2006-07-15 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Vanda Kljajo

Klasa maksi nakeda prošle je godine temeljito restaurirana. Krivci za taj scenarij su, ne biste vjerovali, Europljani! Ponajviše Englezi, koji su triumphom speed tripleom lanjsku konkurenciju u mješovitom „klubu boraca Europe i Japana“ doslovce pomeli iz ringa.
Ni ove godine situacija nije ništa drukčija, naprotiv, konkurencija je još oštrija. Tu su potpuno obnovljena aprilia tuono te ovogodišnji snažni paket mišića zvan ducati S4Rs. Otprije je poznata snaga najjačeg nakeda, BMW-a K 1200 R-a, te najjačeg twina moto morinija corsara 1200, kao i agilnost i okretnost super dukea 990. Stvarno, a gdje su tu kosooki? Honda hornet 900 već je dulje vrijeme zrela za temeljite izmjene. Kawasakijev streetfigter Z1000 pružao je dostojan otpor neko vrijeme, prije svega zahvaljujući jako dobroj cijeni te svježem i modernom dizajnu, ali njegove vozne karakteristike i performanse ne mogu stati uz bok navedenim „golišavcima“ sa Starog kontinenta.
Yamaha je odlučila parirati europskoj dominaciji u tom segmentu, pa je nakon pet godina predstavila dvije verzije svog nakeda obujma 1000 ccm - FZ1 i FZ1 fazer, baš kao i u klasi 600. Međutim, dok su FZ6 i FZ6 fazer oružja čiji je učinak kontroliran (rečeno u žargonu Zvjezdanih staza - „podešen na omamljivanje“), jače su inačice „podešene na maksimum“, i to ne da biste se borili s klingoncima ili borgovima, nego da biste na nišan uzimali zavoje i što lakše ih napadali do iznemoglosti.

Kakvu je opremu za takve borbe Yamaha nabacila na svoje nove uzdanice? Kad govorimo o modelu koji nam je ustupljen na test, a to je fazer, i uspoređujući ga s prethodnikom - odličnu! Potpuno podesiva vilica upside-down promjera 43 mm, pojačana aluminijska stražnja vilica te aluminijski okvir u manirama die-cast neodoljivo podsjećaju na supersportaša R1! Tu je i pogonski agregat koji razvija 150 KS pri 11.000 o/min, a preuzet je baš s prošlogodišnjeg modela perjanice tvrtke iz Iwate. Kad toj kvalitetnoj opremi dodate i stilske detalje poput dugog i na završecima blago svijenog upravljača, koji leži na dva visoko uzdignuta nosača, dobivate atraktivan paket čija je cijena razumljivo visoka, ali još uglavnom niža od cijene europske elite - 88.700 kuna. No, ne možemo, a da ne kažemo da su uz tu cijenu mogli komotno ići i podesiva ručica spojke ili prihvati za mrežicu za vezanje prtljage na stražnjem sjedalu!
 
Parkiran na bočnom osloncu, u crvenoj boji spremnika i oplata kombiniranoj s crno izvedenim okvirom i motorom, fazer ostavlja dojam zvijeri koju samo treba probuditi. Pritiskamo tipku elektropokretača i budimo tu zvijer, a ona zabrunda na nešto višem praznom hodu od 1200 o/min iz kratkog i debelog ispušnog lonca. Motor radi vrlo nemirno, što se može zahvaliti i činjenici da fazer ima ventil exup, koji optimizira razvoj snage i okretnog momenta. Pritisak mekane ručice spojke, ubacivanje u prvu brzinu (što prate tupi zvuk i opiranje karakteristično za mnoge generacije Yamahinih motocikala) i krećemo u vožnju!



