2009-05-21 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Iako Hondu prije svega raspoznajemo po supersportskim uradcima i vrhunskim tehničkim rješenjima, s vremena na vrijeme otkrijemo i nešto posve drukčije u mnoštvu modela s njenim potpisom. Tako je i s modelom VT 750 C shadow, namijenjenim sasvim drukčijoj skupini vozača, onima koji cijene uglađene linije, jednostavnost, robusnost i lagano putovanje cestom u nepoznato. Za takve je Honda izradila model shadow - sjenku koja će ih tiho pratiti na putovanjima. No, nažalost, kao da je ime utjecalo na nastup tog izvrsnog modela na našem tržištu gdje je, čini nam se, cijelo vrijeme neopravdano u sjeni drugih, razvikanijih modela. Neopravdano jer shadow je zapravo svjetlo dana ugledao još 1983. i jedan je od najdugovječnijih Hondinih modela, izrađivan u mnogim inačicama obujma.




Shadow osvaja i dok stoji na mjestu svojim fluidnim linijama i nježno razbacanim kromiranim detaljima. Hondini dizajneri nisu žudjeli po svaku cijenu na shadow natrpati što više, nego su decentno naglasili bitno. Tako je motocikl i korpulentan i prozračan u isto vrijeme, što mu je i najbolji vizualni pečat u moru sličnih customa. Honda ne pretjeruje, nego je vozačima i ljubiteljima filozofije easy ride dala upravo ono što trebaju za vikend-opuštanje, ali i ono što mogu koristiti svaki dan.

Zato je ergonomija vozačke pozicije pomno izračunata i definirana niskim i udobnim sjedalom vozača te širokim upravljačem koji dobro leži u rukama i drži vozačev torzo uspravnim bez umaranja. Oslonci nogu postavljeni su standardno malo više prema naprijed, ali ne previšeo, pa u svakodnevnoj gradskoj vožnji kreni-stani omogućuju vozaču lakše spuštanje nogu i održavanje ravnoteže. Kad govorimo o ergonomiji i udobnosti, moramo spomenuti i ovjes. Iako je sjedalo vrlo izdašno i pozicija sjedenja dobro pogođena, kratak hod stražnjih amortizera i njihov grub odgovor na iznenadne rupe na kolniku zadaju udarce vozačevoj stražnjici. Dok prednja vilica radi izvrsno i preko ravnina prelazi kao od šale, straga djelomično pomaže samo raspuštanje opruga, no tad je u vožnji udvoje ljuljuškanja više negoli ga treba.

Upravljati shadowom zapravo je vrlo jednostavno, a masa od oko 240 kg ne osjeća se gotovo nikad, osim pri manevriranju s potpuno zakrenutim upravljačem na mjestu, kad vozač nogom na suprotnom osloncu mora kontrirati masi da motocikl ne bi pao na bok. Vozači normalne građe to neće ni osjetiti, no oni nježnije konstitucije ili vozačice trebat će malo privikavanja. U vožnji je, pak, masa vrlo dobroćudna pa se zavojite ceste i puteljci svladavaju bez problema. Jedino treba pripaziti pri većim nizbrdicama i lošijem asfaltu na njima, kad inercija zna biti prevelik problem za prednju kočnicu, tj. prednju gumu. Tad na vrijeme treba koristiti stražnji bubanj da bi motocikl ostao pod kontrolom. Otvorena cesta mjesto je gdje shadow briljira. Ugodan je i lak za upravljanje, a ovjes radi zadovoljavajuće u cijelom rasponu brzina.

Sad možemo i u samo središte stvari - motor V-twin. Iako nije posljednja riječ tehnike i ne razvija impresivnu snagu, niti ga treba upamtiti po bilo kojoj vrhunskoj osobini, upravo je najveći po tome što je baš takav kakav treba biti. Sa svojih 64 Nm lako se nosi s masom motocikla i vozača, gotovo da i ne vibrira, a oduševljava u okretajima tik iznad praznog hoda. Budući da shadow nema okretomjer, o okretajima možemo samo nagađati, no unutar 2000 okretaja iznad praznog hoda, što se poklapa s pozicijom najvišeg okretnog momenta, motor se ponaša najbolje i jednostavno traži da ga mjenjačem vozač dovede upravo u taj režim.

Tu medvjeđi povlači, uz skoro nikakav zvuk iz dvostrukih kromiranih ispušnih cijevi. Gotovo kao elektromotor gura prema naprijed dok se čuje samo dosta glasni klik-klik polugice mjenjača pri prebacivanju u višu brzinu. Utjecaj kardana na vožnju tu je također minimalan, moglo bi se reći nikakav, a u višim okretajima vozač ponekad osjeća njegovu laganu trešnju. Kako okretaji i brzina rastu, tako motor gubi na nastupu, ali i dalje mirno i bez vibracija gura prema najvišoj brzini. Uz miran rad svakako treba pohvaliti i elastičnost, pa se tako u petoj brzini može voziti gotovo od nule do maksimalne brzine. Potrošnja je tipična, odnosno niska - prosječno pet i pol litara na 100 km.

Nakon motora moramo se dotaknuti i kočnica. Sveukupno gledano, kočni sustav zadovoljava i, kao i motor, svoju zadaću odrađuje korektno i kvalitetno. Iako većina vozača pri kočenju najprije poseže za prednjom kočnicom, na shadowu ne treba zanemariti ni stražnji bubanj. Prednji disk dozira se lako i ima dobro definiranu točku najjačeg hvatanja, no isto tako je lako dozirati i bubanj. Na shadowu je za uspješno zaustavljanje najbolje koristiti kombinaciju kočnica, da bi se pri visokim brzinama zauzdala masa i ne bi preopteretila prednja guma. Treba napomenuti da stražnji bubanj pri intenzivnijem kočenju u nagibu nije pokazivao tendenciju ispravljanja motocikla.



Na kraju oprema. Na shadowu, kako smo već i rekli, nema je pretjerano, no sve što je potrebno na svom je mjestu. Što se instrumenata tiče, njih većinom čini na spremnik montiran analogni brzinomjer s LCD-displejem te nekoliko kontrolnih lampica uz njega, ali i tri veće na gornjem nosaču vilica. Upravo te tri na nosaču vilica odlično su vidljive u svako doba dana, čak i po najvećem suncu, pa vam se ne može dogoditi da vozite sa zaboravljenim pokazivačem smjera, što ponekad zna biti opasno, ili na rezervi, a da to niste vidjeli. Retrovizori su dobri i korisni, no to prije svega treba zahvaliti motoru, koji gotovo nikakve vibracije ne prenosi na njih, a ne nekom posebnom izgledu ili poziciji ogledala.

Sve u svemu, kad smo motocikl vratili zastupniku, osjetili smo prazninu u sebi, što se ne događa često. Očito shadow igra na drugu loptu, jer nakon prvotne konstatacije u stilu - lijep motocikl, no ništa što nismo dosad vidjeli, osvoji vas užitak u vožnji. Dobroćudan i miran nastup, kvalitetne komponente i dobra završna obrada hoćeš-nećeš ostavljaju dobar dojam, pa slobodno možemo reći da je honda shadow prava ljepotica iz sjene.

Uz cijenu od 59.990 kuna i dovoljno kvaliteta da, uz raznoliku konkurenciju, privuče pažnju, vrijeme je da shadow ostavi sjenu samo u imenu i napokon postane priznata ljepotica.