2010-02-10 , Autor: Rolf Henniges, Slike: Kawasaki

Kad su se dizajneri novog Z1000 bacili na posao, nije im bila namjera učiniti od njega obični superbike bez oklopa. Primjerice, motocikl koji bi poput prvog Z1000 iz 2003. godine bio pokretan motorom sličnim onom iz ZX-9R-a. Naprotiv, svojim su kupcima željeli ponuditi naked velikog obujma prilagođen stvarnim potrebama vozača koji biraju takav motocikl. Uz to, ponajprije je trebao pobuditi snažne emocije, zatim istodobno i izgledom i zvukom šokirati te oduševljavati, a vozne su osobine njegovim vlasnicima trebale omogućiti vrhunski užitak.



Proizvođač iz Akashija je za kulisu svjetske prezentacije svog novog supernakeda koji će na europskom tržištu biti dostupan već od idućeg mjeseca u standardnoj verziji, a oko veljače i s ABS-om, izabrao okolicu Malage i njene zavojite planinske ceste. Naime, s njim se nastavlja saga koja je bila sinonimom za uspjeh od trenutka njegovog rođenja.

Model Z1000 prikazan na ovim stranicama uključuje pregršt promjena u odnosu na svog prethodnika koje su kritične za njegov izgled i vozne osobine. Dok je parkiran, imponira njegov izgled koji podsjeća na suvremeni stil „transformersa“. Međutim, taj „robot“ nije toliko brutalan kao što se prikazuje kod prvog susreta. Kada sjednete i uhvatite ga za upravljač, shvaćate da se nalazite na iznimno pristupačnom i udobnom motociklu. Sjedalo je nisko i usko u zoni gdje se spaja sa spremnikom goriva, a izuzetno široko u stražnjem dijelu pa vozači, čak i oni koji su visinom „kepeci“, mogu savršeno lako dosegnuti tlo objema nogama, a otkrit će pritom i veliku slobodu pokreta. Također, upravljač je vrlo spretnog oblika te se nalazi blizu vozaču koji stoga zauzima poprilično opušteni položaj. Oslonci za noge (isti kao kod modela ZX-10R) su podosta visoki, ali to će smetati tek visokim vozačima. Istovremeno se noge postavljaju uz široki i ergonomski modeliran spremnik goriva. Sve u svemu, vozač se - i u vožnji gradom i u istraživanju svoje granice te granica motocikla na otvorenoj cesti - osjeća sasvim integriranim u vozilo.



Dok skupljate kilometre za upravljačem novog Z1000, susrećete se s dva različita karaktera koji se rijetko pronalaze kod njegove vrste. S jedne strane, to je pitomi motocikl kojim se lako upravlja, a s druge u njemu kuca divlje i moćno srce koje jedva čeka da se pokaže. Uz to, korištenje njegovih komandi je glatko i ugodno, upravljač se zakreće u velikom kutu te dopušta jednostavno provlačenje kroz uličice, a pokrov sjedala je - i dok vozite u kožnom kombinezonu i u trapericama - vrlo prikladan te udoban. Što se kočnica tiče, progresivne su i efikasno grizu, a odgovor motora pri niskim okretajima je vrlo uglađen i - dok ne okrenete ručicu gasa - nimalo zastrašujući. No, tada se odjednom čuje glasni urlik koji ispušta dosad neviđeni četverocilindarski redni motor, a sve je popraćeno osobito naprednim i ravnomjernim potiskom koji vas potiče na akciju da podignete prednji kotač u niskoj brzini te pojurite do kraja njezinog kratkog hoda. Uz to, čini se da je Z1000 uistinu dizajniran baš da pobudi emocije. Upravo su zato, iako je to značilo odreći se velikog obujma spremnika goriva zbog smještaja enormno dizajniranog airboxa, razvili sportski zvuk usisa. Isto tako, valja napomenuti da ćete se zbog njega, budući da je njegova svrha maksimalna zabava za vozača, brzo naći u šestoj brzini, čak i u gradovima. Uz to, kod velikih bi nakeda dugo postavljene brzine za postizanje visokih konačnih brzina bile besmislica te se „zed“ razvijao u smjeru najvećeg užitka pri brutalnim ubrzanjima. Naravno, sve navedeno moralo je biti u skladu s uravnoteženom i efektivnom ciklistikom koja je u slučaju novog Z1000 posve pogođena.



