2008-07-23 , Autor: Maciej Musial, Slike: Harley-Davidson

Nije riječ samo o tankoj liniji između genijalnosti i ludila, već više o kombinaciji jedne i druge. Upravo to karakterizira dirt-track vozače. Tko sa 100 KS jakim motociklima drifta po ovalnoj kliskoj stazi, mora biti genijalac, a tko bez prednje kočnice na 160 km/h vodi dvoboje iz zavjetrine mora biti pomalo lud.
Sport koji je za SAD tipičan kao i rodeo te utrke nascar. Popularne su vjerojatno i zato što kližući nacionalni heroji poput Scotta Parkera, Chrisa Carra ili Jaya Springsteena svoje fenomenalnosti odrađuju na domaćem materijalu - Made in USA.



Umjesto moderne high-tech mašinerije od pamtivijeka se koristi zrakom hlađeni motor V2 s dva ventila po cilindru, koji je očigledno idealan za postizanje brzih krugova na teškom i skliskom terenu. Legendaran Harleyjev natjecateljski motocikl koji je posebno konstruiran za tu disciplinu zove se XR 750. Dok je Harley dosad polusrčano pokušavao na cestu prenijeti jedan dio tog sportskog sjaja, pojavio se XR 1200, sportski i uzbudljivo izrađen sportster. Naime, vanjskim izgledom uvelike se oslanja na dirt-trackere, no na tehničkoj je razini u odnosu na svoj sestrinski model poprilično obogaćen što ne vrijedi samo za motor koji ima potisak pravog trkača. Pritom čudi da ideja za serijskim XR nije stigla od Amera, već osjetno više iz europskih ispostava. 2006. Harley je XR na Intermotu predstavio kao studiju, a sada se gotovo neizmijenjen pojavio u seriji.  Novinari su prvu priliku za probu dobili u španjolskoj Valenciji.
Snažno V2 srce u središtu je pozornosti kao i kod svakog harleyja, i sa svojim sitim udarcima uistinu je riječ vodilja. Isto tako, sa 91 KS 20 je konja jači od svojih sportskih prethodnika. Kako je ta količina snage pouzdana, u prošlosti smo vidjeli na Buellovim motociklima. Ipak, XR-motor nije jedan na jedan kopija motora iz buella, već su preuzete samo pojedine komponente. Tako twin već iz praznog hoda povlači srčano, a pritom vibrira minimalno, te se prema gore kreće bez oklijevanja. Takav pulsni udarac i na takav način pruža nam jedino Harleyjev agregat.
S druge strane, XR-ova snaga pokazuje se više u srednjem režimu rada, no motor i u višim okretajima sve do 7000 o/min gura sa popriličnim zadovoljstvom. Tko poznaje japanske četverocilindarske motore, neće biti iznenađen snagom, ali je za sportsterove vozače to viša liga. Uz to, mali digitalni pokazivač u kratkom razdoblju pokazuje 200 km/h, a potom XR s kraćim završnim prijenosom ulijeće u limitator koji sve prekida grubo i bezosjećajno. To je brzina koja potvrđuje da je svih 91 KS u punom galopu.
Ne uzimamo li u obzir samo čistu snagu, način na koji je motor razvija, upravo je to što nam pruža sve čari tog „predpotopnog“ motora. On živi i grmi, njuška i odiše. Nije važno gdje se debela kazaljka velikog brojača okretaja trenutačno nalazi, motor - i akustično i osjećajima - dominira doživljajem u vožnji. 
Također, izvana XR zvuči voluminozno, no za usporedbu ipak nenametljivo, jer za razliku od obujmom jačih harleyja, tu nema trika s klapnama, već su oba ispušna topa uvijek aktivna. Za razinu zvuka na nižim brzinama skrbi se klapna koja je ugrađena u airbox, no - budući da zrak za disanje XR usisava glasno - bez pretjeranog učinka. Međutim, gumeno ublaženje na nosačima motora iznimno je efektivno, a začuđuje kako jako drmanje u mjestu u vožnji prelazi u ugodnu masažu. Na osloncima za noge i krajevima upravljača jedino se osjeti manje podrhtavanje, a u kruto zavijenim bočnim ogledalima ne vide se drugi sudionici u prometu, nego se zato jasno ocrtavaju vozačeva ramena.



