2009-06-29 , Slike: Ozren Buriša

Ove godine Yamaha je predstavljanjem nove, čak revolucionarne – R jedinice u moto svijetu podigla oblake prašine. Mala braća iz te velike i uspješne japanske obitelji su za to vrijeme ostala u sjeni, a jedan od najmanjih, WR 125, je doživio nepravdu te prošao gotovo nezapaženo. Međutim, taj se mališan – budući da je u svojoj kategoriji učeći na greškama svojih prethodnika vrlo brzo sazrio – ima čime ponositi. Štoviše, u usporedbi s konkurencijom, ali i s yamahama koje su mu pripremile put, taj je mini enduro nedvojbeno zaslužio palac gore!

Naravno, kada koristimo riječi kao što su „mini“ ili „mališan“, mislimo isključivo na veličinu njegovog motora. Naime, dimenzije motocikla su čak iznenađujuće velike. Dok izravan pogled sprijeda ili straga otkriva vitku siluetu, prilazeći sa strane vjerojatno ćete pomisliti da je riječ o znatno većem motociklu. Tako primjerice žbičani kotači velikog promjera, dugi međuosovinski razmak te visoko sjedalo već na prvi pogled upadaju u oči. Uz to, kada prvi put sjednete, visina od 930 mm iznenadit će i više vozače, a svi niži od 180 centimetara će se pak morati pomiriti s oslanjanjem na prste stopala. Ipak, kao posljedica dimenzija, dobivate motocikl „moćnog“ izgleda.



Upravlja se odlično! Idealno uspravan položaj sjedenja i u gradskim vožnjama i na izletima van ceste daje osjećaj potpune kontrole, a široko postavljeni upravljač omogućuje spretno manevriranje. Također, zahvaljujući svom enduro usmjerenju ovjes je prirodno mekši pa vožnja gradom postaje poprilično udobna. Međutim, naglasak ipak nije stavljen na udobnost koliko na funkcionalnost. Sjedalo nije pretjerano meko, a podešenje ovjesa je ipak tvrđe nego što bismo očekivali te je prikladnije za cestovne uvjete nego za ozbiljniji teren. No, to nas nije spriječilo da ga isprobamo i izvan utabanih staza. Oznaka „R“ označava enduro inačicu, za razliku od supermota „X“, a veliki kotači te gume dubokog profila su se izvrsno snalazili i po zemljanoj podlozi.

Povrh toga, cijelo to vrijeme nepokolebljivo ga je gurao agregat preuzet iz modela YZF-R 125 koji razvija 15 konjskih snaga. Stoga se čini da je Yamaha tu – u odnosu na pomalo zastarjeli model XT 125 – napravila najveći iskorak. Naime, dok je potonjeg pokretao motor zastarjele koncepcije, WR pokreće agregat hlađen tekućinom, opremljen ubrizgavanjem goriva te povećane nominalne snage na 15 konja. Mota li vam se sada po glavi misao „dva-tri konja više-manje“, uvjeravamo vas da se svaki od 15 konja u vožnji uistinu doživljava. Naravno, još smo uvijek u okvirima A1-kategorije što prema definiciji ne dopušta neku agresivnost ubrzanja, ali u toj klasi taj Yamahin novitet pozitivno iznenađuje. Iznimno je živahan na cesti, a pouzdan van nje te vas na pola puta nekog strmog brijega zasigurno neće ostaviti bez snage. Također, potrošnja mu je u svim režimima niža od četiri litre na 100 km što je dobar rezultat, a uz umjereniju vožnju od naše može i znatno niže. Dakle, palac gore i na račun motora!



Osim toga, odlikuje se tihim radom, a u praznom hodu motor jedva da se čuje. Nadalje, najviša je brzina prema instrumentima bila 116 km/h, makar moramo priznati da je cesta išla u blagu nizbrdicu pa smo mu pomogli naginjanjem prema naprijed. Valja također naglasiti da ni u vožnji sa suvozačem motor ne pokazuje znakove slabosti te su ubrzanja i najviša brzina bili izuzetno bliski onima u solo vožnji.

Uz pohvaljeni agregat, plus je zaslužila i precizna izvedba stupnjeva prijenosa šestobrzinskog mjenjača. Morate li često mijenjati brzine? Da! Budimo realni, kod četverotaktnih motora malog obujma uobičajeno je da ste u gradskoj vožnji stalno na mjenjaču, ali ovdje to uopće ne smatramo manom. Naime, mjenjač je kratkog hoda, iznimno je precizan i brz, a ručica spojke je lagana i ne zamara. Iako je motor poprilično elastičan, ipak je sigurno da ćete se sa spojkom toliko družiti da će i pravi početnici vrlo brzo steći golemo iskustvo – što zapravo i jest bit A1-kategorije.

Uz to, kočnice su sigurne i pouzdane, a diskovi su i stilizirani tako da izgledaju atraktivno. Što se pak stražnje disk kočnice tiče, možemo zaključiti da je čak i prejaka te da je kod naglih kočenja potreban oprez. Naime, kada se težište naglo prebaci naprijed, a stražnji kotač se rastereti, vrlo lako dolazi do njegovog blokiranja. Ipak, dobro je znati da na oba diska na raspolaganju imate toliko snage.



Međutim, osim najvažnijih elemenata ključnih za svojstva vožnje, i drugi važni detalji zaslužuju osvrt. Primjerice, kod laganih motocikala za bezbrižan je san od iznimne važnosti da – kada ga ostavite da stoji preko noći – se možete pouzdati u bočni nogar. Ovdje, naime, taj oslonac ulijeva povjerenje zahvaljujući svojoj čvrstoći te stabilnom položaju ravnoteže.

Zatim, poklopac spremnika goriva je dobio i bravicu za zaključavanje koju njegov prethodnik XT nije imao, a nerijetko je nemaju ni izravni konkurenti. I, konačno, jednostavni i pregledni instrumenti naprosto oduševljavaju. Izraženi digitalni brzinomjer na osvijetljenom LCD-u, jasno vidljive lampice s nešto više informacija, pokazivač prijeđene udaljenosti i – šećer na kraju, pokazivač količine goriva! Budući da je rijedak u toj kategoriji, a tako željno iščekivan, taj je detalj zaslužio dvostruki palac gore. Možda upravo WR postavi standarde za kojima će se povoditi i ostali natjecatelji u klasi mini endura.

Što se cijene tiče, zaustavila se na 30.950 kuna, ali u konačnici, mu ne pronalazimo ni jednu pravu manu. Naprotiv, sve na njemu je dobro promišljeno, a nekako uspijeva odisati i dozom osobnosti. Bez sumnje, u životima svojih budućih vlasnika to će vozilo iznova definirati riječ „zabava“.