Prošle su pune tri godine otkako je Yamaha uzdrmala segment nakeda srednje klase. Podsjetimo, novinari iz cijelog svijeta prve su vožnje modela MT-09 odradili 2013. u Splitu i okolici, a novi trocilindarski koncept bio je pravo osvježenje - nešto poput kombinacije adrenalina i kofeina u pomalo šabloniziranom segmentu nakeda s dvocilindarskim i četverocilindarskim motorima te pokojim kilogramom viška.

Za širu publiku, to je bio velik odmak od konfekcije uz dašak egzotike, jer pogonsku jedinicu s redna tri cilindra nude još samo Triumph i MV Agusta, a potonja ipak nije namijenjena običnim smrtnicima. Potvrda da je Yamaha modelom MT-09 pogodila metu stigla je vrlo brzo, jer struka je imala mahom pozitivne kritike, a zahvaljujući interesu kupaca, između 2013. i 2016., Yamaha je povećala udio na europskom tržištu sa 10 na 16 posto. Pogađate, sve to na račun MT-serije, u kojoj se MT-09 pokazao kao nositelj prodaje.


U zbroju, modeli MT-125, MT-03, MT-07, MT-09 i MT-10 do danas su prodani u više od 110.000 primjeraka, a u ukupnom udjelu hyper-nakedi čine gotovo polovinu Yamahinih prodanih motocikala, točnije 43 posto. To je više no jasan pokazatelj da tvrtka iz Iwate ide u pravom smjeru, a kako bi dodatno skrenula pažnju na MT-09, isti je dorađen u detaljima te odsad donosi još veću komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju.

Pored pomalo egzotične pogonske jedinice te razmjerno male mase motocikla od mokrih 193 kg, čime je od izravnih konkurenata lakši između 20 i 40 kg, MT-09 pronalazi put do kupaca i na račun pobuđenih emocija, odnosno refleksije personalityja. Cijela marketinška priča oko tamne strane Japana dopala se kupcima na Starom kontinentu jer nudi drukčiju atmosferu s elementima prgavosti i samozatajnosti, ukratko - posve drukčiji pristup od uobičajenog.


Što se dizajnerskih intervencija na modelu za 2017. tiče, riječ je o uobičajenim postupcima redizajna, pa sprijeda nalazimo novo prednje svjetlo skrojeno po uzoru na top-model MT-serije. Agresivniji izgled donose četiri LED-svjetla i diode u funkciji pozicijskih, odnosno dnevnih svjetala, a sve zajedno emitira vrlo blještavu bjelinu što podiže dojam atraktivnosti. Uvažene su i kritike vezane uz poziciju digitalnih instrumenata, koji su pomaknuti kako bi se bolje uklopili u vozačevo vidno polje, a ostali kozmetički zahvati svode se na ugradnju novih bočnih plastika te jednostrukog aluminijskog nosača tablice s hvatištem na stražnjoj vilici.


Stražnji dio okvira skraćen je 30 mm, sjedalo je redizajnirano i vozača postavlja pet mm više no prije, a kroj je ostao isti - vrlo je usko u prednjem dijelu te relativno široko u stražnjem, što omogućuje uzdužno pomicanje tijela. Uz širok hvat povišenog upravljača, Yamaha je tako zadržala ergonomiju motarda, odnosno riječ je o miksu nakeda i supermota. Ostvarene su i želje vezane uz mogućnost podešavanja ovjesa, pa na lijevom štapu USD-vilice odsad možete podesiti kompresiju, a na desnom povrat, a tu su i nove postavke stražnjeg amortizera koji je bio jedna od slabih točaka prethodnog modela. Osim norme Euro 4 te ABS-a u seriji, aspekt sigurnosti zaokružuje kontrola trakcije podesiva u dva stupnja (da, može se i potpuno isključiti), a reprogramirane su i tri dostupne mape paljenja - STD, A i B, na koje je bilo dosta pritužbi.

A kako sve to zajedno funkcionira u praksi, saznali smo na dinamičkoj prezentaciji na cestama Mallorce, najvećeg otoka Baleara, koji nudi gotovo savršenu asfaltnu podlogu s puno gripa. Za početak, mapa paljenja STD (standard) je ispeglana te više ne pati od efekta on-off, već je odaziv na gas prirodan i uravnotežen. Ni mod A više nije u onoj mjeri agresivan kao prije, ali svidjet će se tek rijetkima jer i dalje ostavlja dojam prenaglašenosti.


