2007-10-02 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Vanda Kljajo

Hip-hop se slobodno može nazvati i kulturološkim fenomenom. Glazba nastala početkom 70-ih godina u New Yorku sjedinjavala je elemente dvaju pravaca - rapa i miksanja DJ-a! Dotad nezamisliva kombinacija stilova sve se više širila iz njujorških kvartova i postajala dio globalnog ludila.



Ducati hypermotard predstavljen je gotovo 25 godina poslije - u Milanu, i također je dio globalnog ludila. Tad je kao studija sjedinjavao dva ključna i dotad nezamisliva elementa - klasičnu Ducatijevu gradnju motocikala i moderan izgled supermota!
Gotovo nitko nije vjerovao da će skulptura što je masovno izazivala uzdahe i divljenja na EICMA-i u stvarni život ući nepromijenjena, ali Ducatijev dizajner Piere Terblanche ostao je dosljedan do kraja. Na klasičan čelični cjevasti okvir, zračni V2 i jednostruku aluminijsku stražnju vilicu dodani su visoko podignuti prednji blatobran te široki upravljač, na čijim su krajevima štitnici ruku i rasklopiva bočna ogledala. Rezultat - nespojiva kombinacija postala je prava estetska poslastica.
No, iskustva i dojmovi dosad su se skupljali isključivo statično, pa je vrijeme da hypermotard siđe s modne piste i prošeta nemilosrdnim gradskim ulicama.
Sjedeći na relativno visoko postavljenom sjedalu, vozači će se suočiti s vrlo realnim problemom - zauzimanjem pozicije. To ponajprije ovisi o svakom vozaču individualno. Viši će težište usmjeriti prema nazad, a niži će se privlačiti što bliže spremniku goriva. O tome ovisi i osjećaj vožnje. Pomaknuti prema prednjem kraju, bolje ćete osjećati prednji kotač, a pozicija prema nazad relativno ograničava aktivnu vožnju tog motocikla i dosta vas usporava. Dakle, ako želite biti hyper-aktivni, pomaknite se naprijed.



L-dvocilindrik hlađen zrakom raditi počinje dosta „lijeno“. Pritom mislimo na usporenu reakciju elektrostartera koji kao da posljednjim atomima snage klipove tjera u njihovu gornju mrtvu točku i bori se s njihovom velikom kompresijom. No, u vožnji djeluje upravo suprotno. Iskazuje veliku radost vrnje, pogotovo nakon 4000 o/min, kad svoje krajnje veselje iskazuje propinjanjem na „stražnje noge“. Ništa čudno za prvu brzinu, ali kad to isto uz malo jače dodavanje gasa napravi u drugoj, tad je to dokaz da „konji“ nisu presudni u tzv. fun-faktoru.
Razlog je hypermotardovog naglog uspinjanja na stražnji kotač razvoj maksimalnog okretnog momenta između 4000 i 5000 o/min, zbog čega je vrlo upečatljiv u srednjim režimima. Vibracije su vrlo podnošljive, a kulminiraju tek pred uključivanje limitatora. Tad motor vibrira toliko da već muti sliku u retrovizorima. Kad smo već kod njih - rasklopivi tip na krajevima upravljača vrlo je simpatično i estetski prihvatljivo rješenje, a u praksi i začuđujuće pregledno - pod uvjetom da se ne vozite između automobila u gradskoj gužvi, jer će vam se dogoditi da zbog poveće širine motocikla njima zapnete za automobile i time ne pobudite osjećaje divljenja vozača prema vama i hyperu.
Mjenjač, koji je za ovu priliku 1,6 kg lakši od uobičajenog iz multistrade 1100, posuđen je iz supersportskog modela 1098. Uz nešto tvrđi stisak hidraulične spojke, mijenja se vrlo lako i precizno. Probleme imate tek ponekad kad iz praznog hoda na mjestu treba ubaciti u prvu brzinu. Tad vas nožna polugica kojiput i neće poslušati, a lijek za to je otpuštanje spojke te njezin ponovni pritisak - time ste u svakom slučaju spremni za kretanje.
Hypermotard dimenzijama uopće ne ostavlja dojam motocikla s motorom obujma 1100 ccm. Dinamičan je i okretan, iako moramo reći da smo, ruku na srce, očekivali i više. Sigurnost prolaska kroz zavoje, stabilnost i preciznost su na visokoj razini, ali su prebacivanje iz zavoja u zavoj i nagla izmjena pravca njegova „ahilova peta“. Razlog je za takve vozne karakteristike za naš ukus preotvorena prednja vilica koja s jedne strane loše utječe na dinamiku vožnje, a s druge povećava stabilnost motocikla pri višim brzinama. Ostaje pitanje - nije li na motociklu stvorenom za vhunsku zabavu trebala ipak biti malo zatvorenija? Naravno da jest, jer zbog manjkave zaštite od vjetra više od 140 km/h na hypermotardu će voziti malotko, a tad je i priča o stabilnosti pri višim brzinama suvišna.



O prednjem i stražnjem ovjesu imamo dvojako mišljenje. Prednja vilica radi vrlo predvidivo i ugodno, podešenje tvrdoće opruge i ublažavanja je izvrsno, pa prednji kraj odiše mirnoćom čak i pri prelasku preko većih neravnina. Stražnji amortizer bi pak mogao biti više usmjeren k ugodnom ublažavanju, i to mu je jedini ozbiljniji prigovor. Ozbiljniji prigovor očekuje i prednju kočnicu. Njezina je snaga neupitna, jer je zaustavljanje silovito. No, zamjeramo joj nemogućnost preciznijeg doziranja te neąto tuplji odaziv u prvoj polovici hoda ručice. Stražnja je upravo onakva kakva i treba biti - snažna i osjetljiva, pri čemu nešto jači stisak blokira i ostavlja mogućnost potpisivanja na cestu.
U užim i sporijim zavojima vještijim vozačima smetat će prerano struganje oslonaca za noge te bočne stajne nožice. Onaj tko se ne bude osvrtao na to, vrlo brzo će ostati i bez nožne kočnice - točnije, njene polugice na desnoj strani - jer i ona se „topi“ pri dubljim naginjanjima.
Nešto i o elementima svakodnevice. Iako se potrošnja goriva od oko pet litara čini izuzetno prihvatljivom, moramo zamjeriti na spremniku čiji je volumen samo 12,4 litre. Time je doseg relativno ograničen, ali ovo je ipak funbike, a ne tourer. Takav ili sličan izgovor ne vrijede u slučaju prednjeg svjetla, koje u okrilju mrkle noći nudi samo ispodprosječni učinak, bilo da se radi o dugom ili kratkom modu. Iznad prosjeka su instrumenti - moderni, pregledni i obiluju informacijama. Do njih dolazite pritiskom na prekidač na lijevoj strani upravljača, a u noći svijetle vrlo ugodno i ne „bodu“ pretjerano u oči.



Hypermotard je motocikl koji budi emocije, a njegov atraktivan izgled i vrlo dobra završna obrada učinit će ga rado viđenim gostom pred terasom svakog „in“ kafića. No, i pored toga vrijedi - izgled nije sve! Nedefinirana pozicija sjedenja, nedostatak agilnosti, mali spremnik goriva te pretvrdo podešeni stražnji amortizer minusi su koje moramo dati - čak i takvoj maestralno izrađenoj figuri poput njega. Živahan i snažan motor, vrlo dobra završna obrada te natprosječan „fun-faktor“ stvari vraćaju na svoje mjesto, pa će hypermotard sigurno biti motocikl koji je puno više od dizajnerskog fenomena.