Alpenmasters 2021: Ducati Monster vs. Aprilia Tuono 660 - Test

Test | Alpenmasters 2021: Ducati Monster vs. Aprilia Tuono 660

2022-03-14 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Jorg Kunstle

Italija igra glavnu ulogu u mid-bikini-obračunu na Grossglockneru. Potpuno novi Monster iz Ducatija namjerio se na jednako svjež Tuono 660 iz Aprilije. Izjednačena borba do samoga završetka ili uvjerljiva pobjeda jednog od takmaca? Sljedećih 1200 metara nadmorske visine donijet će odluku

Knjiga je pala na - jedno slovo. Zračno hlađeni 797 više nije s nama, a nedavno su nestali i relativno svježi 821 i 1200! Novi, univerzalni i jedinstveni Monster jednostavno će morati udovoljiti svima. Ili pak većinu razočarati, ovisi kako gledate. Da, modelska serija, koja je nekoć Ducatiju donosila vrhunske prodajne rezultate i veliku slavu, za 2021. uključuje tek jedan jedini model. No novi Monster - ako ništa drugo - barem nosi gene optičkog prepoznavanja koji karakteriziraju sve njegove prethodnike. Izuzev čeličnog cjevastog okvira koji je zamijenjen novim alu-profilima. Da, V2 s kutom cilindra od 90 stupnjeva 'visi' na aluminijskom prednjem okviru i čini most do točke prihvata stražnje vilice.

Koliko god vatreno crven bio novi Monster, sadašnji izdanak Ducatija mirno počiva na bočnom osloncu te osluškuje bučnu pozadinsku buku kojom se Tuono 660 približava naplatnoj kućici u Ferleitenu na ulazu na Grossglockner. Tuono, drugi naziv koji definira marku Aprilia te jedan od komercijalno najuspješnijih modela za ekipu iz Noalea, koja od 2003. uvijek iznova oblikuje emocionalne i zakrivljene nakede iz vlastitih sportskih modela. Princip koji vrijedi i za Tuono 660, a koji se temelji na RS-u 660. Bikini-Aprilia svoje putovanje na planinu započinje nošena paralelnim twinom obujma 659 ccm koji, zahvaljujući pomaku kuta paljenja, simulira karizmatični i bombastični V2-ritam. Ducatijevo čudovište pak vizualno, s boka, jasno definira svoj obujam od 937 ccm.

Neki će reći nepravedna usporedba, osobito stoga što Ducati uz prednost u obujmu isporučuje i 19 KS više od Aprilije (vidi dijagram mjerenja). Ili ne? Na stranu sve, ali zašto su ova dva motocikla uopće u istoj kategoriji? Oba su u mnogočemu mnogo bliže no dalje. Aprilia s opcijskim blipperom i IMU-om se opasno približava brojci od 90 tisuća kuna, dok Ducati Monster starta sa 97.990 kuna te kao model + s montiranom oplatom u crvenoj boji košta 99.990 kuna. Monster na vagi pokazuje 189 kilograma, a Tuono 184. Budući da u planinama vršna snaga ionako nije od važnosti, ova dva kandidata su u istoj startnoj ravnini te spremni za osvajanje vrha.

Prvi oštriji lijevi zavoj je težak, na kraju naglo zavija. Zahtijeva kasnu točku ulaska i dubok nagib ili zaigrane korekcije ako linija prolaska nije sasvim precizna. A tu je Tuono u svom elementu. Golema sloboda nagiba, više sportski no udobno podešen ovjes te kompaktni međuosovinski razmak od 1370 milimetara čine ga mušicom koja zuji kroz zavoje. Monster tu lagano zaostaje i mora se zadovoljiti drugim mjestom, govorimo li o lakoći svladavanja zavoja. Njegov međuosovinski razmak od 1474 milimetra više promiče stabilnost u vožnji pa se Monster ne može po cesti kretati lepršavo poput mamca na udici.

