Test | Moto Guzzi V7 850: Prvi kilometri
U Mandellu del Lariju su za 2021. odradili vrlo opsežan update. Snažniji motor doslovce je preporodio V7, no to nije jedina promjena
V7 je poseban motocikl čak i u okvirima jedne tradicionalne marke poput Moto Guzzija. Godine 1967. pojavila se prva verzija ovog modela, koja je kao novost uvela V2-motor velikog obujma. Riječ je o konceptu koji i danas karakterizira pogonske strojeve iz Mandella del Larija te koji je, naravno, pogonio i reinkarnirani V7 iz 2008. godine.
S oduševljenjem smo prepričavali prva iskustva vezana uz V2 obujma 750 ccm, čijih je 50 KS bilo sasvim dostatno za ugodno gradsko i međugradsko švrljanje. Općenito, Moto Guzziju V7 proricali smo svijetlu budućnost, što se uostalom kasnije i obistinilo. Na većini europskih tržišta - primjerice u Italiji, Švicarskoj i Njemačkoj - V7 je postao najprodavaniji model iz kuće Guzzi.
Naravno, V7 je imao i svojih nedostataka koji su se tijekom vremena pokušali otkloniti tzv. 'finim brušenjima' modela. Poglavito se to odnosi na snagu motora koja je dolaskom strožih euro normi konstantno 'popuštala', pa su inženjeri morali smišljati kako da ga održe na 'životu'. No, treba biti iskren i reći da se po tom pitanju gotovo ništa nije promijenilo nabolje.
Sve do danas! No krenimo redom. U svojoj stotoj godini postojanja, Moto Guzzi jasnije pozicionira dvije dostupne izvedbe V7 - Special i Stone. Sa sjajnim žbičanim naplatcima, kromiranim ispuhom, mnoštvom sjajnih metalnih površina i dva klasična okrugla instrumenta, u Special će se zasigurno zaljubiti tvrdokorni retro nostalgičari.
S druge strane, mat lakirani Stone s lakšim naplatcima od alu-legure, LC-displejem te full-LED-rasvjetom bit će prvi izbor za ljubitelje moderne klasike koji ujedno polažu i na voznu dinamiku. Uz ove dvije izvedbe, Moto Guzzi nudi i posebno skrojen Centenario u čast - kako mu sam naziv govori - 100. rođendana orla s jezera Como. Centenario stiže u mat lakiranom odijelu te s ponosom nosi zlatnog orla na spremniku. I u takvom savršenom, slavljeničkom odijelu još je uvijek 2000 kuna povoljniji od Speciala za koji ćete morati izdvojiti 78.500 kuna.
Sve tri izvedbe pogoni isti, zrakom hlađeni V2 obujma 853,4 ccm koji je izveden iz prošlogodišnjeg noviteta V85 TT. Novi motor (napokon) podiže snagu na 65 KS (prije 52 KS) te u znatnoj mjeri cijeli motocikl čini upravljivijim i ozbiljnijim. Snažniji V2 ujedno nudi povećanu želju za akcijom. Čim je dosegnuta oznaka 2000 na brojaču okretaja, dvocilindrik u snažnom ritmu kreće naprijed, a osjeća se zaista dobro između 3000 i 5000 okretaja.
Najveći okretni moment od 73 Nm dostupan je na opuštajućih 5000 o/min, što znači da se motocikl osjeća najugodnije u srednjim režimima vrtnje. Zahvaljujući izuzetno glatkom radu spojke te vrlo preciznim promjenama stupnjeva prijenosa, Guzzijev V2 je uvijek lako držati u zoni komfora. Naravno, vrti se on još više, limitator intervenira tek pri 7200 o/min, ali V2 na vrhu ipak ostaje bez daha. Kada se smireno i predano drži u rasponu srednjih okretaja, osjeća se mnogo komfornije i upotrebljivije. Ovo je izvrstan način za ugodno paradiranje izrazito neravnim i glatkim cestama u okolici Rima koje je Guzzi odabrao za mjesto europske prezentacije.
Međutim, novi elan modela V7 ne treba poistovjećivati sa sportskim talentom. U osnovi, V7 ostaje ugodan pratitelj za svakodnevicu koji je tek otresao 'prašinu sa sjedala' i ne gaji pretjerane simpatije prema sportu. Uzroke za ove manire ponašanja treba potražiti i u činjenici da tijekom godina nije poradio na svojoj 'pretilosti'. Naime, Guzzi navodi masu od 218 kilograma za aktualni Stone, a 223 za novi Special. Vjerovali ili ne, tih pet kilograma razlike se u vožnji itekako osjeća, budući da su raspoređeni na ključnim mjestima. Naime, lakši alu-kotači čine Stone agilnijim i upravljivijim.
