2008-12-26 , Autor: Imre Paulovits, Slike: Nigel Kinrade, Tom Riles

Jesen u američkoj saveznoj državi Georgii. Nepregledne šume odjevene su u predivne tople boje, a šareno otpalo lišće prekriva vijugavu cestu preko koje se pomalja jutarnja izmaglica. Idilu svježeg jesenskog jutra narušava jedino buka desetina motorista na uglavnom tipičnim američkim cruiserima koji jure šumom.



Cruiser, taj motoristički američki simbol, u devedesetim je godinama preskočio Veliku baru kako bi – iako samo nakratko – ostvario solidan proboj na europsko tržište. No, mnogi su se Europljani ubrzo s cruisera prebacili na naked ili tour motocikle što je u prvi mah stvorilo dojam da će ta toliko američka navika nonšalantnog vozikanja na golemim mašinama na Starom kontinentu sasvim izumrijeti.
Međutim, sve se mijenja pa je tako od oko 2004. primijećen trend povratka tog tipa motora na europske ceste. Točnije, europskim prometnicama od 2004. vozi oko 100.000 novih cruisera, što nije neznatan broj, iako je u odnosu na američkih šest puta toliko, gotovo zanemariv. Upravo zbog te posve očite razlike u popularnosti cruisera japanski su se proizvođači oduvijek više prilagođavali željama američkih kupaca. No, Yamaha se pak uvijek trudila osluškivati prohtjeve s obje strane Atlantika te se svojom ponudom barem donekle željela približiti europskim kupcima. Primjerice, sitne modifikacije prema europskom ukusu bile su vidljive već i na dvama postojećim modelima serije midnight star – 1900-tki i 1300-tki. Najnovija i najmanja Yamahina uzdanica midnight star pritom nije nikakva iznimka. Naprotiv, želja da se pokuša zadovoljiti ukus obaju najvažnijih tržišta već je i u vanjskom izgledu motora itekako vidljiv. Za američko tržište 950-ica dolazi s grafikom vatre, dok će se u Europi prodavati u nešto konzervativnijim, jednobojnim lakiranim finišima.
Iako smo već spomenuli da je riječ o “najmanjem” predstavniku serije midnight star, taj je motor sve samo ne “malen”. Gabariti su mu tek nešto skromniji od “veće” 1300-tke, a upravljač mu je čak i širi. Isto tako, razlika u oblikovanju vidljiva je već na prvi pogled. “Mala” yamaha ima otmjeniju izduženiju liniju koju  dodatno naglašavaju nešto niži spremnik goriva, spušteno sjedalo te upravljač što je u odnosu na snažnije modele više nagnut prema nazad. Ukratko rečeno, XVS djeluje otmjenije i duže, a dojam dodatno pojačava sasvim nova kontrolna ploča smještena upravo ondje gdje joj je na jednom cruiseru i mjesto - na spremnik goriva.
Što se tehnike pak tiče, 950-ica kombinacija je novog i već viđenog. Naime, izgrađena je oko sasvim novo konstruiranog okvira, no sa starijom braćom iz iste serije dijeli mnoge tehničke detalje i opremu - radilicu s hodom od 83 mm, promjer cilindara je sa 100 mm smanjen na 85, a agregat obujma od 943 ccm dobio je gotovo kvadratični izgled.
S druge strane, motor je hlađen zrakom, a “disanje” tog modernog pogonskog agregata s posebno oblikovanim komorama izgaranja izvedeno je preko razvoda SOHC - jedne bregaste osovine u glavi povezane sa sva četiri ventila. Pripremu smjese goriva obavlja sustav ubrizgavanja s usisnom cijevi promjera 35 mm i airboxom obujma tri litre. Osim toga, ispušni sustav s omjerom 2:1 ima dvije ekspanzivne komore, a u prednjoj se nalazi lambda-sonda i katalizator.
Za razliku od starijih sestara 950-ica nema osovinu za uravnoteženje pa je agregat montiran izravno na sasvim novo konstruiran cjevasti čelični okvir koji se od onog na modelu 1300 razlikuje i po niže postavljenom sjedalu. Što se geometrije okvira tiče – budući da je potpuno prilagođena novim uvjetima – razloga za brigu uistinu nema.
Također, preinake je doživio i prijenos, primjerice zupčasti remen kojim se snaga prenosi na stražnji kotač što je kod modernih cruisera postalo standardom.
No, u odnosu na prethodnike izmijenjen je i prednji kotač te je odsad 18-inčni te ima gumu niskog profila. Uz to, prednje su kočnice opremljene diskom promjera 320 mm i dvoklipnim kočnim čeljustima, a straga pri kočenju pripomaže disk od 298 mm. Prednji je ovjes izveden konvencionalnom Kayabinom vilicom s promjerom cijevi 41 mm, a opružna se noga stražnjeg ovjesa može podešavati. Sjedalo je postavljeno oko 40 mm niže nego kod modela 1300, a upravljač je u odnosu na stariji model oko 50 milimetara duži te pet niži. Isto tako, oslonci nogu postavljeni su oko 20 mm dalje i oko 20 mm niže nego ranije.