Međutim, dok se probijate kroz labirint zavoja prema vrhu planine, Ducati pokazuje koliko mu je položaj sjedenja uravnotežen te kao takav važan za idealan pregled situacije oko vas. Ducatijev upravljač udobno leži u rukama, kut svijanja koljena je sasvim u redu, ništa ne iritira. Te postavke ostavljaju dovoljno prostora kako biste glavu zakrenuli u velikom luku, do inače nepristupačnih kutova. Tuonu 660 nedostaje ovakva izražena nonšalancija. Doduše, daleko je od toga da bude neugodan, ali više postavljeni oslonci te niže postavljeni upravljač položaju sjedenja daju sportskiji, prizemniji dodir, što je napornije za više vozače. Isto vrijedi i za prijevoz putnika. U oba slučaja stražnje je sjedalo više želja za čistom formom i oskudnom ljepotom no cilj da služi kao prikladno prijevozno mjesto za putnike. Da se razumijemo, može se, ali nipošto nije zabavno.

S druge strane, kočnice bi s lakoćom usporile dodatne kilograme, bez obzira o kojoj se količini radilo. Dostupna su tri načina funkcioniranja ABS-a. Monster čak u srednjem modu usporava dinamično i oštro te stražnji kotač uvijek sabrano drži na podlozi. Tuono pak u istom modu lagano pleše na prednjem kotaču, osobito nizbrdo. U prvom modu pak na oba motocikla zakazuje sustav protiv podizanja stražnjeg kotača uvis, što je dobro za sport no loše za turizam. Stoga, bolje izbjegavati.

Vrh Edelweiss ulazi u vidokrug, kratka pauza na njemu je zapravo poluvrijeme ove usporedbe. Cesta je sve vrijeme nudila najkvalitetniju podlogu, no sada se situacija mijenja - grbava je, a prijevoji postaju užima. Tuono 660 bi se čak i na cesti širine poštanske marke bez problema snašao, no vozač se više ne osjeća tako ugodno. Krut i tvrdo podešen ovjes na vozača poprilično nefiltrirano prenosi svaki impuls s ceste, pa vožnja postaje primjetno naporna. Monster udobnije juri po valovitom podlozi. Njegov ovjes, poglavito prednja vilica, proguta mnogo više podražaja s neravnog asfalta, što vam omogućuje glatku vožnju bez previše napora. No na Monsteru nema mnogo prostora za eksperimentiranje - podesiva je tvrdoća opruge stražnjeg monoamortizera i ništa više. Na Tuonu se pak možete 'igrati' prednapregnutošću i povratom, kako prednje vilice tako i stražnjeg monoamortizera. Zaključno o ovjesu - na oba motocikla bi trebao finije reagirati. Budući da su stražnji amortizeri na oba motocikla izravno montirani, ne reagiraju tako elegantno na osjetljive impulse kao kolege s polužjem.

Nastavljamo prema Großglockneru. Cesta postaje šira, snijeg je i dalje na rubovima ceste visok nekoliko metara. Cesta vijuga velikodušno, ponekad gore, a ponekad dolje prema ciljanom parkiralištu. Usponi? Respektabilni. Zavoje s velikim radijusima Aprilia prolazi glatko, bez zatrzavanja, čak i u trećem stupnju prijenosa, no snaga se ne razvija spontano, lako... Taj detalj zapravo otkriva njezino porijeklo i pojašnjava sve. Tuono 660 se želi vrtjeti na 5000 ili još bolje 6000 o/min, no bilo kakav uspon je za nju hladan tuš. Ducati nema tih problema, njegov okretni moment iznosi 70 Nm dok je u mirovanju. Vrijednost je to kojoj se Aprilia približava tek pri vrhu. No Ducati naravno ide dalje, ne zaustavlja se. Od 5000 o/min potisak ponovno raste, no taj je režim prikladan samo ako želite nametnuti žustar tempo kretanja. Čak i s manje angažmana na ručici gasa, Aprilia ostaje iza Monstera koji se kotrlja lakše i ugodnije. Aprilia živi od sporta, a upravo takva postavka na kraju Monsteru osigurava pobjedu u ovom talijanskom dvoboju.

Zaključak
Dvije opake pile, umotane u jedinstveni talijanski dizajnerski izričaj i pogonjene modernim dvocilindarskim motorima. Užitak u vožnji je jednostavno zajamčen. U alpskom okruženju na Monsteru čak i malo više nego na Tuonu, jer je Ducati udobniji, zreliji, konkretniji motocikl.

Zajednica | Komentari