2007-12-28 , Autor: Ivan Mekinda, Slike: Hrvoje Grgić

Nije ih još mnogo ostalo - tako bi se najlakše mogla opisati ponuda klase 250. Da nije bilo honde CBF 250, ta klasa praktičnih motocikala odavno bi postala dijelom povijesti. Ipak, u posljednje vrijeme počela je doživljavati svojevrsni „come back“, a složena zadaća povratka starog sjaja pripala je najnovijoj pridošlici - yamahi YBR 250.



Sve dosad oznaka YBR u Yamahinoj je gami predstavljala model namijenjen širokim masama, ponajprije na tržištima Latinske Amerike, Azije i istočne Europe. Zasigurno svima poznata YBR-ka 125 kupce je osvajala, i još osvaja jednostavnom mehanikom, lakoćom upravljanja te - što je od presudne važnosti - niskom cijenom i skromnim troškovima održavanja. Izgled, performanse ili pak sposobnost da pokrene lavinu osjećaja kod tog su motocikla potpuno potisnuti u drugi plan.
No, sa 250-icom to nije slučaj jer se vizualno doima poput istinske ljepotice. Iz kojeg je god kuta promatrali, nova yamaha izgleda simpatično zahvaljujući ponajprije dobroj završnoj obradi. Sprijeda u oči upadaju veliko okruglo svjetlo te pokazivači smjera postavljeni lijevo, odnosno desno od njega, a iznad se nastavljaju dva valjkasta kućišta brzinomjera i obrtomjera. Promatramo li ga s bočne strane, novi YBR 250 ostavlja dojam znatno snažnijeg motocikla. Detalji poput bočnih oplata - koje se protežu od spremnika goriva i vizualno produžuju cijeli motocikl - osiguravaju mu određenu sportsku notu.
Stražnji je dio možda i „najdosadniji“ jer svjetlosni sklop s integriranim pokazivačima smjera, držač za ruke suvozača te mjesto za registarsku pločicu na blatobranu izgledom nipošto ne prate inače veoma atraktivan dizajn motocikla. No, budući da vozaču već u prvi mah ulijeva više povjerenja te svojom čvrstinom i kompaktnošću nudi sigurnost, YBR-ka svoju slabiju sestricu potpuno zasjenjuje i, za razliku od nje, srca kupaca ne ostavlja ravnodušnima. Isto tako, njezin pitomi izgled budi duh 80-ih, što će se ponajviše svidjeti nostalgičarima te kupcima željnima romantike.
Premda YBR 250 zrači samo njemu svojstvenom zavodljivošću, taj će vas motocikl do kraja osvojiti tek kad se smjestite za njegovim upravljačem. Najprije će vašu pažnju nesumnjivo zaokupiti klasično oblikovana instrumentna ploča s analognim prikazom na kojoj bismo izdvojili, odnosno pohvalili, digitalni pokazivač goriva. Osim dopadljivo oblikovanih instrumenata, nezamijećena neće ostati ni iznenađujuće - posebice u predjelu vozačevog sjedala - uska silueta, što nižima, a osobito vozačicama, omogućuje da bez prevelike muke stopalima dohvate podlogu, a to je u gradskoj vožnji itekako hvalevrijedna osobina.
No, ni suvozač se neće imati na što požaliti jer će mu prije svega udobno sjedalo, dobro smješteni oslonci za noge i držač za ruke - koji se u obliku luka proteže preko sjedala na njegovom samom kraju - čak i dulju vožnju začiniti popriličnom dozom užitka. Jednostavnosti uporabe doprinosi svakako i toliko željena bočna stajna nožica, zbog čijeg je nepostojanja 125-ica bila toliko puta glasno prozivana. Postavljanje bočne nogice sasvim je logičan potez jer pripadnice ljepšeg spola - na koje modeli YBR uvelike i ciljaju - muku su mučile s postavljanjem 117 kg teške 125-ice na središnji nosač, a s dodatnih 21 kg, točnije njih 138 koliko YBR 250 broji, nedvojbeno bi vrlo teško izlazile na kraj. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je YBR 250 namijenjen prvenstveno vožnji gradom - koja sama po sebi podrazumijeva i učestalo silaženje i penjanje na motocikl - posve je jasno kako je bočna nožica uistinu praktičnije rješenje.