Isto tako, uistinu je fascinantno kako V-dvojka usprkos velikim pokretnim masama meko i tiho prelazi na gas. XR-ov motor ne poznaje reakcije pod opterečenjem za što je zasigurno uvelike zaslužan i stražnji pogon koji je preko zupčastog remena i gotovo da nema nimalo praznog hoda. Brzine uliježu uz manji zvuk „klak“, a poluga mjenjača pri izmjeni brzine zahtijeva dodatni pritisak. No, i spojka traži poprilično veliku uporabnu silu na poluzi, ali tomu se zbog velikog okretnog momenta nitko i ne čudi. Dakle, motorno se odlazak u fitnes centar itekako isplatio, i za razliku od XR-a 1000 harley ni po pitanju ovjesa nije htio posao odraditi napola. Tako se stražnji kotač oslanja na moćnu vilicu izrađenu od lijevanog aluminija, a sprijeda se za ovjes brine na uvijanje otporna vilica upside-down promjera 43 mm.
Sve u svemu, to su najbolje predispozicije kako bismo taj čelik na običnoj cesti pokrenuli u brišućem letu. Činjenica je da brzo sazrijeva saznanje da XR 1200 nema „nevoljki“ sportski ovjes svojih prethodnika. XR 1200 i pod punim opterećenjem bez muke prelazi preko neravnina na podlozi, a da se narednih sto metara kompozicija ne klima. Ipak, konstruktori se nisu usudili ogibljenje potpuno sportski odraditi. Tko želi ostati za petama jednog supersportaša, nailazi na zapreku. Tu vilica bez podešenja katkad dolazi do same granice i nasjeda, a i stražnji amortizeri - kako bi stražnji kotač zadržali na podlozi - imaju pune ruke posla. S druge strane, XR na kočnici ne gubi ni metra, a posebice prednji Nissinov sustav grize brutalno. Učinak nije samo za harley već općenito iznenađujući, pri čemu pod punim pritiskom malo gubimo na osjećajnosti.
No, do potpunog uspjeha ne može se stići zbog drugih razloga. Naime, u desnom zavoju poprilično rano na podlogu nasjedaju ispušne grane, što je u vožnji neugodno. U lijevim zavojima moguć je žustriji tempo, no samo ignoriramo li struganje oslonca za noge. Bočni oslonac u kontakt s podlogom dolazi tek kasnije. Usprkos svim body-building mjerama sportster nije trkač, a tu mu ne pomaže ni usađivanje gena dirt-track. Dakle, to što nam Harleyjevi marketinški stratezi vješto podvaljuju sa scenama iskrećih prolazaka kroz zavoj u nagibu, i sa scenama vožnji na stražnjem kotaču na videu, najvjerojatnije nitko od modela XR-1200 neće uzeti zdravo za gotovo. Tu radije propuštamo koljenima stružuće ložače GSX-R-ova i više uživamo u oblijoj  vožnji kojom harley kroz brda Valencije prolazi zavojima. 270 kilograma s punim spremnikom nestaje kao da ih je uklonila čarolija, a XR preko zavojite asfaltne trake prelazi bez većih napora. Opijeni  ritmom V-2 brzo zanemarujemo američke nedostatke - kao primjerice grubu izradu, hrpu plastike, tanko obloženo sjedalo ili oslonce za vozačeve noge koji se stalno preklapaju - što su u usporedbi s osjećajem u vožnji i dizajnom koji nezamjenjivom stilu daju poseban duh sve sitnice.
Osim toga: kada ste se susreli s harleyjem s tim omjerom uloženo-dobiveno? S oko 83.000 kuna i 91 KS, jedna konjska snaga košta samo 912 kuna! U Harleyjevim okvirima - nikad povoljnije!