2013-11-25 , Autor: Kristijan Tićak, Peter Mayer, Slike: Gargolov, fact, de Diego

Osmijeh ne silazi s lica Mai-Lin, i ne ostavlja mjesta bilo kakvoj dvojbi - žena jednostavno obožava voziti motocikle. Prepuna oduševljenja prepričava našoj redakciji svoje stunt nastupe na hondi CBR 600 F. Mlada i zgodna plavuša iz Hamburga je profesionalna stunterica, jedina u Njemačkoj i tek jedna od možda deset u svijetu koji mogu izvesti nastup na tako visokoj razini.

A prošlo je tek pet godina otkad je kao 19-godišnjakinja odgledala svoj prvi profesionalni stunt show. Bila je to ljubav na prvi pogled, pa je Mai-Lin odmah krenula s treniranjem vožnje na stražnjem i prednjem kotaču na svojoj 34 KS snažnoj hondi CB 500.

I otad treniranju nema kraja. Mai-Lin koristi svaku priliku kako bi otišla u neki od lučkih terminala i između kontejnera vježbala driftanje, stoppie i wheelije.

U međuvremenu je u tome postala toliko dobra da je posao zubne tehničarke „okačila o klin“, te živi isključivo od svojih nastupa - ili na TV-u ili raznim bajkerskim okupljanjima i događanjima. No, takav život podrazumijeva i mnogo odricanja, ali Mai-Lin kaže kako strast prema stuntu još uvijek bukti. I sve dok je tako, ne želi ni pomisliti da u životu radi bilo što drugo.

Koliko snage treba pravi muškarac?



Pitanje koje se vrlo često postavlja i izvan konteksta motocikala. U svakom slučaju, može se i drukčije preformulirati, kao primjerice - čini li nas snaga uistinu sretnima? Mnogi će pritom zastupati tezu o snazi kako je „što više, to bolje“, no brojni podaci ne govore u prilog toj tezi.

Primjerice, dovoljno je pogledati samo statistiku prodaje novih motocikala u Hrvatskoj. Uglavnom se sve vrti oko brojke od 600 ccm, a sve iznad toga može se označiti iznimkom, a ne pravilom. Uz to, atraktivni sportaši na rubu 200 KS poput honde CBR 1000 RR-a ili pak kawasakija ZX-10 R-a više nisu ni u top-deset prodaje te se sve više pretvaraju u nedostižni luksuz kojeg si prosječan Hrvat ne može više priuštiti.

Stoga smo izabrali pet testnih motocikala koji bi ustvari trebali predstavljati uzlaznu krivulju snage: mini supermoto yamahu WR 250 X (32 KS), KTM duke R (71 KS), triumph street triple R (108 KS), kawasaki Z 1000 (137 KS) te ducati streetfighter S (159 KS).

Primjećujete li da su zastupljeni gotovo svi tehnički koncepti agregata - monocilindraši, V2, redni trocilindraš i četverocilindraš. Uglavnom se radi i o karakternim osobenjacima koji su pomalo odmaknuti od scene mainstreama. No, ponajprije su ti motocikli orijentirani da pruže najveću razinu zabave u vožnji.

Mai-Lin doslovce skače s motocikla na motocikl, ispipava ergonomiju i individualno podešava komande. Nakon trenutaka promišljanja, gledanja, odmjeravanja zamahnula je kosom, pogledala nas i rekla - „I dečki, krećemo?“
„Kako ne draga, na tebe se čeka“ - odgovara urednik Gert Thole, vođa Motorradovog testnog tima. Mai-Lin skače na najslabijeg člana testnog peterca - yamahu WR 250 X. Kaže, ne želi se odmah u početku premotorizirati. Yamahinih 32 KS zasigurno je neće izbaciti iz „sedla“, a poglavito ne u gradskom prometu. S motociklom koji teži 137 kg, Mai-Lin vozi slalom između automobila kao da su čunjevi. Tek kada smo napustili naseljeno mjesto i kada je „automobilska zmija“ nestala, naša je stunterica uhvatila priključak s velikim motociklima.

Lakoća postojanja na WR-u je evidentna uz dakako spomenuti nedostatak snage. Ima to i svojih prednosti, pa Mai-Lin prenosi kako se na tom motociklu svaki vozač osjeća kao potpuni vladar svoje sudbine. „Ovdje stvarno ništa ne može poći po zlu“ - zaključuje naša plavuša.

Yamahin život ovisi isključivo o visokim okretajima, pa se dodavanje gasa može usporediti s istiskivanjem soka iz naranče. Dakle, morate uistinu „muški“ stisnuti ne biste li izvukli i posljednju kap koja vam je potrebna. Tehnički bi to značilo, da život počinje na 8000 o/min, a završava sa 12.000 o/min. Naravno, te postavke traže neprestani angažman oko brzina u mjenjaču, što je prvih pola sata možda zabavno, no zatim postaje - naporno.