Test | Yamaha WR 250 R i - Kawasaki KLX 250
Enduro vožnja nije rezervirana samo za profesionalce. Da se šumom i drumom može kretati i opušteno, potvrđuju yamaha WR 250 R i kawasaki KLX 250 koji početnički život čine kudikamo lakšim
Poznato je da hobi enduro vozači vrlo rano stižu do ruba svojih mogućnosti. Nikakvo čudo, jer moderni, ambiciozni sportski hard endurci i njihove radikalne postavke od vozača traže puno, često i više nego što oni mogu dati, a tu ponajprije mislimo na snagu. Ako je ima previše, užitak u vožnji prirodom osobito brzo smjenjuje proporcionalna količina stresa.
Budući da hobisti i početnici to ne vole, upravo zato se kao alternativa nude ova dva endura - yamaha WR 250 R i kawasaki KLX 250.
Pravim će se početnicima posebice sviđati KLX. U usporedbi s yamahom djeluje užim, a sjedalo je postavljeno 40 mm niže, dakle na točno 900 mm. Uz to, ergonomija je osjetno manje orijentirana na sport nego kod yamahe, a sjedalo ne djeluje tako spartanskim. Iako, vozač će nakon sat vremena vožnje, baš kao i na yamahi, početi voziti u stojećem položaju.
Čelični okvir sprijeda nosi vilicu upside-down promjera 43 mm koja je podesiva u parametru kompresije, dok je straga učvršćena dvostruka, klasična aluminijska vilica. Isto tako, ovjes je podešen iznimno mekano, što će vlasnici kawe cijeniti tijekom povremenih izleta na makadam ili teren. No, samo do onog trenutka kada vozač pojača tempo jer tada stražnji monoamortizer dolazi do limita.
Za teren dakle postoje i bolji motocikli, primjerice yamaha WR 250 R. Ponajprije, njezin je hod od 270 mm - 15 mm (sprijeda), odnosno 30 mm (straga) - duži od kawasakijevog što mu dakako priskrbljuje bolje terenske sposobnosti. S druge strane, podešenje prednje vilice upside-down te stražnjeg monoamortizera je bogatije, a i osjetno tvrđe. Okvir je slične konstrukcije kao i na kawasakiju, no s jednom bitnom razlikom - izrađen je od aluminija, a ne od čelika.
|
|
Kawasaki je koncepcijski dijete iz 90-ih.
Okvir je čelični, motor je slabašan,
ergonomija turistička,
a ovjes mekan |
Yamahin jednocilindraš (desno) razvija
devet KS više od kawasakijevog!
U višim je režimima razlika osjetna,
a u potrošnji gotovo da je i nema
|
Posljednja krucijalna razlika je dakako motor. Naime, na papiru postoje sličnosti, no u praksi su razlike evidentne. Krenimo od papira. Oba single motora „dišu“ pomoću četiri ventila u glavi koje pokreću dvije bregaste osovine. Smjesu goriva i zraka kod kawasakija priprema ubrizgavanje promjera 34 mm, dok je kod yamahe 38 mm. Yamahin ispušni sustav je pak izrađen od običnog čelika, dok je kawasakijev izrađen kvalitetnije - od nehrđajućeg.
Nadalje, oba motora snagu do stražnjeg kotača prenose preko šestobrzinskog mjenjača. KLX-ov motor ima hod od 61,2 mm dok je yamahin postavljen na 53,6 mm. Stoga kraći hod yamahi omogućuje veseliju vrtnju agregata, te u konačnici i osjetno veću snagu, a kawasaki u toj kategoriji jednostavno ne može parirati. U prilog tome govore i same brojke: kawasakijeve 22 KS pri 7700 o/min, naspram yamahine 31 na 10.000 o/min. Međutim, razlike u okretnom momentu nisu tako primjetne: „zelenih“ 21 Nm pri 7000 o/min protiv „plavih“ 24 Nm pri 8000 o/min.
I vaš oglas može biti ovdje!
Zajednica | Komentari