2009-10-21 , Autor: Kristijan Tićak

U finalu su: BMW R 1200 R, honda CB 1300 S, yamaha XJ6 diversion, BMW F 800 GS, BMW K 1300 GT, yamaha YZF-R1


 
Prostran krevet, topao pokrivač, mekan jastučić i miran san. Idila koju svatko poznaje, a za koju želi da traje vječno. U jednom trenutku digitalni sat poklapa se s postavljenim vremenom alarma i mobitel na obližnjem noćnom ormariću počinje iritirajuću simfoniju.

Posljednji dan mastertesta u Alpama rezerviran je za veliko finale, posljednji okršaj pet pobjednika kategorija s prošlogodišnjim pobjednikom - BMW-om R 1200 R. No, veliki praznik kvari pogled kroz prozor našega hotela. Cesta je kliska i mokra, oblaci tmurni i teški, temperatura se spustila ispod 10 celzija, a na obližnjim planinskim vrhovima naziru se svježe naslage snijega koji je zapao sinoć. Pazite, radi se o kraju lipnja.
Finalna vožnja po kiši? Bilo je i gorih stvari u našim životima, pa nakon brzog doručka i „dvije litre“ kave krećemo u osvajanje šest alpskih vrhova (vidi kartu).



Svaki od šest motocikala potpuno je zasluženo ušao i finale, jer radi se o vrhunskim modelima svoje klase koji pružaju pregršt adrenalina i zabave. Uvidjela je to i fortuna pa je uoči početka vožnje kiša - prestala! Tri BMW-a - R 1200 R, F 800 GS i K 1300 GT, dvije yamahe - XJ 6 diversion i YZF-R1 te jedna honda - CB 1300 S krenuli su put prvoga prijevoja Sella. Krajolik oko te dionice je veličanstven, cesta se poput zmije svija između planinskih masiva, na ravnicama se može potegnuti nešto brže, a uz to je i grip asfalta, za razliku od drugih dionica, izvrstan.

Nebrojene kombinacije zavoja iziskuju munjevite reakcije prebacivanja, pa se vrlo lako uoči koji motocikl ima kolike rezerve ovjesa, a strmi uspon na vidjelo iznosi i upotrebljivost motora. Prijevoj na visini od 2244 metra je pred nama i vrijeme je da međunarodna šestočlana testna ekipa prvi put sjedne za stol i odluči - tko prvi leti van!
Papirići su pred nama, svatko ispisuje svoga kandidata, glasovi se zbrajaju. Sven Loll, vođa cijeloga protokola, objavljuje rezultate - po jedan glas za diversion i CB 1300 S, čak tri za R1. Paradoksalno je da su svi koji su glasali za R1 zapravo njome oduševljeni. Fantastični „redni V4“ ima zavidan ovjes i preciznost upravljanja, vrlo je upravljiv i bez dvojbe je najbolji sportaš koji je ikad „tutnjao“ na mastertestu u Alpama.



- Uh, ovo boli! Tako odličan motocikl, a već u prvom glasanju vani - Karsten Schwers opravdavao je svoju odluku.
Nama je smetala preduga prva brzina zbog koje smo u oštrijim serpentinama morali dobrano raditi na spojci, dok je kolega iz In mota pitao:
- A gdje zapravo sjedi suvozač?
No, R1 nije trpjela samo kritike, nego i pohvale. Njezin motor je sila i moć u jednome, zvuk fascinantan, a ovjes nenadmašan. Ipak, komentar Katalonca Pere Casasa možda je najprimjereniji:
- Odličan motocikl za jedan dan, no za tjedan dana još preesktreman!
Od prijevoja Sella R1 je, dakle, samo „kozmetički“ dodatak, a borbu nastavlja preostali peterac.

