2008-08-28 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Jorg Kunstle

Uska, plosnata i duguljasta silueta, nisko sjedalo, masivna prednja oplata u obliku glave morskog psa, opak pogled prednjih dvostrukih svjetala. Hondin DN-01 već u mirovanju pobuđuje poveliku dozu radoznalosti. Nema dvojbi, na tu je kartu od samih početaka Honda i igrala, pa je poslije poprilično kratkog razdoblja izlaganja po sajmovima DN-01 vrtoglavo brzo prebačen u serijsku proizvodnju.
Dakle, Honda kaže: „Ovo je naša vizija budućnosti i nalazi se točno između sna i jave!“ Za početak bi možda bilo jednostavnije da su samo pojasnili skraćenicu u nazivu modela tog hibrida DN - dream new concept 01 (eng. doslovce - sanjati novi koncept).
Između skutera i motocikla dugo se vremena nije nalazilo ništa! No, ove su godine pronađene dvije karike koje su dosad nedostajale. Naravno, jedna je honda DN-01, a druga aprilia mana 850. Mladi proizvođač iz Noalea je ugradnjom automatskog mjenjača na tragu budućnosti, no u svojim nastojanjima da predstavi svoj koncept izgledom se ipak previše oslonio na konvencionalnu, uobičajenu figuru motocikla. Pritom ne treba zaboraviti ni Yamahu koja je prije dvije godine predstavila svoju obnovljenu tourer legendu FJR i to s - automatskim mjenjačem.
Međutim, Honda si, za razliku od svojih konkurenata, nije mogla dopustiti da svoj napredni hardver upakira u tako decentan dizajn. Umjesto toga izabrala je - avangardu! Znala je da vozilo budućnosti ipak mora imati linije i koncept koji će odudarati od svega dosadašnjeg.
Stoga, secirajmo redom! Kao i Yamaha, kao temeljnu platformu Honda je izabrala ergonomiju cruisera. Veliki oslonci za noge u obliku duguljastih ploča smješteni su ispred vozača, noge su ispružene, upravljač svijen prema prsima, a vozačeva leđa ispravljena do kraja. Sjedalo je iznimno široko i nisko, izrađeno u obliku fotelje, a i vrlo je mekano podstavljeno.
Kad su početne predispozicije tako dobre, tada ni vožnja ne može biti drukčija. DN-01 krstari prometnicom poput admiralskog broda. Klizi preko neravnina i rupa, zadržava punu stabilnost, a da se pritom nikako negativno ne odražava na voznost. Čak i u punim nagibima kada veliki oslonci za noge žestoko stružu po asfaltu, nema neželjenih kolebanja prednjeg ili stražnjeg kraja. Dakle, i na rubu DN-01 je isti kao i na početku - siguran!
V2 pogonski agregat poznat je iz ovogodišnjeg transalpa i otprije još iz deauvillea, a odlično je integriran kao „izvor života“ u to neobično vozilo. Bez zatrzavanja, vibracija ili buke, izrazito linearno razvija svoju deklariranu snagu od 61 KS, te je preko kardana završno prenosi na široku stražnju 17-colnu gumu dimenzije 190.
Ipak, kada govorimo o pogonu, tada je ključan jedan drugi detalj. Naime, radi se o mjenjaču HFT-u, odnosno „human friendly transmissionu“. Toj tehničkoj ideji automatskog mjenjača mnogi se danas još uvijek - podsmjehuju! Isti slijed događaja bio je i u svijetu automobila. Naime, 70-ih i početkom 80-ih nitko nije mogao zamisliti da vozi rasni sportski automobil poput porschea ili ferrarija s automatskim mjenjačem. Danas, tridesetak godina poslije gotovo da nema luksuznih sportaka kod kojih morate kombinirano koristiti spojku i ručicu mjenjača. Automatika je nesumnjivo budućnost, a proizvođači govore kako će time dodatno pojednostaviti motocikle te ih učiniti još privlačnijima za mase.
 


