2018-05-11 , Autor: Ivan Tomšić, Slike: Ivan Tomšić

MR: Kako i kada ste prvi put kročili u svijet dva kotača?
Salopek: Prvu utrku spontano sam odvozio na Grobniku 1983., u klasi twins s Hondom CX 500, i pobijedio. To je bio okidač. Došao sam tada na Grobnik ležerno u trapericama, tenisicama i kožnoj jakni, a takav sam, jer su me nagovorili, išao i na stazu. Cestovni motor sa žmigavcima, retrovizorima, običnim gumama... Sjećam se 'fuzića', ostalo samo željezo, a guma nestala. Čudom i hvala Bogu, sve je prošlo bez pada.

MR: A kako je išlo dalje?
Salopek: Godine 1987. imao sam Hondu VFR 750 F s prvim 17-colnim kotačima Marvic, Brembovim kočnicama... Na prvom treningu doživio sam pad u 'Rupi', srećom bez posljedica za mene i motor. Odvozio sam cijelu sezonu - Grobnik, Požega, Banja Luka - Zalužani, Križevci, Novi Sad... Mislim da sam u konačnici završio ukupno šesti. Godinu kasnije prelazim na Suzuki GSX-R 750, doživio sam pad u Zalužanima, a sezonu završio na devetom mjestu. Za sezonu 1989. mi je taj isti Suzuki osobno pripremio Igor Akrapović u svojoj ljubljanskoj garaži. Te sam sezone ponovno doživio pad na Zalužanima, no osjetno teži. Ostao sam bez motocikla, srušio sam drugog vozača... Tada sam na molbu roditelja prestao voziti utrke.


MR: Kako vidimo, samo privremeno. U oldtimerima ste sila koja hara prvenstvom Hrvatske i Alpe Adrijom već nekoliko sezona. Što vas pogoni, odakle tolika volja i strast?
Salopek: Moglo bi se tako reći, no osobno se ne osjećam kao velika sila. Uz veliku ljubav od malih nogu prema motociklima, preradama i utrkama samo idem naprijed. Sve to zahtijeva mnogo odricanja i pregršt volje, jer uspjeh ne dolazi preko noći. Uz stečeno iskustvo i pravu podršku u školi vožnje kod Keca rezultati ne mogu izostati. Sve što sam volio i želio u mladosti kada sam počeo voziti motore i utrke, a nisam mogao zbog tadašnjih okolnosti i mogućnosti, sada sam uspio posložiti. Upravo to je pravi pokretač mog uspjeha.

MR: Honda ili Ducati? Za koji od tih dvaju brendova kuca vaše srce?
Salopek: Teško pitanje jer su mi Honda i Ducati jednako dragi. Budući da su oba V-motori, zbog njih vozim te motocikle. Naime, V2- i V4-motori imaju linearnu snagu od malih do najviših okretaja pa ih je lakše voziti, za razliku od rednih motora koji svoju snagu pokazuju u visokim okretajima. Možda je ipak Honda bliža mom srcu jer je bila prvi 'veliki' motor koji mi je otac kupio. Ducati 851, koji sada vozim na utrkama, sam sam nabavio jer se pravilnik o utrkama u oldtimerima sa 1984. pomaknuo na 1987. To je znatno konkurentniji motocikl od Honde, bio je mnogo lakši, a već tada je imao injektore, suhu spojku... Najveći problem mi je bila prilagodba vožnje fino uglađene Honde V4 na posve drukčiji stil i način vožnje agresivnog Ducatija V2. Trebalo mi je čak dvije godine da se priviknem.


