Test | Dodatni info - "Struganje ušima"
Temelj mastertesta u Alpama su mjerenja poput brzog slaloma, vožnje u krug promjera 46 metara ili pak kočenja na nizbrdici. Tu se doslovce vidi od kojeg je materijala koji motocikl „satkan“
U trenutku kada je dvadeset motocikala poredano jedan do drugoga za „milenijsku“ fotografiju podno planinskog vrha, pola je testa u pravilu već iza nas.
Prvi dio, koji obično ne vidite, ustvari je iznimno važan. Zašto? Jer vrlo objektivno prikazuje mogućnosti pojedinog motocikla. Primjerice, otkriva rezerve okvira, ovjesa i kočnica u trenutku kada se motocikl dovede do najviših granica.
Mjerenja na poligonu Neuhausen uključuju mjerenja poput brzog slaloma između čunjeva ili prolazak kruga u promjeru 46 metara, i to u solo vožnji te udvoje. Tada nerijetko na motociklima struže sve - čizme, slideri, bočni poklopci na motoru pa i uši na glavi.
Iznenađenja ni ove godine nije nedostajalo, a cijeli pregled svih mjerenja možete pročitati u našoj tablici.
No, neka ćemo mjerenja ipak izdvojiti. Primjerice, u slalom vožnji (solo vožnja kao i udvoje) testna ekipa big bikeova potpuno drži korak sa sportašima. Dok sportski motocikli profitiraju od vrhunski preciznog ovjesa, nakedi se voze ugodno i brzo zahvaljujući širokom upravljaču te uspravnoj poziciji sjedenja.
Mjerenja poput ubrzanja od 0-140 km/h, elastičnosti uzbrdo u drugoj brzini ili kočenja na nizbrdici izvode se na alpskim cestama, gdje je također bilo iznenađenja. Spomenimo i jedno neugodno. U mjerenju elastičnosti u drugoj brzini uzbrdo honda VFR 1200 DCT je bila bolja tek od tri allroundera s gotovo dvostruko manjim obujmom - honde CBF 600 f, yamahe XJ6 diversiona f te ducatija monstera 696.
S druge strane, u kočenju na nizbrdici najbolji rezultat neočekivano je postavio Kawasakijev div GTR 1400 (22,9 metara) koji je i u najekstremnijoj situaciji zadržao stabilnost i što je još važnije - stražnji kotač na podlozi. Najlošiji rezultat također je pripao kawasakiju, i to modelu Z 1000. Naime, sa 31,4 metra je uvjerljivo najlošiji motocikl na testu, barem kada se gleda to mjerenje.
Potrošnja je oduvijek bila pod posebnim povećalom. Tko želi putovati što jeftinije, treba znati da su allrounderi u konačnici u tom segmentu ostvarili fenomenalne rezultate. Usprkos činjenici da se vožnja sastoji od stalnih uspona tijekom kojih rad na mjenjaču traži pojačani angažman, potrošnja se na tim motociklima kretala od 4,1 l/100 km (honda CBF 600 f) do 4,5 l/100 km (yamaha XJ6 diversion f). Jedini koji je mogao parirati rezultatu malog CBF-a je bio Kawasakijev versys za koji se također može reći da troši kao „upaljač“ (4,1 l/100 km). Hondina kvaliteta - uzme li se u obzir da joj je teoretski doseg nevjerojatnih 482 km - više dolazi do izražaja.
S druge strane, pridjev „štedljiv“ nikako ne zaslužuju talijanski motocikli - aprilia RSV4 ili MV agusta brutale. Čak sedam, odnosno 6,8 litara na prijeđenih 100 km gotovo je dvostruko više od rezultata malih allroundera. Gnjev vozača je tim veći ako Talijani, koji su inače poznati kao osobito marljiva nacija, na nekoj od rijetkih benzinskih crpki u Dolomitima, odluče uzeti predah. Tada nećete uživati u uzbudljivom zvuku tih moto dragulja, već u sablasnoj tišini tog predivnog krajolika.
Ovdje se može nalaziti i vaš oglas. Više na marketing@motorpresse.hr
Zajednica | Komentari