2008-08-29 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Možemo reći jedno - napokon je stigao! Vanzemaljac iz Benellija koji se dugo pojavljivao na sajmovima kao studija, davno najavljen za serijsku proizvodnju, konačno je od ukazanja postao stvaran model na tržištu.
Iznimno zanimljiv i originalno skrojen skuter imao je za Benelli klasičan razvojni put, dug upravo kao da je svemirskim prostranstvima putovao iz dubokog svemira na planet Zemlju. Sreća da su mu u warp-jezgru energije dodali novi kineski vlasnici tog poznatog talijanskog imena.
Upravo je ime Benelli idealno da se skroji nešto osebujno, moderno, a u takvo vozilo ugradi jednostavnija kineska mehanika te da se sve zajedno po povoljnoj cijeni ponudi tržištu. Upravo je tako i završilo putovanje tog izgledom vanzemaljskog skutera, koji sada - kada je ovdje - pojavom ugodno iznenađuje.
Crte lica tipično su mu Benellijevske kao i izbor boja, a oblik oplata svjež je i originalan. Nešto malo genske sličnosti ima s Italjetovim modelom dragstar, no svakako nije toliko radikalan. Na kraju krajeva, u filmu „Ljudi u crnom“ spoznali smo da je i Denis Rodman vanzemaljac, pa zašto to ne bi bio i italjet.
Dakle, za skuterom se okreću glave mlađe populacije uz cestu, a to je iznimno važno. Dizajneri su stoga malo prekombinirali osnovne postavke skutera i nadodali nešto detalja BMX koji sugeriraju da je X49 vrlo iskoristiv, gotovo pravi gradski akrobat.
Tako je upravljač izdignut iz minimalizirane prednje oplate koja služi zapravo samo da bude lijepa i da djelomice štiti instrumente. Straga je stvar identična, a moderni dizajn zahvatio je i poklopac variomata koji izgleda drukčije od drugih.
Uz to, vozačka je pozicija korektno izvedena s dobro oblikovanim sjedalom na pravilnoj visini i izvrsno podešenim upravljačem. Upravo je on zadužen za komfor koji u vožnji osjećaju i viši vozači zbog lakog skretanja bez opasnosti dodira koljena i upravljača. Kod podnice nije tako, pa iako je dobro postavljena i relativno prostrana, smeta sužen prostor za pete vozačevih nogu koji tjera vozača da vozi prstima prema unutra što zahtijeva određeno prilagođavanje.
No, suvozaču nije toliko prostrano, no nije ni loše na malo podignutoj stražnjoj platformi sjedala i posebnim, lijepo dizajniranim, sklopivim osloncima nogu. Nedostaje mu samo stražnji rukohvat koji očito ne treba na drugim planetima. Ispod sjedala je solidan prtljažni prostor u koji stane integralna kaciga i koji na svom dnu ima poklopac spremnika ulja za mješavinu. Premda je lijepo da je poklopac „nevidljiv“, njegovo je mjesto za dolijevanje ulja malo nespretno, a prtljažni se prostor lako zamasti.
U vožnji je skuter sličan biciklu BMX, i to ponajprije zbog pogleda na upravljač, ali i kratkog međuosovinskog razmaka. Lako upravljanje i promjenu smjerova u gradskoj vožnji prati malo neobičan osjećaj za prednji kraj skutera te je vozaču potrebno malo navikavanje na Benellijev stil. Vjerojatno je i to s druge planete, upravo kao i oštri kapljasti retrovizori koji - unatoč tome što su minijaturizirani - daju dobar pregled straga.



Što se motora tiče, zrakom hlađeni dvotaktaš nije posljednja riječ tehnike, no uz prepoznatljiv zvuk iz rezonantnog auspuha veselo prima gas i linearno ubrzava skuter do najviše brzine. Prava je šteta što je to samo 50 km/h za zatvorenu verziju jer imamo osjećaj da bi vanzemaljac mogao i znatno brže. Stoga potrošnja nije vrijedna spomena i drži se ispod tri litre na 100 km u mješovitoj vožnji.
Za zaustavljanje brinu disk sprijeda i bubanj straga. Dok je disk, rekli bismo, uobičajenih karakteristika, te dobro zaustavlja skuter i može se primjereno dozirati, ugodno iznenađuje inače često „mlohav“ stražnji bubanj. Ovdje je osjećaj na polugici iznimno čist, točka hvatanja prepoznatljiva, a učinkovitost odlična. Upotrebom obje kočnice odjednom staje se u trenu, a jedino što se tada primijeti je da takvo naprezanje najmanje godi prednjoj vilici.
Ovjes je također dobar. Iako smo kod skutera istočnjačkog porijekla, pa makar nosili i renomirano ime, naviknuli na tvrđi i pomalo nerafiniran ovjes, ovdje je drukčije. I prednja vilica i stražnji amortizer ublažavaju zadovoljavajuće i bez puno „ljuljuškanja“, a skuter ostaje udoban i u vožnji udvoje. Ono gdje je malo više pažnje posvećeno ljepoti, a ne funkcionalnosti su izvedba centralnog oslonca i nepostojeće ručice za podizanje skutera na njega, pa vozač za tu radnju mora tražiti vlastita rješenja. To je često tako kada se prioritet da dizajnu.
Zato treba pohvaliti završnu obradu i pristupačnu cijenu od 11.990 kuna. Po toj cijeni vanzemaljac više neće biti samo dio priča očevidaca, već bi mogao i često biti viđan na našim cestama.