Isto tako, dobra je stvar što je okvir na V7 znatno više posvećen ugodnom i predanom cruisingu nego sportskim aktivnostima. S krućim dijelom glave okvira, stražnjom gumom koja je narasla sa 130 na 150 milimetara u širinu te stereo-amortizerima s hodom od 120 milimetara (prije 93 mm), Talijani su unijeli neke promjene u voznu dinamiku. Te postavke stvaraju bolji osjećaj sigurnosti te pridonose stabilnosti i komforu.
Stražnja vilica i amortizeri profitiraju od velikog hoda, brzo i učinkovito 'peglaju' jake udarce na lošim talijanskim cestama. Nažalost, nedostaje povratnih informacija u bržem tempu kretanja, općenito mekane postavke u ovom slučaju ne pomažu. Isto vrijedi i za prednji kočni sustav s monodiskom koji traži iznimno odlučan i čvrst stisak ručice, no sustav unatoč tome još uvijek reagira dosta suzdržano.
Napomena - ručica kočnice, poput ručice kvačila, se ne može podešavati. Contijev ABS pak cijelom operacijom upravlja sigurno, s finim, jedva primjetnim impulsima. Podesiva kontrola proklizavanja također je tu, no intervencije su doista rijetke, kako zbog skromnih performansi tako i zbog tada suhe podloge.
Ono što učinkovito podržava aspekt 'ugodnog i prikladnog krstarenja' na V7 je sjedalo. Vozača još uvijek postavlja dovoljno blizu podloge (na 780 mm od tla), ali njegova udobna podstava ga čini komfornim poput sofe u dnevnom boravku. Zahvaljujući toj debljoj podstavi sjedala, kut svijanja koljena je na V7 postao osjetno opušteniji.
Viši vozači svakako neće udarati koljenima u cilindre motora, no s druge strane, probleme će im stvarati naglašeni zakrivljeni prijelazi na spremniku goriva. Inače, V7 je i naglašeno podređen ugodnosti. Stopala su postavljena daleko naprijed na gumirane oslonce za noge koji ne propuštaju vibracije, dok su ruke ležerno ispružene prema ugodno svijenom upravljaču. Jednostavno sve odgovara, pa čak i visina oslonaca za noge koji, i kada dotaknu podlogu, ne ometaju u većoj mjeri. V7 se zapravo može vrlo dobro 'poklopiti' u zavoju, a pritom nije ni nervozan ni ukočen. Nije ni previše sportski, no to smo već rekli, zar ne?!
Zaključak
Veći i snažniji pogonski agregat je doslovce preporodio V7. U znatnoj ga je mjeri učinio agilnijim i življim, a da pritom nije narušio izvornu ideju opuštenog krstarenja magistralom ili gradom. S druge strane, masa motocikla se nije smanjila, a možda bi u skromnoj mjeri i - trebala
Tehnički podaci
V7 Stone Centenario (Special)
Motor
Zrakom hlađeni V2 s kutem od 90 stupnjeva između cilindara, jedna bregasta osovina pokretana lancem smještena u donjem dijelu motora, dva ventila po cilindru, motkice, klackalice, klasičan karter, ubrizgavanje 2 x Ø 38 mm, regulirani katalizator, alternator 350 W, akumulator 12 V/14 Ah, jednolamelna suha spojka pokretana mehanički, pet brzina, kardan, sekundarni prijenos 4,125
Promjer x hod 84 x 77 mm
Obujam 853 ccm
Kompresija 10,5:1
Snaga 65 KS (47,8 kW) pri 6800 o/min
Okretni moment 73 Nm pri 5000 o/min
Okvir i ovjes
Čelični cjevasti okvir, klasična prednja vilica promjera 41 mm, aluminijska stražnja vilica, dvostruki amortizeri podesivi po stlačivanju opruge, sprijeda disk promjera 320 mm i čeljust s četiri klipa, straga disk promjera 260 mm i čeljust s dva klipa, kontrola trakcije, ABS
Kotači alu-legura (žbičani), 2,50 x 18, 4,25 x 17
Gume 100/90 18, 150/70 17
Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1450 mm, kut glave okvira 62 stupnja, predtrag 104 mm, hod sprijeda/straga 130/120 mm, visina sjedala 780 mm, suha masa 198 (203) kg, ukupna dopuštena masa 401 kg, spremnik goriva/rezerva 21/4 litre
Garancija dvije godine
Boje siva/zelena (Stone Centenario)/narančasta, crna, siva (Stone)/plava, siva (Special)
Cijena 74.990 kuna (Stone)/76.500 kuna (Stone Centenario)/78.500 kuna (Special)
Zajednica | Komentari