Test | Alpenmasters 2020: KTM 890 Duke R vs. Triumph Street Triple RS
Austrijski 'super skalpel' u svim je usporedbama dosad 'masakrirao' konkurenciju, no ovaj put nasuprot njemu stoji nikad ozbiljniji takmac
S vremenom se klasa maksi nakeda i onih srednje klase zapravo stopila, pa biste na prvu mogli pomisliti da je ovo dodana vrijednost dvoboja kategorije power-nakeda u ovogodišnjem Alpenmastersu. Oni koji nas redovito prate, znat će da se radi o vrućem dvoboju dvaju najkonkurentnijih motocikala u bikini-segmentu. Poglavito jer je već ionako oštar Duke 790 - zahvaljujući snažnijem agregatu i kvalitetnijoj opremi - postao još oštrijim, a Triumph Street Triple RS se dokazao u testu '1000 bodova' kao najuspješniji u klasi.
Oba mid-nakeda su na vrhu Edelweiss spremni za juriš, napeti poput sprintera na startu utrke. Jer česti posjetitelji alpskih prijevoja znaju da se vremenske prilike u planinama mogu brzo promijeniti i osvetiti dobro poznatom samovoljom... Stoga valja što prije krenuti.
Triumph Street Triple RS se proteklo desetljeće i pol konstantno dizao iz godine u godinu, te od svojevrsne egzotike među komercijalnim nakedima prerastao u mjerilo klase. Njegovi nedostaci se zapravo mogu podvesti pod konceptualne nedostatke cijele klase. Riječ je, primjerice, o mogućnosti smještaja prtljage ili komforu suputnika, nedostatku grijanih ručki - koje su u Alpama, ruku na srce, od velike koristi - zaštiti od vjetra i slično. Tko ne može živjeti s navedenim nedostacima, treba odmah početi razmišljati o alternativi, jer ove komponente nikada nisu bile (a niti će biti) u fokusu sportskih nakeda.
Iako, KTM i Triumph ostavljaju mogućnost doplate nekih komponenti, no ponovno se tu iznova postavlja smislenost cijele operacije. Filozofiranje o zaštiti od vjetra i vremenskih uvjeta u ovoj kategoriji nećemo ni započeti, već ćemo se fokusirati na najvažnije - vozno-dinamička svojstva. KTM-ov 'superskalpel' je na Grossglockneru na domaćem terenu i zasigurno će znati iskoristiti puni potencijal carstva zavoja. 'Uglađeni britanski sportaš', koji se sastavlja u pogonu u Tajlandu, po tom pitanju nimalo ne zaostaje - nudi dinamiku i oštrinu kakva se rijetko viđa.
Što će onda presuditi? Zamjena motocikala pokazuje u kojoj je mjeri koncept kompaktnih nakeda evoluirao, kako se mijenjala ergonomija. Kod Streetyja je još uvijek naglašen taj sportski DNA. Riječ je zapravo o sportskom motociklu s dodatkom povišenog, ravnog upravljača, a težište je još uvijek naglašeno postavljeno na prednji dio. KTM je sušta suprotnost, njegova ergonomija (još uvijek) umnogome podsjeća na nekadašnju supermoto-izvedenicu.
Brujanje pet cilindara odzvanja planinskim masivom, oba se nakeda u nagibe obrušavaju poput vojnih zrakoplova u brišućem letu. KTM Duke je doista profitirao od povećanja obujma i modifikacija na glavi motora (dorada ventila, oštrije postavljene faze), potisak je sada ozbiljniji i konkretniji. Službeno KTM navodi 121 KS, no naš mjerni stol bilježi nešto drukčije vrijednosti. Naime, Duke 890 R prema našim mjerenjima broji 125 KS, čime bi trebao biti snažniji od Street Triplea RS za koji Triumph navodi 123 KS. No i Triumph je u mjerenju 'podebljao' vrijednost za sedam KS (130 KS). Masa motocikala je za razliku od snage potpuno izjednačena - Duke mjeri 189, Streety 190 kg. Riječ je o vrijednostima koje su sam vrh klase!
Oba motocikla kroz nagibe prolaze uglađeno i agilno, rekli bismo da su potpuno izjednačeni, no ipak, minimalnu razliku čine serijske gume. Naime, Pirelli Supercorsa SP je na Triumphu u rano jutro na niskim temperaturama funkcionirala mrvicu lošije od Michelin Power Cupa 2 na Dukeu. Da je kojim slučajem KTM ostavio Maxxis Supermax koje poznajemo s Dukea 790, 890-ka bi ovaj dvoboj uvjerljivo izgubila. Da, ozbiljna sportska guma renomiranog proizvođača itekako čini razliku, i s tim se stvarima u principu ne isplati kockati. Jer prvi je dojam motocikla za potencijalnog kupca najvažniji, to je 'gram razuma' koji može prevagnuti pri kupnji. Uz to, odabir tako jeftinog rješenja na tako ozbiljnom motociklu je i veliki atak na njegovu sigurnost.
Sigurnost je na 890 R-u u velikoj mjeri unaprijeđena i ugradnjom kvalitetnijeg ovjesa od WP-a, a ni Streety po tom pitanju nimalo ne zaostaje - kako sprijeda (Showa) tako i straga (Ohlins). Ovjes na oba motocikla manje poznaje pojam komfora a više sportske čvrstoće, no transparentnost im se u oba slučaja ne može osporiti. Postoji li uopće nešto što izlazi izvan okvira prihvatljivog? Lakoća i preciznost upravljanja su impresivni, ubrzanja fantastična, odziv na gas trenutačan, a kočnice učinkovite i sigurne.
Unatoč različitim filozofijama, oba motocikla pogađaju u metu, no KTM je na kraju u tome ipak bio nešto precizniji. Naime, poprilično je uvjerljivo odnio pobjedu u poglavlju pogonskog agregata (ubrzanja od nule do 140 km/h i međuubrzanje na 2000 metara n.v.) i svakodnevice (nosivost), što je u kontekstu vrlo izjednačena dvoboja u konačnici i prevagnulo. Ako baš tražimo dlaku u jajetu, spomenut ćemo da je ABS na KTM-u podešen prekonzervativno (defenzivno), što od Austrijanaca nismo naviknuli. Sve ostalo je za svaku pohvalu i Duke 890 R zaista zaslužuje ulazak u veliko finale.
Zajednica | Komentari