Što se položaja sjedenja tiče, tu je nova YBR-ka potpuno istovjetna 125-ici. Bez obzira na stas, pri sjedanju na YBR vozač trenutačno pronalazi idealnu poziciju, ne treba se predugo „namještati“. Drugim riječima, u praksi vozač na njoj sjedi uspravno, koljena su mu svijena u prirodnom položaju, a upravljač je postavljen na taman dovoljnu visinu koja pruža izvrstan kompromis između manevriranja kroz gradske gužve i brže vožnje otvorenom cestom, a da pritom nimalo ne opterećuje ruke. Udobnoj i ugodnoj vožnji, osim zavidne ergonomije, doprinose svakako i iznenađujuće mekane komande na upravljaču, što se ponajprije odnosi na ručice kočnice i spojke te ovjes, koji je ujedno i prvi značajniji detalj kojim se YBR-ka 250 razlikuje od slabije prethodnice. Ovjes je prava mala poslastica, a čine ga klasična vilica sprijeda i monoamortizer straga. Pri kočenju prednji dio još pokazuje tendenciju osjetnog poniranja, ali za razliku od iste pojave kod manje inačice, poniranje 250-ice osjetno je blaže. Stoga vozača rjeđe lovi osjećaj nesigurnosti, što je početnicima, odnosno manje iskusnim vozačima izuzetno važno.
Već smo spomenuli da na novom modelu stražnji ovjes čini monoamortizer, a na modelu 125 su se tu smjestile dvostruke opruge. Iskusnijim bi se motoristima novi yamahin ovjes mogao učiniti premekanim te zato i potencijalno opasnim, no prvi dojam u tom slučaju poprilično zavarava. Štoviše, ovjes je potpuno pogođen jer pruža odličan kompromis udobnosti i dobrog ležanja pri „žešćoj“ vožnji, naravno koliko vožnja 250-icom može biti žestoka, osiguravajući tako YBR-ki solidnu ciklistiku. Osim ovjesa, ne smijemo zaboraviti ni kočnice, koje su također dorađene. Primjerice, prednji disk sprijeda promjera 282 mm dobio je još jedan kočni klip - ukupno dva - čime je kočenje uvelike poboljšano. Poboljšana je i ručica kočnice koja sad omogućuje znatno lakše doziranje, ulijevajući vozaču dodatni osjećaj sigurnosti.
Stražnji kotač, nažalost, i dalje zaustavlja bubanj, čiji je promjer istovjetan onom na YBR-u 125 - 130 mm. Stoga bi stražnji disk - pa makar i s čeljustima s jednim klipom - zasigurno bio puno zahvalnije rješenje. Ipak, i ovakav kakav je, bubanj je dovoljno snažan da vas zaustavi, ali samo u kombinaciji s prednjim diskom.
Za razliku od YBR-a 125, čiji je radni ambijent ograničen ponajviše na grad i tek pokoje lokalne prometnice, snažnija je izvedba - zahvaljujući prije svega moćnijem agregatu - sposobna za puno više. Iako će vlasnici nove gradske ljepotice kilometre nabirati uglavnom probijajući se kroz gradsku vrevu, izleti izvan urbane džungle, čak i na nekoliko stotina kilometara udaljena odredišta, neće im donijeti gotovo nikakve probleme.



Zrakom hlađeni četverotaktni jednocilindraš iz 249 ccm obujma razvija za taj tip motocikla sasvim pristojnu 21 KS pri 7500 o/min. Isti je i okretni moment od 21 Nm pri 6500 o/min, što mu je dostatno za uvjerljiva ubrzanja. Premda je novi YBR 250 od modela 125 teži 21 kg, veću masu bez problema nadoknađuje i dvostruko većom snagom i obujmom. Također, pritiskom na elektropokretač motor trenutačno oživi, što je za manju YBR-ku neostvareni san, jer ju se bez prethodnog igranja polugicom čoka najčešće ne može upaliti.