No, pustimo na tren brojke i tehničke tabele. Ono što je važno jest kako se taj motocikl ponaša na cesti. Na papiru najmanji midnight star ostavlja dojam uravnoteženo i pažljivo konstruiranog motocikla, a čim smo na njega sjeli, uvidjeli smo da je takav i u praksi. Osim toga, zbog promijenjenog položaja tijela u vožnji vozač pomisli da sjedi na uistinu velikoj i teškoj mašini, a dodatna dužina upravljača omogućuje vožnju i nižim vozačima. Tako je po pritisku na dugme elektropokretača moćni agregat V2 odmah zabrundao te nastavio presti dubokim stabilnim tonom. Iako, kako smo spomenuli, nema osovina za uravnoteženje te usprkos nekim prigovorima o krutom ovjesu, razina vibracija bila je iznenađujuće niska. Naime, nježni pritisak na spojku i yamaha je već bez ikakvog škljocanja u prvoj brzini. Stoga je pomalo smiješno kako taj motor ljudi nazivaju “početničkim”. Prisjetite se, prije 20 godina tako su nazivali legendarni XV 250, prije deset pak taj je naziv nosio osjetno moćniji 650 drag star, a sad imamo “početničku” mašinu s agregatom obujma jedne litre i masom od 280 kilograma! Nije li to ludo? Bez obzira na sve 950-icu je iznimno lagano voziti, no valja imati na umu da će zbog za cruisere tipičnog širokog upravljača i velikog osovinskog razmaka manje iskusni vozači ipak imati problema.
Agregat pak ima sve osobine jednog motora big twin. Naime, ujednačeno vuče kroz cijelu krivulju snage, jednako ujednačeno uzima gas, a kašljucati počne tek kad dopustite da se broj okretaja spusti na minimum što u konačnici ipak ne utječe previše na vozne osobine.
Uz to, maksimalni okretni moment je pri 3000 o/min i kako se približavate najvećoj snazi, uopće ne opada. To u praksi znači da ćete petu brzinu koristiti često i dugo, čak i pri prestizanju, sve do brzine od oko 40 milja na sat (65 km/h). Iako su vibracije motora u mirovanju bile posve neprimjetne, u vožnji se itekako osjete, no ne toliko da bi zaista zasmetale, a ne smeta ni izrazito glasan ispušni sustav.
Kada vozite 1300-tku ili još više 1900-tku, isti tren primijetite da je u odnosu na veličinu i težinu tih mašina riječ o izuzetno lagano upravljivim motorima. Naime, najmanja se yamaha zahvaljujući pridjevu “malena” u tom smislu doima ipak tromijom. No, budući da to nije ni znatno manji a svakako ni osjetno lakši motor, ustvari se radi o statističkoj varci. Razlike u masi zapravo su poprilično neznatne, a starija braća imaju i nešto drukčije postavljeni upravljač što značajno doprinosi voznim osobinama. Da se pogrešno ne shvati, 950-ica je motor koji je pravi užitak voziti – stabilna je, cestu dobro osjeća, a podešenje ovjesa pokazalo se savršenim za dobre i dobro održavane ceste Georgie.
Highway 76, kojim jurimo, prolazi predivnim pejzažima te ubrzo shvaćamo da njegovo ime: “Lookout Mountain Scenic Hihgway” nije bez podloge. Naime, guste šume na obroncima podsjećaju na europske pejzaže, a da privid bude potpun, cesta nas vodi kroz gradiće od kojih neki nose imena poput Germany ili Macedonia. S druge strane, okoliš jezera Hiawa na granici sa saveznom državom Sjevernom Karolinom, kao da nas vraća u prošlost, kada je ondje bio dom traperima i Indijancima.
No, cesta postaje zavojitijom, a mi sve češće osloncima nogu grebemo asfalt. Ništa ozbiljno, no nakon što nas je glasniji zvuk grebanja metala po cesti upozorio da smo pretjerali, sklapamo ih. Ciljna skupina, iskreno govoreći, koja će kupovati taj midnight star, u toj će se situaciji izuzetno rijetko naći. Stoga je za njih umnogome važnije da su kočnice iznimno pouzdane, lako se doziraju, a samo je poluga stražnje kočnice pomalo tvrda, no na to se srećom ubrzo navikne.
Sunce je već razbilo maglu koja se od jutra pomaljala šumom, a na cesti susrećemo sve više i više vozača od kojih većina također vozi neki cruiser. Najčešće je pritom riječ o kakvom harleyju, no primjećujemo i poveći broj “japanaca” pa ne čudi da Yamaha upravo tom tržišnom segmentu posvećuje toliku pažnju. Između svih grdosija na parkiralištu naš malen midnight star gotovo je neprimjetan, a upravo to su njegovi konstruktori i željeli. Da bude neupadljiv, a istovremeno moćan. Zaista, još nismo susreli “početnički” motor koji je prema snazi, mogućnostima te osjećaju vožnje toliko “velik”.