Harley-Davidson Touring i Sportster modeli 2018. - Test

Test | Harley-Davidson Touring i Sportster modeli 2018.

2018-11-26 , Autor: Marko Santini, Slike: Harley-Davidson

Nesvakidašnjom svjetskom prezentacijom tijekom tri dana u okolici Splita, Harley-Davidson naglasak je stavio na uživanje i vožnju te ponudio testiranje postojećih i novih modela

“You can go your own waaaaay…”, iz zvučnika direktno u kacigu treštali su Fleetwood Mac, dok je pod plavim nebom s lijeve strane prolazio spektakularan, 1508 metara visok vrh Svilaje, a s desne prekrasno jezero (a ne rijeka) Peruća. Pred nama se otvarala zavojita cesta prema Vrlici, nije bilo prikladnijeg soundtracka za vožnju Harley-Davidsona. Osim možda 'Zaustavi se vjetre'! Šala, naravno.

U ovom slučaju, #freedommachine bio je aktualni Street Glide, prvi u nizu modela koje smo vozili (Harleyjevci bi rekli - doživjeli) tijekom trodnevnog eventa ‘Ride, Ride, Slide’ održanog u Splitu i okolici za oko 160 novinara iz cijeloga svijeta. Predstavnici američke marke su jasno i glasno objasnili da nije riječ o uobičajenoj prezentaciji na koje smo naviknuli - s mnogo žurbe i strke, a rijetko i toliko vožnje, sve utrpano u jedva dan i pol - već da smo ovdje prije svega kako bismo se opustili i uživali u svakom kilometru tijekom puna tri dana.
Osim gušta vožnje, naravno, brojni su drugi razlozi zbog kojih je ovaj event važan za Harley, a glavni je svakako prva prilika da novinari isprobaju nove Sportstere, Iron 1200 i Forty-Eight Special. Prije vožnje tih modela u dalmatinskom zaleđu proveli smo dan u ‘sedlu’ dvaju kultnih američkih Touring motocikala.

DAN 1, 280 kilometara - Touring modeli

Vrlički rock&roll

Iako nisu značajno mijenjani otkako su prije nepune dvije godine dobili novu generaciju motora Big Twin, Street Glide i Road Glide svojevrsni su simboli Harley-Davidsona i među najvećim modelima u ponudi, što je očito bio dovoljan razlog da ih se ovom prilikom ponovno gurne u središte pažnje. Odnosno, kako nam je Nik iz Harley-Davidsona objasnio: “Želimo vas podsjetiti na doživljaj vožnje naših Touring motocikala na otvorenim cestama u prekrasnom okruženju.”

No budući da dosad nisam imao priliku voziti Harley, taj doživljaj nisam poznavao. Naime, ovo je bilo moje prvo upoznavanje, pa ne čudi da sam se sljedećeg jutra pri sjedanju na Street Glide u mislima na tren poigrao detaljima tehnike uspravljanja 376 kilograma teškog prevrnutog motocikla s poda. Tu vještinu, nasreću i naposljetku, nije bilo potrebe naučiti, ponajprije jer je veliki motocikl znatno ‘pitomiji’ nego što biste očekivali. Da, pri niskim brzinama i kod polukružnog okretanja itekako ste svjesni te velike mase koja zahtijeva određeno privikavanje, no kako je smještena poprilično nisko, tako se Street Glideom dosta jednostavno upravlja - unatoč naizgled golemom (te odmah prepoznatljivom) Batwing-oklopu s okruglim svjetlom, koji je fiksiran na vilicu i pri skretanju se pomiče s upravljačem.

Masa ionako već nakon prvih nekoliko stotina metara vožnje pada u zaborav, a tada se u prvi plan gromoglasno gura Milwaukee-Eight 107, karizmatičan novi Big Twin dvocilindraš od 107 kubičnih inča, odnosno ‘po naški’ čak 1745 ccm. ‘Eight’ u nazivu označava modernu osmoventilsku tehnologiju novog uljem hlađenog motora. Pored vrlo ugodne zvučne kulise velikog Big Twina punog karaktera, pažnju će vam preoteti okretni moment - 150 Nm od 3250 o/min u svakom trenu kristalno jasno opisuje značenje izreke ‘there’s no replacement for displacement’.

U svakom od šest stupnjeva prijenosa dovoljno je da motor vrti oko 1200 o/min i Street Glide će vrlo odlučno povući, poprilično snažno ubrzavajući do iznad 5000 o/min. No za vožnju u krajnjem radnom području motora nema potrebe - Street Glide, kao i Road Glide, više gušta pruža uz što manje okretaja, odnosno korištenje te goleme elastičnosti, jer Big Twin daje mnogo do samo 3500 o/min. Milwaukee-Eight je, kako god ga koristili, nesumnjiva zvijezda ‘showa’ koja povremeno skreće pažnju s drugih Street Glideovih kvaliteta, poput udobnosti.