Iako mu je pri kretanju potrebno dodati više gasa, motor starta poprilično uvjerljivo, a kazaljka brzinomjera zaustavlja se tek na 132 km/h. Izuzmemo li činjenicu da brzina koju YBR 250 razvija omogućuje i vožnju autocestom, zbog nepostojanja ama baš nikakve zaštite od vjetra vožnja alternativnim državnim cestama čini se racionalnijim izborom. Ipak, da biste dosegnuli magičnu brojku 132, pred vama se mora prostirati duga i ravna dionica ceste. Naime, YBR 250 relativno uvjerljivo ubrzava, ali tek do nekih 110 km/h, nakon čega motocikl sve sporije nabire brzinu.
No, moramo biti pošteni i reći da nije samo agregat na optuženičkoj klupi, nego i prijenosni mehanizam, odnosno mjenjač, koji kao i na modelu 125 - nažalost - ima samo pet brzina. Postojanje šestog stupnja svakako bi povećalo najvišu brzinu i vožnju brzinom višom od 110 km/h učinilo puno ugodnijom. Ipak, tog ćete svojevrsnog nedostatka postati svjesni tek kad YBR-kom pojurite na otvorenu cestu, a u vožnji gradom malena će yamaha bespogovorno ispunjavati sve vaše želje. Pritom će žeđ utažiti sa samo 3,4 l/100 km. Da, iznenađujuće niska potrošnja - gotovo bismo se zabunili i pomislili da je riječ o skuteru - zasluga je ponajprije sustava izravnog ubrizgavanja kojim od ove godine raspolaže i 125-kubični agregat. Dodamo li skromnoj potrošnji popriličan obujam spremnika od čak 19,2 litre, YBR-ova autonomija nedvojbeno može stati uz bok dosegu manjih automobila. Tako se s jednim tankom benzina može prevaliti čak 500-tinjak kilometara, što je za motocikl uistinu impresivna brojka. Dakle, zavidna autonomija i potentan agregat naprosto pozivaju na vožnju, i to prema načelu što više to bolje.
No, ostaje pitanje kako se YBR 250 točno ponaša u vožnji? Odgovor ponajprije ovisi o tome kuda se motocikl kreće. U gradu, koji je ustvari najbolji medij za YBR-ku, iskazuje sav svoj potencijal. Uska silueta, malena masa, mekane komande te uzorna okretnost omogućuju iznenađujuće lagano provlačenje kroz gradske gužve, a da mjenjač i ručica spojke slučajno nedostaju, mogli biste pomisliti da ste na malo većem skuteru. I na otvorenoj cesti naprosto zadivljuje lakoćom upravljanja. Prolasci kroz zavoje lagani su i izvode se uz minimalne korekcije zahvaljujući ovjesu koji, iako je mekše podešen, motociklu cijelo vrijeme osigurava dovoljnu stabilnost.
Sve u svemu, s YBR-om 250 početnici koji su tek učinili prve motociklističke korake nikako ne mogu pogriješiti - oprašta manje iskusnim vozačima povremene početničke pogreške, a - u odnosu na nejaku 125-icu - svidjet će se i motociklistima s dugogodišnjim stažem koji traže štedljiv, praktičan, okretan te prije svega relativno povoljan motocikl. Kažemo relativno povoljan jer je za užitak u vožnji novom YBR-kom potrebno izbrojiti povisokih 36.560 kuna. Upravo je ta za taj motocikl svakako previsoka cijena potencijalno najveća zapreka koja bi tom zanimljivom motociklu mogla stati na put ostvarivanja boljih prodajnih uspjeha. Ipak, mislimo da će, unatoč cijeni, nova yamaha YBR 250 naći put do srca kupaca, i to neovisno o tome biraju li je početnici ili stari lisci, jer taj motocikl nesumnjivo ima „ono nešto“.