Runda se dalje nastavlja nizbrdo. S jedne je strane masivni kameni zid, s druge vodopadi Pisciad. Cesta postaje lošija, asfalt je djelomično „izdrapan“ zbog skorašnje sanacije. No, procijepi i neravnine nisu nikakva prepreka za admiralski brod BMW K 1300 GT. Iako u vožnji kroz zavoje ne primate gotovo nikakve povratne informacije s podloge, vozač se vrlo brzo navikava na taj hendikep. Na izlasku s jedne od serpentina stoje do zuba naoružani karabinjeri. Taman kad smo mislili da će nas zaustaviti jer traže nekog odbjeglog Hrvata bez tablice na motociklu, samo su lagano mahnuli rukom da ubrzamo. Tek nekoliko treptaja oka i već smo na drugom prijevoju - Gardena, ili na (za njemačko govorno područje) Grodneru.



Uz kapučino slijedi druga teška odluka. Kome zvone zvona, a tko ostaje u igri? Najslabija karika ovaj je put druga yamaha u finalu - XJ6 diversion. Njegova dva glasa ipak su više od po jednoga za CB 1300 S, R 1200 R i K 1300 GT. Za diversionom je najviše plakao Gert Thole:
- Vozi se kao bicikl. Sve je mekano i opušteno, pravi antistresni motocikl!
Karsten je pak bio drukčijeg mišljenja:
- Ne sviđa mi se, motocikl je previše aljkav. S prtljagom ovjes vrlo brzo dolazi na granicu, definitivno nedostaje rezervi.
- Ipak, nevjerojatno mi je s kojom lakoćom se XJ probija kroz naizmjenične kombinacije zavoja - dobacuje kolega Andrea.
- A što mislite o motoru? - upitao je Gert!
Opet je Pere Casas imao najkonkretniji odgovor:
- A zar diversion ima motor!

Dakako da ga ima, no u strmim usponima 78 KS jednostavno nije bilo dovoljno. Motoru nedostaje obujma, a time i okretnog momenta, i zaista nikome u testnoj ekipi nije jasno zašto proizvođači motocikala već jednom tu klasu ne pojačaju na 750 ccm, jer bi ti motocikli bilo znatno upotrebljiviji.

No, to je već priča za neki drugi put. Vratimo se testnoj ruti. Samo nekoliko metara od prijevoja slijedi grandiozni pogled na dolinu Corvaru. Cesta se spušta nizbrdo u svim mogućim radijusima, a u međuvremenu je sunce počelo nemilosrdno pržiti. Preostala četvorka uživa u predivnom danu, no netko će uskoro dobiti „pedalu“. Slijedi dulji dio vožnje kroz dolinu u kojoj su zavoji brži, asfalt bolji, naseljena mjesta češća. Ispred Badije cesta se račva na dva dijela. Skrećemo prema prijevoju Valparola. Kvaliteta asfalta je sve viša, nagibi motocikala sve veći. Nakon trećeg kapučina u današnjem danu, Andrea je razočaran.



- Mamma mia, pa neće valjda K 1300 GT otpasti!
Hoće, jer Svenov glas je na kraju bio prevaga, iako su posljednji kilometri te dionice luksuznom toureru tjerali vodu na mlin.
- Iako je veličine naftnog tankera, K se vozi iznenađujuće lako. Uz to, koči takvom silinom da vozaču ispadaju oči, a ovjes ga drži na cesti kao da je zavaren za nju - bio je naš komentar.
Pere je dodao:
- Mene nervira glasan mjenjač.
Preostala dva glasa podijelili su CB 1300 S i F 800 GS.

Pusti stvari neka se kotrljaju - pravilo je sljedeće etape, barem dijela prema Falzaregu. Kontinuirano opušteno, ravno, uspavljujuće. Karsten je umalo promašio cestu prema prijevoju Giau. Put koji vodi kroz gustu borovu šumu prilično je zahtjevan, cesta se oštro lomi čas lijevo, čas desno, a asfalt je prekriven borovim iglicama i još je vlažan od sinoćnih obilnih kiša. No, poslije tame dolazi svjetlo, a panoramski pogled s najvišeg prijevoja Dolomita vozača obara sa sjedala njegova motocikla.