Funkcioniranje mjenjača HFT poprilično je komplicirano, te zaslužuje da mu se posveti jedna posebna, detaljno obrađena tema. U glavnim crtama može se objasniti ovako: radilica motora pokreće hidrauličnu pumpu koja proizvodi pritisak koji pak dalje pokreće hidraulični motor. Taj motor snagu prenosi na završni prijenos, odnosno kardan! Između svega toga je kompleksni sustav hidrauličnih klipova i podešavajuće tarne ploče koji skrbe za različite prijenose tj. brzine.
Rukovanje je u praksi, naravno, osjetno jednostavnije od onoga u teoriji. Onog trenutka kad se „cvrckajući“ V2 pokrene u život, na futurističkim digitalnim instrumentima gori lampica N koja kao i svugdje dosad označava prazan hod. Da biste se pokrenuli s mjesta, dovoljno je da spustite ručnu kočnicu koja se nalazi na desnoj strani, iznad glave prvog cilindra motora, te da na desnoj strani upravljača pritisnete tipku D. Svaka sljedeća radnja svodi se isključivo na - dodavanje ili otpuštanje ručice gasa.
Osim toga, DN-01 kreće uz zvuk koji neodoljivo podsjeća na šarm variomata. Uz vrlo jednoliko, pomalo tromo punjenje skale okretaja dolazite i do konačne brojke od 172 km/h. Zaštita od vjetra unatoč silnim širokim oplatama poslije brzine od 130 km/h postaje manjkava, a daljnje nabiranje brzine teče poprilično polako. DN-01 na kraju svega ipak plaća danak svojoj prevelikoj težini (270 kg sa svim tekućinama) te skromnoj snazi od 61 KS! Može li to bolje? Može donekle, i to prebacite li na lijevoj strani upravljača iz moda D u S (sport). Tada se razina okretaja penje, motor se osjeća življe i zvuči - bučnije!
Nema sumnje, bit će i nostalgičara koji će preko istog prekidača isprobati manualno prebacivanje brzina. Šest programiranih brzina i njihovo mijenjanje ima smisla tek kod uskih i sporijih manevara pretjecanja, a za uobičajenu je međugradsku ili gradsku vožnju prema našem mišljenju čisti gubitak vremena.
Cjelokupno gledano, oprema je za tako avangardan dizajn poprilično konvencionalna. Okvir od dvostrukih čeličnih cijevi, jednostavna klasična prednja vilica promjera 41 mm, izravno montiran monoamortizer bez polužja. Od tih činjenica odskače tek jednostruka stražnja vilica, koja ipak daje određenu dozu profinjenosti, te - kočnice. Također, kombinirani sustav CBS zajedno s ABS-om nisu neka tehnička poslastica, no posao koji Honda obavlja u poglavlju sigurnosti zaista je za svaku pohvalu. Inače, vrlo agresivan sustav kočenja za tu je priliku potpuno prilagođen početnicima. Stoga ručica prednje kočnice zahtijeva nešto jači stisak no što je to uobičajeno na motociklima, ali zato kad prednje troklipne čeljusti „zagrizu“, gotovo da svojom snagom svijaju prednju vilicu.
Još je jedan iznimno važan detalj vezan uz DN-01 - upadljivost. Naime, to vozilo gdje god zastane, privlači više pažnje od Severine. Pitanja se uglavnom svode na isto - je li to motocikl ili skuter, koji je proizvođač, koliko košta...?
Za sve smo imali isti sažetak - koncepcija modernog cruisera začinjena izvanzemaljskim dizajnom i naprednom tehnikom. Iznad tog još dodatno lebdi i aureola ekskluzivnosti jer DN-01, i zbog cijene (u ovom trenutku još nije određena u Hrvatskoj; u Europi oko 13.000 eura) i zbog ograničenog broja primjeraka, nećete prečesto viđati na cestama.
Isto tako, DN-01 mnogo toga polaže na udobnost te jednostavnost rukovanja. Pod ovim posljednjim ne mislimo samo na automatski mjenjač HFT, već i na sigurnost koja proizlazi iz odličnih kočnica te niske pozicije sjedenja. Time se kod vozača generira snažan osjećaj kontrole vladanja vozilom u svakoj situaciji, a upravo na tu kartu Honda već godinama permanentno igra.



Bilo kako bilo, vrijeme će pokazati je li tako hrabar i vizionarski Hondin potez bio samo jedan od njenih mnogih dosadašnjih hirova i demostracije sile koja nedvojbeno stoji iza nje, ili je pak ovo smjer budućnosti u kojem će poslije nje svakako krenuti i ostatak motociklističkog svijeta. Budućnost je počela. Sada.