Povrh toga, iscijediti 138 deklariranih konja iz potpuno novog pogonskog motora nešto je vrlo uzbudljivo i zarazno, što se unatoč ne baš astronomskoj brojci pokazalo više nego dovoljno. Naime, u svim brzinama i režimima rada motor odgovara energično i bez oklijevanja, a to čini bez zatrzavanja ili pretjerano naglog udarca pa vozaču preostaje samo da se koncentrira na maksimalno iskorištavanje njegovog potencijala. Također, posebno je zadovoljstvo igra brzim i preciznim mjenjačem u zavojitim zonama, posebice pridodamo li kratke intervale između njegovih šest brzina. U tom slučaju potrebno je samo biti oprezan kod naglog mijenjanja u niže brzine kako se - budući da nedostaje anti-hopping spojka - ne bi blokirao stražnji kotač.

S druge strane, vibracije su zahvaljujući kontrabalansnoj osovini uvelike smanjene te uopće nisu osjetne u svakodnevnoj upotrebi, a primijetiti se mogu tek iznad 8000 ili 9000 okretaja pa sve do 11.500, odnosno granice uključenja limitatora. Također, osjećaju se i na sjedalu i na upravljaču, ali kako u tom rasponu već ulazite u sportsku vožnju, tako im nećete pridavati previše pažnje. Kada bismo mogli tražiti još nešto od novog „zeda“, svakako bi bilo zanimljivo njegovom spremniku na sadašnjih 15 litara dodati koju litru goriva više. Naime, tada bismo povećali njegovu autonomiju kretanja koja nam se, uz prosječnu testnu potrošnju od 7 do 7,5 litara, čini vrlo ograničenom.



Uz to, ključ dobrih voznih osobina tog novog maksi nakeda je njegova uravnotežena ciklistika. Aluminijski je okvir 30 posto krući od svog prethodnika, a ovjes je tvrđi što pridonosi dobroj voznosti, no važno je istaknuti i dobro obavljen posao kod centralizacije masa. Rezultat je da novi Z1000 s jedne strane vjerno prenosi informaciju o svom kretanju na vozača, a s druge se doima istinski kompaktnim i upravljivim te se lako prebacuje iz jednog nagiba u drugi te brzo mijenja smjer. Povrh toga, sve to začinjeno je izvrsnom preciznošću upravljanja na ulasku u zavoje te vrhunskom snagom kočenja.



Svejedno, kad smo forsirali ritam i prešli iz opuštene vožnje u sportsku, osjetili smo neke detalje vrijedne spomena. Primjerice, standardno podešeni ovjes bio je poprilično mekan. Prednja vilica pak dolazi do bloka, ali moramo uzeti u obzir da je podesiva na tri načina te je s malo vještine svatko može prilagoditi svom stilu vožnje i potrebama. Također, zamijetili smo tendenciju širenja putanje kod snažnih ubrzanja pri izlasku iz zavoja. No, stražnjem amortizeru, postavljenom bočno i horizontalno, zamjeramo što nije dovoljno progresivan, a to se posebno osjeti na neravnim cestama gdje stražnji kotač često ne leži potpuno na asfaltu. Ipak, činjenica je da čak i u najžešćoj vožnji nježnim i predvidivim reakcijama Z1000 pruža dobru povratnu informaciju, što u kombinaciji sa snagom motora i privlačnom estetikom daje praktičan i homogen maksi naked savršen za početak 2010. godine. Stoga će se mnogi poželjeti naći za upravljačem motocikla koji je uspio ponovno stvoriti samog sebe.