2010-08-25 , Autor: Ozren Buriša, Slike: Jorg Kunstle | |
Na tržište je svježe lansirana i automatska inačica honde VFR, a mi smo kao jedini hrvatski novinari bili u prilici voziti je na testnoj ruti u Alpama. Je li DCT samo Hondin hir ili stvarni korak naprijed?
Automatski mjenjač?! Dok imam lijevu ruku - nikada! Fenomenalna je odbojnost koju smo svi osjetili prema ulasku automatike u svijet motocikala, kao da se tako nešto protivi motociklističkim vjerskim uvjerenjima. Ona pripada svijetu skutera ili eventualno ekscentričnih motocikala poput honde DN-01. U redu, aprilia mana je slučaj za sebe, a oprostili smo i velikom toureru yamahi FJR 1300 A. Ali zašto moraju uništiti i motocikle poput novog sport tourera VFR 1200?
Sjesti za upravljač novog VFR-a sa sustavom dvostruke spojke (dual-clutch transmission) u najmanju je ruku velika privilegija, a još je važnije da je to prilika da zaboravimo sve što su nas učili o automatskim mjenjačima. Lijeva strana upravljača izgleda siromašno bez ručice spojke, ali barem je klasični ključ još uvijek tu. Kontakt ključem, dodir elektrostartera na tipičnom mjestu i V4 zagrmi. Od trenutka paljenja možete zaboraviti na klasiku i uploviti u neki novi svijet. Desni palac na prekidaču i na displeju se pali oznaka „D“.
Budući da je funkcija tog moda rada spojke ekonomična vožnja, tako smo i započeli testiranje - sasvim turistički. Kretanje je bez greške, a automatsko doziranje spojke fino pokreće motocikl s mjesta. Strmi nagib ceste? Nebitno. Penjanje na rubnik od deset centimetara? Nije problem. Nećete pronaći situaciju u kojoj bi doveli do gašenja motora jer se otpuštanje spojke prilagođava svim izazovima. Kretanje, 15 km/h i osjetimo prvo mijenjanje brzine. Bolje rečeno, ne osjetimo baš, ali vidimo brojku „2“ na displeju. I tako se priča nastavlja, sve do šeste brzine, i to s vrlo ranim mijenjanjem koje se katkad dogodi i ispod 3000 okretaja. Ipak, konkretni okretaji se mijenjaju ovisno o nagibu ceste i količini gasa.
Lagana smo zatrzavanja osjetili tek u oštrim zavojima kod otpuštanja i dodavanja gasa, i to u nižim brzinama. Razlog nije mjenjač koliko kardan koji ima prostora za poboljšanja, ali od treće brzine na gore, mijenjanje je besprijekorno - ako se baš ne koncentrirate, nećete ga ni primijetiti. Jedino što nas smeta je prerano mijenjanje brzina prema gore i prekasno prema dolje. No, problem je još veći uzmete li u obzir urođenu slabost motora ispod 3000 okretaja gdje jednostavno nema dovoljno potiska, a automatika svejedno odlučuje da se u tom spektru ostaje. Nikako zadovoljavajuće za sportsku vožnju!
Obujam: 1237 cm3
Snaga: 173 k (127 KW) 10000 rpm
Okretni moment: 129 Nm @ 8750rpm
Prednja kočnica: 320 mm , , 6 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti
Stražnja kočnica: 276 mm , , 2 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti
Prednja guma: 120/70 ZR 17
Stražnja guma: 190/55 ZR17
Obujam spremnika: 18,5 l
Maksimalna brzina: 282 km/h
VIDEO Yamaha MT-09 Y-AMT: Koliko smisla ima automatik? |
Piaggio MP3 310: Brži, agilniji, moderniji |
Benelli TRK 702: Fokusiran na cestu |
CF Moto 700 CL-X Sport: Kratki espresso |