Test | Ducati diavel je Sotona
Ducati poznaje čarobnu formulu za stvaranje uzbudljivih nakeda, zabavnih funbikeova te strastvenih sportaša. No, iz Pandorine je kutije nedavno izašlo novo „čudovište“. Ime mu je diavel, a u prvu smo vožnju krenuli zajedno s Ducatijevim direktorom Claudijom Domenicalijem
Sunce se polako probija kroz gusti jesenski oblak magle. Iako je pred nama predivan sunčan dan, cesta je vlažna i skliska, još uvijek mokra od jučerašnje obilne kiše. Želite li u tim uvjetima voziti cruiser sa stražnjom gumom širine 240? Pitanje koje i čelične profesionalce poput nas tjera u razmišljanje, a dvojba je trajala sve dok Ducatijev direktor Claudio Domenicali nije iz najudaljenijeg kuta velike mračne hale osobno izgurao novog kralja Bologne - ducati diavel!
Tako je početna dilema odjednom isparila poput magle na jutarnjem suncu, i sve je u trenu bilo spremno za našu prvu vožnju. Dakako, riječ je o prototipu diavela, a serijski će motocikli biti spremni tek početkom veljače, nakon što ih Ducati i službeno predstavi struci.
„Izgleda moćno, zar ne? U vožnji je još spektakularniji, vidjet ćete.“ - dobacuje Domenicali. Budući da je šef izabrao magistralnu cestu s obiljem zavoja, iznimno smo radoznali kako će diavel „plesati“ po žiletu zvanom talijanska cesta. No, u svakom slučaju, mi ćemo mu puhati za vratom, i to na multistradi S.
Dvije su stvari postale jasne već nakon nekoliko kilometara vožnje. Najprije, Domenicali je izvrstan vozač, jedan od ponajboljih među menadžerima. Ili je možda najbolji menadžer među vozačima? Uostalom, nije ni važno, već je samo bitno da je vožnja s njime zabavna i uzbudljiva.
I drugo, znatno značajnije - diavel se s labirintom zavoja te klizavom cestom vrlo dobro nosi, prikazujući se iznimno dinamičnim, okretnim te agilnim motociklom, pa smo se svojski namučili da ga sustignemo, čak i kada smo „kabl“ povukli do kraja.
Već i površna analiza tog power cruisera objašnjava zašto je tomu tako. Naime, pogonski agregat je V2 testastretta, a potječe upravo iz multistrade. U diavelu je dodatno oplemenjen, i to novim ispušnim sustavom te izmijenjenim usisnim kanalima. To mu je u konačnici donijelo nekoliko „konja“ više te poboljšalo potisak iz donjih režima okretaja. Službeno, Ducati deklarira 162 KS, dok je naša procjena da bi nakon homologacije ta brojka mogla pasti na 155. Usporedbe radi, multistrada je homologirana na 148 KS, što je potvrdio i naš mjerni uređaj u redakciji.
Da se tolika količina snage u V2 agregatu sama po sebi pretvara i u toliko željeni božanski potisak, leži u prirodi stvari. Ili bolje rečeno, u kombinaciji nekoliko parametara. Naime, nisko smješteni centar težišta, dugi međuosovinski razmak te urnebesne performanse motora omogućuju uraganska ubrzanja s golemom količinom trakcije, jer motocikl ne tendira podizanju na stražnji kotač.
„Ubrzava bolje od 1198, vjerujte mi na riječ!“ - kaže Claudio. Već sada nam napamet padaju razne ideje te maštoviti dvoboji. No, jedna yamaha V-max je snažnija, a triumph rocket III ima znatno više obujma.
Međutim, Claudio na te provokacije odgovara s neprikrivenim smiješkom zadovoljstva - „Da gospodo, ali oni imaju i kojih stotinjak kilograma više. Imajte to na umu. Siguran sam da će ih naš Sotona pojesti za doručak.“
Uistinu je tako, jer diavel bez tekućina na vagi pokazuje tek 207 kg.
Ducati je prvi u tu klasu uveo koncept gradnje od lakih materijala, pa stoga nije ni čudo kako je agilno diavel klizio kroz naizmjenične kombinacije zavoja.
S druge strane, čudilo nas je s kakvom se lakoćom motocikl spuštao u nagib, i to unatoč straga montiranom pravom „valjku“ širine 240. No, Domenicali i za to ima spreman odgovor: “Htjeli smo postaviti nove standarde i mjerila klase. Diavel je ponajprije agilan i vozan motocikl koji je potpuno u rangu jedne multistrade, pa čak i sportaša 1198.“
Uobičajeno talijansko pretjerivanje ili trenutak zanosa uzrokovan emocijama? Taj nam se put ipak činilo da je šef u pravu, ili bar na dobrom tragu da bude u pravu.
Uz to, da bi izbjegnuli tipičan osjećaj „preklapanja“ široke stražnje gume, Ducati je u suradnji s Pirellijem razvio posebnu konturu i dimenziju stražnje gume. Pritom se ne radi o uobičajenom promjeru kotača od 18 cola, već o novom od 17, a guma je u rubnim dijelovima gazne površine šiljatija od svoje konkurencije.
Također, oštra kontura stražnje gume omogućuje brzo padanje u zavoj, a cijeli je nagib neutralan, s izrazito čistim linijama prolaska zavoja.
A na ravnome? Autocesta je pokazala da diavel može svojski potegnuti, i to bez znakova umaranja. „Ne, nismo još testirali kolika je najviša brzina“ - bila je jedina Domenicalijeva rečenica u kojoj nam nije ponudio odgovor na naše pitanje. No, to će mu odgovoriti redakcija Motorrada, i to već poslije prvog testa tog motocikla koji slijedi odmah nakon službenog predstavljanja. Jedva čekamo da vidimo što talijanska Sotona uistinu može.
Zajednica | Komentari