Članak | Tonči Ordulj - Gutač kilometara
Tonči je jedini živući Hrvat koji se može pohvaliti certifikatom američkog udruženja vozača Iron Butt, koje njeguje maratonske vožnje izdržljivosti na motociklu. On je čovjek koji uživa u pomicanju granica vlastite izdržljivosti
|
Tonči Ordulj u punoj spremi |
Većina nas bikera o dalekom putovanju na motociklu zapravo samo razmišlja, a samo rijetki kreću u izazove. Budimo realni, o dalekim zavojima i egzotičnim krajolicima najviše volimo raspravljati i „brusiti“ se u svom lokalnom okupljalištu, na toplom, uz kavicu s mlijekom. To je i normalno jer daleki put na motociklu većini je pothvat koji traži puno više od želje - vrijeme, novac, odricanje i čeličnu volju.
Više o poduhvatima Tončija Ordulja, Iron Butt udruženju te o moto putovanjima uopće pročitajte na web portalu specijaliziranom za tematiku moto putovanja www.motoexpedition-croatia.com
Jedan čovjek sve to ima, gutanje kilometara njemu nije problem, kao ni pomicanje granice ljudskih mogućnosti. Zove se Tonči Ordulj, Splićanin je i prvi Hrvat koji je disciplinom Bun Burner Gold 1500 ušao u američko udruženje vozača Iron Butt, koje njeguju svojevrsnu maratonsku vožnju u kojoj vozači ispituju svoje granice izdržljivosti.
Sve je počelo prije četiri godine kad je Tonči sa svojom „boljom polovicom“ odradio turističku turu Split - Gibraltar - Split u 20 dana, a nakon toga sve je krenulo. „Skoknuo“ je do Nordkappa u sedam dana, u jednom danu pregazio 1200 km i prvi put probio granicu od 1000 prijeđenih kilometara u danu. Već na povratku u Split obara vlastiti rekord i bez stajanja vozi etapu Hamburg - Split od 1600 km.
U tim neslućenim počecima Tonči je počeo otkrivati kako je to boraviti satima na motociklu, od jutra do mraka, kakve vas teškoće prate, kako se organizam ponaša i kako reagira mentalni sklop koji je visokokoncentriran satima. Sve je to ostavilo traga na njemu, a želja za još većim dosezima rasla je, jer je tijelo govorilo da može više i duže, a nešto iz nutrine tjeralo ga je da pomiče granice.
Godine 2008., pošto je otpratio prijatelje Željana Rakelu i Bubala do Moskve, koji su krenuli na put oko svijeta, vraća se te vozi u komadu 3020 km za 33 sata. Godinu poslije počeo se intenzivno priprematiza put Split - Lisabon i natrag, koji je prijavio udruženju Iron Butt (dio puta prema Lisabonu), da bi se nadmetao za osvajanje njegovog certifikata - Bun Burner Gold 1500 mil (2400 km) u 24 sata - koji je tom prilikom i osvojio. Nakon ostvarenog članstva i dobivenog certifikata Iron Butta za odrađenu vožnju Tonči odlučuje napraviti korak dalje te priprema i uspješno vozi vrlo zahtjevnu rutu Split - Budimpešta - Hamburg - Pariz - Split kojom osvaja certifikat Bun Burner Gold 3000 mil (4800 km) u 48 sati.
Trenutačno se Tonči priprema za četvrti od ukupno pet izazova koje je postavio pred sebe, a to je vožnja koju planira odraditi do svibnja sljedeće godine da bi konkurirao za certifikat - Bun Burner Gold 4500mil Trifesta (7200 km) u 72 sata - prestižni certifikat koji na svijetu posjeduje samo deset ljudi. Predviđena ruta tog pothvata Tončija će odvesti na put preko Mađarske, Njemačke, Francuske, Španjolske, Švicarske i Austrije.
U jeku priprema za taj pothvat Tončiju možemo reći samo svaka čast i sretno, a umjesto da potanko opisujemo ono što se čovjeku roji u mislima kad kreće na tako zahtjevno putovanje, donosimo vam njegov zapis o prvom velikom pothvatu za Iron Butt - putovanju u Lisabon.
|
Nedjelja ujutro na dan polaska, 11. travnja 2010.
„Budim se oko 6.00 cijeli nekako ni na nebu ni na zemlji, vrijeme vanka
oblačno, gledam vremensku prognozu koja ne obećava, a Europa je dosta
upitna, pronalazim stranicu na netu gdje kažu da je sve zapadnije od nas
u redu, a mi pod kišom. Zove me prijatelj Sina i govori Europa je ok,
možeš krenut.
Uglavnom, mislio sam se da li krenut, čak sam u jednom momentu mislio i
odustati. Onda se u momentu u meni nešto preokrenulo i kažem sebi - pa
pravi bajkeri voze i kad brokve padaju. I tu je pala odluka, krećem, a u
istom momentu zaručnica kaže - kreni kad si već odlučio. To je bilo oko
9.20 h, a u 9.30 h sam trebao biti ispred crkve i imao dogovor sa
svećenikom za blagoslov prije puta.