Potisak osjetno dolazi do izražaja već od 2000 o/min, a uz kratko posustajanje oko 3500 okretaja nastavlja ravnomjerno do 6000, gdje vas ponovno čeka kratak zastoj sve do 7000. Od 7000 fazer zapravo diše kako bi trebao, da bi od 9000 do 12.000 okretaja ubrzavao rad vašeg srca i doslovce sužavao cestu ispred vas. Motocikl ubrzava kao da vas je netko ispalio iz puške!
Prvi je stupanj prijenosa izrazito dug. U trenutku kad vas elektronski limitator upozori da ste pretjerali s okretajima, na minijaturnom digitalnom pokazivaču brzine stoji brojka od 139 km/h. Kasniji raspored brzina jako je kratko stupnjevan, što dodatno zbunjuje, jer tako raspoređena mjenjačka kutija karakteristična je više za racing-motocikle nego za nakede. Treba napomenuti da ni pri najžešćim ubrzanjima fazerov prednji kotač nije napuštao tlo, osim kad smo mi tako htjeli, što pokazuje da su produženje stražnje vilice i međuosovinskog razmaka pozitivno utjecali na vozne osobine. Dakle, brutalna snaga koja se može kontrolirati.
 
Položaj na sjedalu izrazito je napadački i nama se osobno jako svidio. Oslonci za noge pomaknuti su prema nazad, svijaju koljena nešto jače i guraju vozača dodatno prema prednjem dijelu motocikla. Upravljač je postavljen visoko, širok je i pruža dobru kontrolu prednjeg kraja, a sjedalo je na idealnoj visini od 800 mm, što će odgovarati i višim i nižim vozačima. Sve je odlično, osim jednoga - široki spremnik goriva širi noge više nego što bismo htjeli, i stvara probleme pri oštrijim ulascima u zavoje, kad gubite uporište za nogu suprotnu onoj od pravca zavoja. Doduše, i sjedalo je izrazito tvrdo postavljeno, pa bi se i na tome moglo poraditi, jer se radi o allrounderu koji će neki koristiti za duže relacije.

Kad smo već kod njih, najbrže se svladavaju autocestom, a tu je fazer vrlo upotrebljiv. Do 160 km/h zaštita od vjetra jako je dobra, a podnošljivo je čak i do 200 km/h, s tim da se isključivo na brzini od 190 km/h javljaju čudne turbulencije koje uzrokuju neuobičajeno titranje kacige! Da bismo se uvjerili javlja li se taj fenomen i s drugom kacigom, zamijenili smo svoju uobičajenu, ali su turbulencije ostale iste.

Na magistralnim se cestama otkrivaju fazerove nove kvalitete, ali i mane. Ovjes se pokazao komponentom koja najviše drži vodu na tom motociklu. Prednja je vilica mekana i udobna, a stražnji amortizer potpuno prati njezin rad. Kroz duge i brze zavoje prolazite izuzetno precizno, motocikl se navodi s lakoćom tamo gdje želite, a  pritom je maksimalno stabilan i miran. Dakle, i tu je produženje međuosovinskog razmaka urodilo plodom. Najveća je razlika spram starog modela, koji se doslovno opirao naginjanju u zavoju, u lakoći naginjanja.

 

No, što je sa sporijim zavojima? U njima fazer ima problem koji je posljedica grubog odgovora na komandu gasa u nižim okretajima. Jednostavno, nemoguće je pravilno dozirati ručicu, a da vam motocikl ne trza, što je iritantno. Za razliku od gasa, kočnice se doziraju perfektno. Prednji kočni sustav, poznat s R1, koji čine dvostruki diskovi promjera 320 mm i četveroklipne čeljusti, ukopava motocikl u asfalt, a pritom su kontrola njihova rada i stabilnost motocikla savršeni.
Potrošnja na testu kretala se od šest do sedam litara na 100 km/h, s tim da smo vozili u svim režimima okretaja i na svim vrstama cesta.

Novim fazerom Yamaha je krenula u pravom smjeru! Odličan napadački položaj koji ne umara vozača, ovjes čije će granice upoznati samo rijetki, laka upravljivost i kontrolirana snaga glavne su odlike tog allroundera. Ukupno odličnu ocjenu kvare nedovršeni detalji poput tvrdog sjedala, nemogućnosti podešavanja ručice spojke, nedostatka kukica za prtljagu te grubog odgovora na komandu gasa u nižim režimima rada, a ne bi škodio ni linearniji razvoj snage. No, gledajući ukupno, FZ1 fazer je motocikl koji je na pravom putu da uzvrati udarac Europljanima u klasi nakeda i vrati pozicije koje su Japanci izgubili u posljednjih nekoliko godina.