Položaj vožnje je vrlo ugodan i prirodan - uspravan i s blago ispruženim rukama, a široko i debelo podstavljeno sjedalo nije značajno umaralo ni nakon cjelodnevne vožnje. Veliki prednji oklop, a osobito Batwing kod Streeta, pruža i vrlo dobru zaštitu od vjetra. Osim toga, oba Touring modela opremljena su tempomatom i infotainment sustavom Boom Box 6.5 GT s dodirnim zaslonom te jednostavnim kontrolama koji, osim već spomenutog slušanja glazbe (Harleyjevci su ugradili mp3 uređaj s playlistom od 173 pjesme, a glazba se jasno čuje do oko 110 km/h), omogućuje korištenje navigacije, spajanje mobitela putem Bluetootha i drugih funkcija.

Cesta prema Vrlici, kao i one u smjeru Drniša i Knina, otkrile su da Street Glideu, osim laganog ‘krstarenja’ na tempomatu pri 90-100 km/h i uživanju u prekrasnom pogledu na krajolik, odgovaraju i zavoji. U njih kreće polagano, ali precizno, uz vrlo malu slobodu nagiba, jer u serpentinama Harley grebe nožnim osloncima. Brzo provezeni dugi zavoji Street Glideu više pristaju, ističući ohrabrujuću stabilnost koju ne uznemiruju ni lošije ceste, a samopouzdanjem pune i Brembove četveroklipne prednje kočnice Reflex s dva diska - uvijek učinkovito i snažno usporavaju oba modela, istodobno djelujući i na stražnji disk.

Premda je riječ o gotovo istovjetnom motociklu, pokretanom istim, 90 KS snažnim, brundavim dvocilindrašem Milwaukee-Eight, Road Glide u vožnji ima drukčiji karakter - u zavoje skreće osjetno brže te se doima agilnije, nudeći preciznije prilagođavanje putanje u zavoju. Razlog je vjerojatno samo oklop Sharknose koji, pored dinamičnijeg izgleda te dvostrukih LED-svjetala, ima drukčiji način montiranja - umjesto na vilicu, pričvršćen je na okvir, oslobađajući prednji dio nepotrebne mase (unatoč tome, Road je sveukupno 12 kg teži od Street Glidea).
Osim te ponajprije vozačke razlike, kao i drukčijeg dizajna, Street Glide i Road Glide, koji startaju od 234.000, odnosno 237.000 kuna, nude jednaku lakoću svladavanja velikih udaljenosti u iznenađujućoj udobnosti - prvi dan odvozili smo rutu od čak 280 kilometara i u hotel se vratili manje umorni nego što smo očekivali.

DAN 2, 160 kilometara - Sportster modeli

Sport i more

Bez glazbe, no vožnjom uz more s više vjetra u prsima, započeo je dan testiranja novih Sportstera. Prvih 30-ak kilometara magistrale u smjeru Brela poslužilo je za upoznavanje s Ironom 1200, temeljenim na dobro poznatom istoimenom modelu oznake 883, čija je glavna novost presađeni četveroventilski Evolution 1200 V-Twin, motor kakav koristi i Forty-Eight Special. Oba modela, ističe Harley, nastavljaju markinu tradiciju Sportstera koja je započela još 1957. te se ističu širokim rasponom individualizacije koji ih je tijekom posljednjih 60 godina svrstao među legende ‘custom’ scene - ovogodišnji katalog Harleyjevih tvorničkih dorada broji čak 1026 stranica.

Uz velik motor, oba jednosjeda dijele okvir, stražnji kotač (150/80B16), podesivi stražnji ovjes, vilicu i kočnice te 70-im godinama inspirirane nove retro grafike spremnika goriva - inače, Ironov zaprima 12,5, a ‘peanut’ rezervoar Speciala samo 7,9 litara. Ne računajući nekoliko dizajnerskih pojedinosti, značajno se razlikuju jedino njihovi prednji dijelovi i ‘fists in the wind’ ergonomije - Iron 1200 sprijeda ima 19-colni kotač (100/90B19) i 8,75-inčni Mini Ape upravljač, a Forty-Eight Special koristi 7,25 inča visok upravljač Tallboy te 16-inčni kotač s ‘debljom’ gumom (130/90B16).

Uz opušten i razmjerno nizak (735 mm) položaj sjedenja s gotovo lijeno ispruženim rukama te u koljenima blago svijenim nogama, Iron 1200 je vrlo udoban, a iako sjedalo Cafe Solo tijekom cijelog dana nije podupiruće kao na, primjerice, Touring modelima, više je no adekvatno za kraće vožnje, za koje su Sportsteri, tvrdi Harley, i stvoreni, pa je i 160-kilometarska ruta bila zamišljena da povremeno nakratko stanemo, popijemo kavu, uživamo u pogledu, okinemo selfie - odnosno koristimo ove motocikle baš kao i vlasnici Sportstera koji u njima uživaju.

