2009-04-15 , Autor: Imre Paulovits, Slike: Motorevija

Kako je moguće da se yamaha T-max viđa u Rimu, Milanu, Barceloni i Parizu, i zašto upravo u tim prometom zagušenim gradovima najčešće viđamo maksi skutere, dok se kod nas jako rijetko voze? Onaj tko bude u prilici isprobati ga shvatit će da T-max zauzima posebno mjesto u svojoj kategoriji i gotovo da ne postoji ni jedan drugi dvokotač koji se može voziti tako lako kao T-max. To još više vrijedi za njegovu poboljšanu inačicu predstavljenu za sezonu 2008., pa smo na test izdržljivosti uzeli upravo jedan takvu, da bismo dokučili sve tajne tog, čini nam se, podcijenjenog stroja.
Tijekom 25.000 tisuća kilometara dobili smo odgovore na mnoga pitanja. Cijela redakcija naprosto ga je obožavala jer nitko prije nije imao prilike voziti „običan“ skuter koji omogućuje dinamiku vožnje poput sportskog motocikla. Uz to, uz vas je uvijek oplata koja dobro štiti od vremenskih nepogoda, vozačka pozicija je udobna čak i na većim udaljenostima, a postoji i prtljažnik.
Unatoč očitim prednostima, ipak smo se neprestano spoticali o predrasude. Nije li nama kao motociklistima pomalo neugodno voziti skuter? Bilo je poznanika koji nas nisu prepoznali kad bismo ih pozdravili, jer nisu vjerovali da se vozimo „prometalom za umirovljenike“. Eh, kad bi samo znali koliko nam je zadovoljstva priuštio taj lovac na zavoje!



Kako je munjevito T-max prolazio zavojima, tako su se munjevito skupljali i kilometri na njemu. Svejedno je bilo idete li časkom do prodavaonice ili na put od više tisuća kilometara - T-max je bio sposoban za sve. Kolega Dani Zách iz mađarske redakcije pošao je njime do Bruxellesa, a mađarski urednik-pustolov Janos Mezö razmišljao je da ga isproba u Africi, ali je imao peh - prije nego što je stigao na red T-max je već skupio kilometre. Imali smo ga prilike isprobati i na hrvatskim cestama tijekom duela s gilerom GP 800 na Jadranskoj magistrali. Ipak, najzabavnije ga je voziti ga po Alpama i sličnim planinama, jer je u zavojitim serpentinama T-max po svim elementima prava rasna sportska yamaha.
Istina je da je oslabio na rijetkom zraku na višim nadmorskim visinama, jer se uobičajenom smanjenju performansi pridružila i činjenica da u tim uvjetima motor nije mogao stvoriti dovoljno centrifugalne sile da bi pravilno svladao opruge u variomatu pa se moralo ubrzavati u nižim okretajima. Na dužim relacijama također je trebalo pripaziti da prtljažnik ne napunimo toliko da se sjedalo kruto prislanja na prtljagu, jer se nakon nekog vremena činilo kao da sjedimo na betonu. Na testu smo T-max isprobali i s kratkim Ermaxovim vjetrobranom, s kojim je ostavljao još sportskiji dojam. Istina, u dim je nestala zaštita od vjetra, ali smo bili sigurniji i bolje vidjeli u zavojima.



Množili su se kilometri, a T-max je samo išao i išao. Iznenađujuće sporo trošile su se gume dunlop sportmax, koje dobro prianjaju, a nije trebalo ni prečesto servisirati motor. Naime, servisna knjižica propisuje obavezne servisne intervale tek svakih 10.000 km, a remen u variomatu također nije tražio previše njege. Variomat, a ne lanac, uvelike je olakšavao vožnju za vrijeme ljetnih oluja. Tek na 19.000 km škripanjem se oglasio remen. Na servisu na 20.000 km ispuhana je prašina iz variomata, što je smanjilo buku do neke mjere, ali je nije potpuno uklonilo. Zanimljivo je da je nakon još dvije tisuće kilometara zvuk nestao sam od sebe, a otad je T-max ponovno radio tiho.
S druge strane, ubrzo nakon servisa na 20.000 km morali smo zamijeniti stražnje kočne pločice, jer se stražnja kočnica koristi često. Njome se lako može stabilizirati pravocrtna vožnja između kolona automobila - stoga su se stražnje pločice potpuno istrošile na 23.000 km. Budući da je u tom trenutku T-max bio na putu u inozemstvu, sljedećih 2000 km prešao je uz uporabu samo prednje kočnice. Na povratku kući prijeđeni su i planirani kilometri, pa je takav otišao i na rastavljanje u servis generalnog zastupnika, Yamahe Hungarije.
Na rastavljenom skuteru nisu samo dijelovi motora pobudili zanimanje, nego i neuobičajena tehnička rješenja. Sustav za uravnoteženje mase u motoru, umjesto klasičnih osovina, sastoji se od malog trećeg cilindra, koji stoji okomito na dva radna cilindra. Klip u njemu nema prsten, a njegova je masa s čeličnim pogonskim zglobom jednaka masi dvaju glavnih klipova i njihovih klipnjača koji u pogonu idu jedan gore, a drugi dolje. Cilindar za uravnoteženje jednostavan je, napravljen od brušenog lijevanog željeza kao i „pravi“ cilindri, a cijela je jedinica nakon 25.000 km bila bez oštećenja.



Također je uredan bio i mjenjač. Pokreće ga centrifugalna sila, ali ne na uobičajeni način, pa se rolice mjenjača ne naslanjaju na prvu remenicu uslijed djelovanja centrifugalne sile. Tu se kuglice kugličnog ležaja pod utjecajem centrifugalne sile kreću prema van te pritišću uobičajene lamele mjenjača. Na prvi pogled uredni ili ne, svi dijelovi su kao novi.
U glavi cilindara moglo se naći nešto taloga od izgaranja u gotovo svim ležištima ventila. Istina, nigdje nije bilo mjerljivog habanja, ali na vodilicama ventila i stijenkama cilindara bile su uočljive fine ogrebotine. Bregaste osovine bile su potpuno besprijekorne, a isto tako i radilica te natezač pogonskog lanca.
Zbog prolaznog škripanja remena očekivali smo da će istrošene biti i remenice, ali na naše veliko iznenađenje remen je bio kao nov, a remenice gotovo bez tragova trošenja. Nasuprot tome, skoro su sve centrifugalne kuglice kugličnog ležaja u variomatu bile ponegdje četvrtasto potrošene. Zanimljivo je da se to kod T-maxa uopće nije osjetilo u vožnji, a obično se osjeti kao naglo preskakanje variomata pri ubrzanju. Drugo iznenađenje bila je stražnja guma, koja je izdržala 25.000 km vožnje.



Kad se sve uzme u obzir - brušenje ventila, izmjena kuglica u kugličnom ležaju, promjena pločica stražnje kočnice - T-max se može ponovno sastaviti i voziti. Istina, remen je daleko od istrošenosti, ali budući da servisna knjižica predviđa zamjenu na 30.000 km, vrijedilo ga je zamijeniti sada. Ukratko, T-max je još dugo sposoban nizati kilometre bez problema i usrećivati svog vozača.
Očito su te kvalitete prepoznali i vozači na Zapadu, a i kod nas je T-max sve češći, još samo da motociklisti pregrme činjenicu da voze skuter. Što se testnog primjerka tiče, kupio ga je jedan naš mađarski redakcijski kolega nakon ponovnog sastavljanja. Kaže da mu je tijekom testa pružio toliko zadovoljstva da ga se nije htio odreći ni u budućnosti.