U restoranu na vrhu prijevoja napokon smo odlučili nešto „ubaciti u kljun“, jer ne kaže se uzalud da smo siti - pametniji. Sendvič maštovita imena „dolomiti“ puknuo je u tren oka, ali je zato rasprava o sljedećem „luzeru“ trajala mnogo dulje. Jedan vozač želi izbaciti F 800 GS, dok po dva na listi za odstrel imaju CB 1300 S i R 1200 R. Tako nešto pravila nisu predvidjela, pa se stoga između ta dva motocikla izvlači jedan koji otpada. Recimo da BMW R nije imao sreće, jer Svenova sretna ruka je izvukla baš njega. Tako je dvostruki pobjednik mastertesta - izvan igre.



- Kočnica se vrlo teško dozira i hvata preagresivno - argumentirao je Gert.
Pere se pak žalio na doziranje spojke, dok je Karsten prigovarao na netransparetnosti ovjesa u bržoj vožnji. Primjedbe su na mjestu, iako su svi iznova potvrdili mišljenje iz protekle dvije godine - sjajan motocikl.

Da se pitalo samo Andreu, CB bi već bio vani.
- Previše mase, a premalo karaktera - ponavljao je gotovo u svakom silasku s honde.
No, u kasno popodne sve je ostalo na odlučujućem dvoboju između honde i posljednjeg BMW-a - F 800 GS-a. Krećemo u odlučujuću vožnju prema mjestašcu zvanom Posalz, do kojega se dolazi preko Santa Lucije i Arabbe. U posljednjim kilometrima vožnje odlučuje se o pobjedniku mastertesta u Alpama za 2009. godinu. Etapa koja više sliči vrtuljku nego cesti traži puni tjelesni angažman i povećanu dozu opreza jer cesta je tu glatka poput ogledala. Na kraju finalne runde, na vrhu Pordoi, preostala dva motocikla gledaju jedan u drugi. Sven posljednji put skuplja listiće te za susjednim stolom broji glasove.



Pobjednik je - honda CB 1300 S! Na početku testa nitko je nije očekivao na tronu, no logika je čista. Godine 2005. za prolaz u grupi nedostajali su joj ABS i bolja zaštita od vjetra. Nedostaci koje aktualni model ispravlja. CB je još jedan dokaz da na ovome testu ne pobjeđuje najspektakularniji, najsnažniji ili najljepši motocikl, nego - najsvestraniji i najkompletniji. Honda je prije svega sve vozače oduševila udobnošću za vozača i suvozača, mekanim i potentnim motorom, fino regulirajućim ABS-om, komfornim podešenjem ovjesa i neutralnim voznim svojstvima. Poveća masa motocikla pored takvih je kvaliteta brzo pala u drugi plan.

Kralju Alpa 2009. na kraju smo priredili i iznenađenje. Ostavili smo ga na vrhu Pordoi da neko vrijeme uživa u veličanstvenom pogledu. No, ne dugo, jer već sutra počinju pripreme za sljedeći mastertest u Alpama.

---

Testna ruta za finale

Vrhunac svakog mastertesta u Alpama je veliko finale, u koji ulaze pobjednici kategorija i prošlogodišnji pobjednik BMW R 1200 R.
I ovaj put testna ekipa osmislila je posebnu finalnu jednodnevnu vožnju koja vodi preko pet spektakularnih dolomitskih prijevoja.
Posebnu draž donosi i novi sustav bodovanja u finalu. Naime, na svakom prijevoju vozači glasaju koji motocikl leti van. Mišljenje se upisuje na papir, glasovi se zbrajaju i jedan od kandidata je - u nokautu. I tako sve dok ne ostane samo jedan - kralj Alpa 2009.

Polazna točka je kao i u vožnjama po grupama bio Canazei. Otud se preko prijevoja Sella (1) vozilo do Grodnera (2) pa preko Corvare sve do Falzarega (3). Tu je broj testnih motocikala već bio reduciran na tri, da bi već na prijevoju Giau (4) ta brojka pala na dva. Na posljednjem dijelu testne rute između prijevoja Giau i Pordoi pala je odluka o pobjedniku. Za nagradu je, u gondoli, honda CB 1300 S prebačena do 3000 metara visokog vrha Pordoi, gdje je neko vrijeme uživala u tišini alpske idile.