A uživati nije teško - zrakom hlađen motor Evolution od 1202 ccm možda razvija ‘samo’ 67 KS, no iznenađujuće dobro se nosi sa 256 kilograma Ironove ukupne mase. Osim što ne uskraćuje vrlo dobre performanse, kilaža ne umanjuje ni vozačko iskustvo, pa Iron lako i predvidljivo skreće, dovoljno jasno komunicirajući vozaču što se događa na točki kontakta gume s asfaltom - nema bojazni da ćete prekoračiti granicu prianjanja, jer će vas u tome znatno ranije ograničiti razmjerno skromna udaljenost između nogara i ceste, struganjem dajući do znanja da je limit naginjanja u zavoju dosegnut.

V-Twin je pri svim okretajima, a ponajprije niskima, karizmatično brundav, premda se ne bismo bunili da je ispušni sustav još glasniji za punokrvno Harleyjevo zvučno iskustvo. Uz 96 Nm od 3500 o/min, a većinom dostupnih još niže u rasponu okretaja, dovoljno je ‘ušaltati’ četvrtu ili petu brzinu te od poprilično konzervativnih brzina koristiti val okretnog momenta za ugodno napredovanje, čak i sigurna pretjecanja pri uobičajenim, magistralskim brzinama. Ironov je mjenjač pohvalno precizan, ali i bučan - ta ‘mehaničnost’ nije znak problema, već samo činjenice da svaki put kada promijenite stupanj prijenosa, toga ste itekako svjesni (kasnije otkrivamo da mjenjač drugog novog Sportstera dijeli istu karakteristiku).

Jedan veliki macchiato pa pregršt prekrasnih, srednje brzih zavoja, stižemo do možda najljepšeg (svakako najfotografiranijeg) dijela magistrale između Splita i Makarske, uvale nekoliko kilometara prije Brela, gdje cesta serpentinama naglo skreće uzbrdo u smjeru Ciste Provo i granice s BiH.

Iron 1200 mijenjamo za Forty-Eight Special, toliko sličan, a istodobno i drukčiji Sportster, ponajprije osmišljen kao svojevrstan tvornički custom motocikl. Za razliku od Irona, s mnogo crnih dijelova, Special u oko upada zahvaljujući sjaju brojnih kromiranih detalja. Odmah se ističe i osjetno drukčijom ergonomijom - noge su primjetno ispruženije, a neznatno je udaljeniji i upravljač Tallboy, što rezultira nešto agresivnijim, no još uvijek ugodnim vozačkim položajem te, barem se nama čini, kudikamo većim ‘kul’ faktorom.

Razlike se ubrzo očituju i u vozačkom iskustvu koje je neizbježno izmijenjeno (drugim riječima - unaprijeđeno) ugradnjom 16-inčnog prednjeg kotača - Forty-Eight blaže upija rupe i izbočine, a bolje se nosi i s neravninama u zavojima, pružajući dodatan sloj stabilnosti za koji, vozeći Iron 1200, ne biste ni znali da biste mogli poželjeti. Pored toga, ambicioznije skreće u zavoje te lakše i brže reagira na promjene smjera, a nešto više pozicionirani nožni oslonci blago su podignuli granicu na kojoj započnu strugati po cesti. Ukratko - specifičnosti vozačkog položaja i dinamičke promjene ostvarene kotačem manjeg promjera Forty-Eight Special čine motociklom koji ćete na istoj cesti voziti brže i s nešto većim osmijehom na licu nego Iron 1200. To ni u kojem slučaju ne znači da potonji model nije zabavno voziti, već da je Special u vozačkom smislu ipak nešto posebniji.

Kao i kod Irona, na Specialu je također gušt istraživati potencijal motora Evolution koji jednakom lakoćom lovi troznamenkaste brojke na okruglom brzinomjeru - idealna ‘zona’ za uživanje na otvorenoj cesti, uostalom, i u ovom se slučaju kreće između otprilike 90 i 120 km/h. Naravno, u petoj brzini uz dubok bas u tom rasponu relativno sporovrtećeg dvocilindraša.