MR: Većina profi-trkača danas karijeru prekida krajem tridesetih. Što vi mislite, koja je dobna granica za aktivno bavljenje motociklizmom?
Salopek: Ovisi od osobe do osobe, i o očekivanjima. U mladosti sam, primjerice, mislio da je dovoljno imati 'nabrijan' motor, doći na utrku i dati gas. Takav stav i razmišljanje vodilo je samo padu i lošim rezultatima. Sada poslije 20 i više godina uviđam da bez rada na motociklu, treniranja, učenja novih načina vožnje - nema rezultata. Sada je samo važno da shvatim da tijelo ne može više pratiti impulse mozga i da to treba držati pod kontrolom. Drugim riječima, treba kontrolirati dječaka u sebi tijekom utrke. Što se granica tiče, mislim da ako zdravlje i liječnici dopuštaju utrkivanje, nema razloga ne voziti, već samo treba izabrati disciplinu i kategoriju natjecanja te si pritom ne zadavati prevelike ciljeve.


MR: Da se nadovežemo na prijašnje pitanje - kako se vi osjećate? Usporavate li s godinama ili vam iskustvo daje dodatno samopouzdanje?
Salopek: Iz godine u godinu sam brži i sigurniji. Dokad će to trajati, ovisi o zalaganju i učenju. Moram naglasiti da imam veliku privilegiju što mi je Krešimir Erdec prijatelj. Sa mnom je ispeglao znanje u praksi te se dokazao kao vrhunski sportaš. Kec danas ima '99 Racing School' i od prvog dana kada sam se vratio utrkama 2011., neprestano idem kod njega. Slobodno mogu reći da polovina mojih nagrada zapravo njemu pripada.

MR: Što mislite o trenutačnom stanju u PH?
Salopek: Motociklizam je skup sport, bez obzira na disciplinu, klasu, nove ili oldtimer motocikle. Bez obzira na još uvijek tešku situaciju kod nas, mislim da se polako sve počelo pomicati u pozitivnijem smjeru. Ima nešto više vozača i motocikli su tehnički dotjeraniji, ali isključiva volja i ljubav vozače pokreću da se natječu. Tu nema zarade već samo trošak, ali opravdan zadovoljstvom.

MR: Napokon nam je stigao novi asfalt na Grobnik. Prema vašem mišljenju, kamo nas to vodi? Ima li nade da se svjetska prvenstva vrate na naš teren?
Salopek: Nove postavke na motociklima, novi odabir guma te ponovno novi rekordi i lov na vremena. Budući da je sada asfalt na Grobniku isti ili vrlo sličan kao i na svim stazama diljem Europe, postoji znatno veća šansa da se organiziraju utrke svjetskih i europskih prvenstava. Naravno, za tako velike manifestacije trebaju biti sređeni i ostali popratni elementi, ali što se staze tiče, ona je spremna za sve razine natjecanja. Volio bih svakako ponovno gledati SBK i GP na Grobniku, da vidimo koja bismo vremena sada ostvarivali.


MR: A Križevci? Zanima nas vaše mišljenje o najpoznatijoj gradskoj utrci na ovim prostorima?
Salopek: Super je osjećaj zbog ljudi uz stazu te taj famozni izazov vožnje po gradu. No svaki pad može biti katastrofalan zbog svih okolnih ograda, betona, rubnika i publike... Govoreći u svoje ime, radije bih da se utrke voze na za to predviđenim stazama gdje su unaprijed osigurani uvjeti, a sigurnost vozača je značajno veća.


MR: Koji su vam planovi za ovu sezonu?
Salopek: Nastavljam s natjecanjima za PH i AA, uz poneku pozivnu utrku na nekoj novoj stazi. Ovim putem se zahvaljujem najviše svojima kod kuće 'koji imaju razumijevanja za moje utrke', kao i svim prijateljima i sponzorima te djelatnicima Ripsa, bez kojih moji uspjesi i zadovoljstvo ne bi bili ostvarivi.

• MOTOREVIJA br. 128 na svim kioscima!
  

• Ducati Scrambler Desert Sled - Purizam s ambicijama za offroad
  
• Emil Mokrovčak - 20 godina od hrvatskog pohoda na Isle of Man TT