Oblačim se nabrzinu, moji dolaze u stan, majka se u suzama pozdravlja sa
mnom, ja je tješim, odlazim s bolom u prsima, ali odlučan da to odradim
do kraja, adrenalin mi tuče u glavu, osjećao sam se kao da više nisam
ovdje. Bio sam u svom svijetu prepušten adrenalinu koji me obuzeo,
potpuno, kao da sam utrnuo.
Sestra me vozi do garaže gdje me čeka motor dan prije pripremljen,
oblačim kišno odijelo u garaži, spajam navigaciju i kameru i govorim
sebi u bradu - daj, Bože, da bude sve u redu. Motor guram u rikverc iz
garaže dok on tutnji na minimumu, bilo me strah, a ujedno kao da ću
eksplodirati.
Krećem do crkve Gospe od Zdravlja, nakon blagoslova i par začuđenih lica
prolaznika odlazim pred caffe bara Cromoto, gdje su me čekali
prijatelji, pomalo veseli, pomalo u čudu što krećem, a pomalo i u
nedoumici kako će to sve završiti.
Stao sam tamo nekih 10 minuta jer je bilo već prošlo 10 sati, a tajming
je bio da krenem odatle u 10.30 h da bi pravi start bio s benzinske
stanice OMV-a u Dugopolju u 11.00 h.
Do Dugopolja su me ispratili prijatelji Rakela, Bubalo, Josip, Leo,sestra mi i zaručnica.
Zove Ivan iz M-alarma da ne može primit signal zato jer je uređaj bio
ispod sjedala, a poviše tank-torba. Skidamo tank-torbu, vadimo uređaj
van, sve vraćamo na mjesto i signal se pojavljuje.
Pozdravljam se sa svima zadnji put, odvrćem gas i odlazim. Milion stvari
mi prolazi kroz glavu, još uvik mi odzvanja plač majke, ali sve je OK,
sad nema nazad, samo naprid uz Božju pomoć i moju snagu volje.
Ulazim na autoput, šaltam u šestu, stežem amortizer volana na maksimum,
zauzimam položaj i krećem tamo gdje nitko prije nije bio. Nešto novo,
osjećam da me prolaze trnci, govorim sebi - evo sad je vrijeme, počelo
je ono što sam dvije godine planirao. Idemo, duboko sam udahnuo,
izdahnuo, kriknuo u kacigu, stisnuo zube i uletio u avanturu punog
srca...“
|
|
Zahvala prijateljima
|
Tonči okružen prijateljima nakon povratka i još jednog osvojenog certifikata |
Ovako velika putovanja nemoguće je ostvariti bez odlučnosti i strasti koja vas obuzme cijeloga, ali važan faktor su i prijatelji koji vas okružuju i zato bih htio zahvaliti puno Leu Ljubetiću koji je bio logistika na svim mojim putovanjima. Pozdravljam i prijatelje Željana Rakelu, Slavka, Dropu, Kalu, Plenkija, Sinu, Nike, Jotu, Bubicu, djelatnike tvrtke Motori Blažević i ostale koji su mi pomogli i koji mi pomažu da ne budem sam tamo daleko u noći kad je najteže. Veliko HVALA!
Pothvati i planovi
• Dionica Moskva - Split: ukupno 3020 km za 33 sata
• Dionica Split - Lisabon - Split: ukupno 6300 km u 69 sati i 30 min. Za vožnju u smjeru prema Lisabonu dobio certifikat Iron Butta - Bun Burner Gold 1500 mil (2400 km) u 24h.
• Dionica Split - Budimpešta - Hamburg - Pariz - Split za osvajanje certifikata Bun Burner Gold 3000 mil (4800 km) u 48 h. (karta-BBGOLD3000). Trenutačno priprema dionicu po Europi za osvajanje certifikata Bun Burner Gold 4500 mil Trifesta (7200 km) u 72 h. (karta-BBGOLD4500)
• Završna, peta dionica po Europi koja otvara mogućnost primanja pozivnice udruženja Iron Butt za sudjelovanje u prestižnom reliju izdržljivosti koji se svake dvije godine vozi u Americi. (karta-Iron butt to the end 10/10)
Kratki savjeti za putnike
|
Tončijev motocikl pripremljen za putovanja |
1. Znajte svoje granice i planirajte put u skladu s njima
2. Zaboravite brzu vožnju
3. Ostavite lijekove i zalihe kave kod kuće
4. Prije puta pripremite motocikl
5. Ne ugrađujte dodatnu opremu i ne radite servise neposredno prije puta
6. Pakirajte mudro, držite osobne stvari blizu vrha torbe
7. Budite spremni prije pokreta, ne šopingirajte po putu
8. Naučite se nositi s dosadom
9. Uplatite članstvo u HAK-u
10. Naučite povremeno stati da biste brže putovali
11. Jedite zdravo i u pravo doba dana
12. Odvojite jelo od točenja goriva
13. Točite gorivo prije nego ste na rezervi
14. Ponesite kit za krpanje gume
15. Ponesite barem litru vode za piće
16. Ponesite paket vitamina
17. Ponesite mobitel i navigaciju ako ih imate
18. Želite li preživjeti, čuvajte se kamiona
Zajednica | Komentari