Na oba Sportstera ugodno iznenađuju kočnice koje, unatoč samo jednim diskom sprijeda (uparenim s dvoklipnim kliještima) zaduženim za usporavanje ovih teškaša (Special također ima masu od 256 kg), raspolažu više nego adekvatnom snagom, solidnim doziranjem te izdržljivošću.
Također impresioniraju kvalitetom, kako materijala, prekidača i završne izrade, tako i pažnjom prema detaljima, poput utisnutog natpisa ‘Milwaukee, USA’ na dnu upravljača, sitnicom koja vjerojatno oduševljava zagrižene ljubitelje brenda. Posebno lijepo izgledaju i spomenute grafike natpisa ‘Harley-Davidson’ na spremnicima goriva koji su dostupni u crnoj, crvenoj (odnosno boji trule višnje) i bijeloj boji.

Nakon još jedne kave, ručka, nekoliko stanki uz užurbano fotografiranje prekrasnih pogleda mobitelom i gotovo 100 kilometara vožnje, uslijedilo je spuštanje niz brdo i povratak na magistralu u smjeru Splita, tijekom kojeg smo ponovno zamijenili motocikle.

Nove Sportstere naposljetku dijele nijanse, a posljednji dio vožnje poslužio je za dodatno izoštravanje dojmova koje smo prikupili tijekom 160-kilometarske vožnje - Iron 1200 pruža opušteniji i dugoročno udobniji vozački položaj, a Forty-Eight Special veću preciznost i užitak u vožnji, dok oba imaju karakteran te zaista za sve prilike dovoljno snažan motor V-Twin, vrlo učinkovite kočnice, primjereno udoban ovjes, visoku kvalitetu izrade i rijetko bogato naslijeđe. Samo ovo potonje mnogim ljubiteljima američkog brenda opravdava cijenu ‘članstva’ u 115 godina staroj motociklističkoj obitelji, koja započinje od 105.000 kuna za Iron 1200, odnosno od 114.000 kuna za Forty-Eight Special.

DAN 3, Flat-track utrka i Ruben Xaus

Xaus, Martin i hitna pomoć u splitskom zaleđu

Za nekoga tko motociklom gotovo nikad nije sišao s asfalta, vožnja trkaćeg Harleyja Street Roda 750 u flat-track natjecanju protiv kolega iz cijeloga svijeta, popriličan je izazov. Upravo je to bila treća riječ u nazivu ‘Ride, Ride, Slide’ i ujedno plan za treći dan eventa. Na maloj, ovalnoj flat-track stazi usred ničega, u splitskom zaleđu dočekali su nas bivša zvijezda Moto GP-a i World Superbikea Ruben Xaus, aktualni favorit europskog prvenstva DTRA Hooligan, Grant Martin, i - hitna pomoć. Ruben i Grant bili su zaduženi da nam objasne osnove tehnike flat-track vožnje i daju instrukcije, a hitna pomoć za slučaj da ih nismo dobro poslušali.

Staza je ovalna, a vrlo skliska zemljana podloga presvučena je finim slojem prašine koji okretanje gasa na 85 KS snažnom trkaču pretvara u pravi test strpljenja i preciznosti. Dodatna komplikacija - nema prednje kočnice! Ukratko, ideja je krenuti iz druge brzine, navući što višu brzinu prije točke kočenja, zatim na tren usporiti stražnjom kočnicom, prebaciti u prvi stupanj, otpustiti spojku te dopustiti da kočenje motorom uz istovremeno ‘guranje’ motocikla u zavoj i pritiskanje lijeve noge u podlogu pomogne učinkovitijem skretanju. Zatim pažljivo dati gas i uz neizbježno proklizavanje pod gasom ‘ispaliti’ na sljedeću ravnicu. Tko prvi prođe ciljem nakon pet krugova, pobjeđuje.

Nakon montiranja posebne čelične podloge na lijevo stopalo, kreću dvije runde po pet probnih krugova, a zatim i natjecanje među novinarima. Uz Xausovu pomoć, polako, ali sigurno, svi su sudionici tijekom dana barem malo napredovali - za nekog tko motociklom gotovo nikad nije sišao s asfalta, pobjeda u prvoj utrci bio je više no zadovoljavajući rezultat. Druga je započela padom u prvom zavoju, zatim ponovljenim startom te naposljetku gubitkom utrke, ali nema veze, jer uz sudjelovanje i zabavu, steklo se novo iskustvo.

Zaključak
Nakon puna tri dana vožnje, pjesma ‘Go Your Own Way’ još uvijek se vrti u glavi i nameće kao službeni soundtrack brojnim novim uspomenama na uživanje motociklima u prekrasnim dalmatinskim krajolicima. Nesvakidašnjom prezentacijom ‘Ride, Ride, Slide’ Harley-Davidson uspio je organizirati nešto drukčije, istodobno podsjećajući na legende i upoznavajući nas s dva nova modela. Uostalom, oni su tek dio niza od ukupno 100 novih modela koje marka planira lansirati do 2027., a koji bi trebali biti kamen temeljac novog poglavlja u Harley-Davidsonovoj povijesti.

Zajednica | Komentari