesom. S druge strane, oko motora su mišljenja bila podijeljena. Dok su ga jedni karakterizirali uglađenim te svilenim, drugi su pak kudili njegovu pretjerano dosadnu finoću nazivajući ga - tipično japanskim elektromotorom bez trunke emocija. Ovo potonje se može „zamjeriti“ i njegovim konkurentima poput honde CBF 600, pa je svako polemiziranje u tom smjeru itekako suvišno.
Sve u svemu, diversion na ovom testu kroz 50.000 km ustvari nije pokazao nikakve kapitalne slabosti. Sve vozače ponajviše je smetao tipičan Yamahin mjenjač koji se pri ubacivanju u prvu brzinu, te iz prve u drugu, osobito bučno glasao.
Povrh toga, osim spektakularne zvučne kulise, mjenjač je nekoć, pri brzom šaltanju nekoliko brzina naniže, znao stati u praznom hodu između druge i treće brzine. Na velikom servisu na 30.000 km izmijenjene su lamele i opruge. Izmjena je donijela poboljšanje, no „koščati“ osjećaj mjenjača ostao je nepromijenjen.
Zajednica | Komentari