Mod B možemo okarakterizirati kao najnježniji od tri ponuđena, uz gotovo zanemarivu redukciju vršne snage (- 4 KS). Međutim, krivulja razvoja snage i okretnog momenta u nižim i srednjim okretajima nije deficitarna u odnosu na modove A i STD, već je primanje gasa nešto mekše i potpisniku ovih redaka najdraže. Pitate se zašto? Pa upravo stoga što si možete dopustiti slobodniji stil vožnje te kudikamo ranije otvaranje gasa na izlasku iz zavoja. Startate li sa semafora imalo žustrije, a pritom je kontrola trakcije uključena na poziciju 1 (kasnija intervencija), već nakon metar-dva osjetit ćete ne samo da se prednja vilica potpuno rasteretila, već i da se prednji kotač odvojio od podloge centimetar ili dva. Slijedi odmjereni trzaj lijevog stopala prema gore dok gas ostaje potpuno otvoren - quickshifter bestrzajno niže stupnjeve prijenosa uz zvučnu kulisu koja podsjeća na pucanje iz sačmarice.

Sve ravne dionice tako postaju prekratke, pa slijedi nova serija zavoja uz kasno kočenje duboko u zavoj. Tvorničke postavke prednjeg ovjesa (vozač od 75 kg) premekane su za agresivniju vožnju ako je za upravljačem netko desetak kg teži - u početnom dijelu hoda, vilica vrlo brzo ponire što traži osjećajnije doziranje prednje kočnice. Na sreću, vilica se može stvrdnuti uz nekoliko pokreta odvijačem, ali vremena je bilo premalo za traženje idealnih postavki pa ćemo to ostaviti za domaći test.



Nakon pauze za ručak, jedan detaljčić ugodno nas iznenađuje - odabrane postavke moda vožnje (STD, A, B) i kontrole trakcije (stupanj 1 ili 2) nisu se resetirale gašenjem motora već ostaju memorirane prilikom svakog novog pokretanja. Uspinjemo se planinskim područjem Serra de Tramuntana, temperatura pada, a zavoji u sjeni vlažni su i klizavi. Kontrola trakcije radi punom parom ali ne umanjuje faktor zabave, jer u poziciji 1 dopušta kontrolirano proklizavanje stražnjeg kotača, od recimo jedan pedalj, dok u poziciji 2 reagira strože te reducira isporuku snage već u samom početku proklizavanja. Odlično ne samo za dinamičnu vožnju već i gradsku svakodnevicu u kojoj šahtovi, zebre te ostala horizontalna signalizacija predstavljaju potencijalnu opasnost.

Slika u retrovizorima je čista i pregledna, LED-ice zavodljivo bliješte, ni zaštita od vjetra nije tako loša, ali nakon dvjestotinjak kilometara standardno sjedalo pokazuje svoju mazohističku stranu. Na sreću, dostupno je i touring sjedalo, mali vjetrobran te cijeli niz dodatne opreme, pa tako naoružan MT-09 može biti zanimljiva alternativa Traceru 900 jer je riječ o dinamičnijem i lakšem motociklu.




TEHNIČKI PODACI
Yamaha MT-09 2017.

MOTOR
Tekućinom hlađeni, četverotaktni, trocilindarski redni, dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, klasični karter, ubrizgavanje promjera 41 mm, katalizator, alternator 415 W, akumulator 12 V/ 8,6 Ah, mehanički pokretana višelamelna klizna spojka u ulju, mjenjač sa šest stupnjeva, lanac o-ring, sekundarni prijenos 2,813
Promjer x hod 78,0 x 59,1 mm
Obujam 847 ccm
Kompresija 11,5:1
Snaga 115 KS (84,6 kW) pri 10.000 o/min
Okr. moment 87,5 Nm pri 8500 o/min

OKVIR I OVJES
Aluminijske grede, motor nosivi dio, sprijeda vilica upside-down promjera 41 mm, podesiva kompresija i povrat, straga klasična aluminijska vilica, centralno smješten amortizer s polužjem, podesivo predopterećenje i povrat, sprijeda diskovi promjera 298 mm i čeljusti s četiri klipa, straga disk promjera 245 mm i čeljust s jednim klipom
Kotači 3:50 x 17, 17 x 5:50
Gume 120/70 ZR 17, 180/55 ZR 17, Bridgestone S20

MASA I DIMENZIJE
Međuosovinski razmak 1440 mm, kut glave okvira 65 stupnjeva, predtrag 103 mm, hod ovjesa sprijeda/straga 137/130 mm, visina sjedala 820 mm, masa sa svim tekućinama 193 kg, spremnik goriva 14 litara
Garancija tri godine
Boje night fluo, race blue, tech black
Cijena 75.900 kn