Povijest modela

Kawasaki GPz 500 S

Godine 1986. godine na sajmu IFMA u Kölnu predstavljeni GPZ 500 S trebao je popuniti rupu na tržištu: mali dvocilindarski motocikl koji zahvaljujući kontrabalansnoj osovini radi s izuzetno malo vibracija, a postiže gotovo 200 km/h. Sve u svemu, u prvim usporednim testovima s yamahom RD 350 kawasaki je nagurao do 195 km/h. U odnosu na slične četverocilindarske motocikle, sa svojih 196 kg nije nudio nikakve prednosti. Sam čelični okvir bio težak je 16,5 kg, a ipak se Japancima koncepcija sportski orijentiranog univerzalnog motocikla isplatila.

Početnici su se na kupnju odlučivali zbog lake voznosti i učinkovitog kočnog sustava. Malo iskusniji vozači radovali su se povoljnoj mogućnosti otvaranja pune snage motora sa 27 na 34,5 ili 60 KS zamjenom šibera i/ili poklopaca rasplinjača. Tako je Kawasaki do 1989. godine, kad se na tržištu pojavio konkurent suzuki GS 500 E, prodao GPZ 500 S u zavidnoj količini. Jedina spomena vrijedna prerada modela dogodila se 1994. godine, a tom izmjenom kotača i kočnog sustava GPZ je postao još upravljiviji.


Provjera

Stražnja bubanj-kočnica, koja je ugrađivana u modele do 1993. godine, svojim agresivnim učinkom plašila je mnoge vozače. Privikavanje je potrebno i na nervozno ponašanje motocikla na malim kotačima, od 16 cola, te na veliki moment uspravljanja pri kočenju u zavoju, koji se pojavljivao s njima. Uvođenje disk-kočnice straga i uporaba kotača od 17 cola popravila je vozne karakteristike. Tko ima dovoljno novca, može kupiti (i bolje će proći) model koji se proizvodi od 1994. godine.

Mogući nedostaci identični su na oba modela: potencijalni kupac pozornost bi trebao obratiti na oplate motocikla - tu se, naime, može dogoditi da popucaju nosači na bočnim oplatama. To oštećenje pojavljuje se zbog stalno prisutnih finih vibracija. Moguće je i oštećenje nisko ugrađenog bug-spojlera pri kontaktu, na primjer, s povišenim rubom kolnika. Nekakvi tipični tehnički nedostaci na GPZ-u u dugom nizu godina nisu se iskristalizirali. Iako je maraton test na 40.000 km pokazao da je GPZ 500 S spreman za obnovu (tarne površine cilindara i klackalice ventila potrošene, bregaste osovine i par zupčanika pete brzine pokazuju jasne znakove potrošenosti, brtvene su površine ventila natučene), svejedno se pitamo radi li se ovdje samo o motociklu koji služi za odlazak u trgovinu. Naravno da ne. Ni kasnije nismo mogli čuti glasne negativne kritike o motociklu, ni od servisnih radionica, a ni od vlasnika.


Prilagodba

GPZ 500 S i s kotačima od 17 cola pomalo je nervozan što se tiče voznih karakteristika. Više mira u vožnji postići ćete ugradnjom guma dunlop sportmax. Preporučljive su i gume bridgestone BT 45, koje su po pitanju hvatljivosti iznad dunlopa. Kočni je učinak malog kawasakija s originalnim kočnim oblogama nenadmašan, ali su zato zamjenske obloge cijenom nešto povoljnije. „Normalni“ će vozači podešenošću elemenata ovjesa biti zadovoljni, jedino će sportski orijentirani, koji su skloni jačem kočenju, morati posegnuti za progresivnijim oprugama prednje vilice od firmi Wilbers ili White Power. Nosači bočnih ogledala dosta su kratki, pa su vlastite ruke jedino što u njima vidite. Slaba je ponuda zamjenskih ogledala s dužim nosačima pa se tu stanje i ne može pretjerano popraviti. Tu jedini spas nude ogledala s modela GPX 600 R ili GPZ 900 R. Ne pretjerano visokim vozačima na duljim vožnjama prednji spojler-vjetrobran dodatno će rasteretiti vratne mišiće, a tu u obzir dolaze vjetrobrani firme MRA ili JF Motorspor. GPZ, koji je proizvođen u nekoliko zatvorenih verzija, do punog ili željenog broja snage od 27, 34, 50 ili 60 KS dolazi jednostavnim kombinacijama šibera i poklopaca rasplinjača.


Razvoj modela

1987. Uvođenje modela (tip EX 500 A1) s kotačima od 16 cola, sprijeda jedan disk, straga bubanj


1988. Sprijeda dvostruki diskovi s jednoklipnim kočnim čeljustima (prije dvoklipna čeljust), tip EX 500 B1


1994. Tip EX 500 E1: kotači od 17 cola, disk-kočnica straga, prednje dvoklipne kočne čeljusti, modificirane oplate


1997. Prerada (tip EX 500 E4): sekundarni zračni sustav KCAS (Kawasaki clean air system), izmijenjeni rasplinjači

1999. Uklanjanje dodatne stražnje zaštite kotača (dužina motocikla 2095 umjesto 2115 mm)

2003. Tip EX 500 E 10: isporuka s punom snagom od 60 KS serijska, 34 KS moguće po želji (dotad obratno). Od 1997. nije se promijenilo previše toga, krajem godine rasprodaja preostalih motocikala poslije prestanka proizvodnje


Stanje na tržištu

Ovaj je kawasaki svoje poklonike već s prvim modelima našao i na hrvatskom tržištu, pogotovo među ne previše sportski ambicioznim vozačima, koji su se ipak odlučili za sportski izgled motocikla, ali i među vozačima početnicima. Nerijetko se može vidjeti i u vlasništvu pripadnica ljepšega spola. To je dosta dobar motocikl za vozače koji nemaju pretjerano velike zahtjeve, a na motocikl ne namjeravaju potrošiti preveliku količinu novca. Prvi modeli kawasakija s kotačima od 16 cola od 1987. do 1994. godine prodaju se po cijeni od 7000 do 13.000 kuna. Modeli poslije 1994. godine, odnosno noviji i nešto atraktivniji modeli s kotačima od 17 cola i nekim preinakama, nešto su skuplji, ali ne previše. Na cijenu najviše utječu godina proizvodnje i opće stanje motocikla, a ne toliko dorade na njemu iz 1994. godine. Cijena modela iz 1994. do 2003. kreće se od 13.000 do 22.000 kuna.


Mjerenja (model sa 60 KS)

Najviša brzina solo (sa suvozačem) 182 (169) km/h
Ubrzanje 0-100 km/h solo (sa suvozačem) 5,3 (6,6) s
Elastičnost 60-140 km/h solo (sa suvozačem) 22,1 (31,5) s
Potrošnja na 100 km 5,1 do 10 l